Kirnja golema je jedna od najznačajnijih riba Sredozemnog mora, san je svakog podvodnog ribolovca i neizmjerno veselje scuba roniocima. Ova snažna, velika i robusna riba, ukoliko doživi svoj puni životni vijek koji zna potrajati i više od šezdeset godina, dosegne i do metar i pol dužine, dok u punoj snazi može težiti i preko 60 kilograma.
Maksimalnoj se kilaži naravno, po ribički, uvijek nešto doda, pa neki nepotvrđeni nalazi iznose i do stotinu kilograma. Prepoznatljiva je po svojim istaknutim očima i širokoj čeljusti. Hermafrodit je, rađa se kao ženka da bi između 10. i 14. godine postala teritorijalni i ratoborni mužjak.
U Jadranu postoji više vrsta kirnji: bijele kirnje s karakterističnim smeđim prugama po svijetlim leđima, rastom najmanje dugulje ili bjelinače, relativno novopridošle češljaste kirnje, kirnje zubuše s ljuskama kod gornjih čeljusti, dubinske kirnje ili kirnje glavulje koje mogu dosegnuti i preko 100 kg težine i žive na dubinama većim od 250 metara i konačno, one najprepoznatljivije, kirnje goleme, koje se vrlo često nazivaju jednostavno – kirnje.
Ovoj se ribi bez oklijevanja može nadjenuti naziv vladarica plićeg dijela Jadrana jer iz dubina od stotinjak metara s lakoćom dođe u plićake gdje kao vrhunski predator iz svog skloništa (rupa, kamenih usjeka i jama) vreba plijen. Svojom glavom plaćaju najčešće glavonošci, manje ribe i rakovi koji su njezina osnovna prehrana, a jastoge i hobotnice naprosto obožava. Kirnja je jedna od rijetkih riba koja bi mogla spriječiti, ili barem donekle usporiti, nezaustavljivo množenje nove pridošlice iz Crvenog mora, ribe lav, koja se u posljednjih nekoliko godina raširila po Jadranu i za sada ovdje nema ozbiljnijeg prirodnog neprijatelja. Kirnja golema nastanjuje zapadni dio Indijskog oceana ali i čitav Atlantik. Teritorijalna je vrsta i od svog se zaklona teško odvaja, tek izlazi noću i skrivena mrakom luta u potrazi za obrokom ili partnerom, ali ni tada se udaljava više nego što je to potrebno. Iako je prema ostalim ribljim stanovnicima kod nas veličinom dominantna, skrivanje joj je ipak ostalo u genima, iz nekih davno prošlih vremena kada se morala čuvati od napada morskih pasa, a danas joj je glavnog neprijatelja zamijenio još gladniji i lukaviji – čovjek.
Kirnja ima snažno, bočno spljošteno tijelo, gotovo jajolikog oblika, s velikom glavom i ogromnim, mesnatim, često otvorenim ustima. Donja joj je čeljust ispupčena, a zubi sitni i šiljati s jasno vidljivim isturenim očnjacima. Na škržnim poklopcima ima po tri bodlje, dok su joj peraje dobro razvijene, osobito zadnja zaobljena peraja. Boja kože se mijenja ovisno o dobi, od zelenkasto-smeđe u mladosti do tamno smeđe sa svijetlim mramornim uzorkom kasnije.
Još prije tridesetak godina, kirnja je bila vrlo čest ulov podvodnih ribolovaca, a njezina veličina, teritorijalnost i ukusno meso nikako joj nisu išli u prilog, što ju je unatoč prilagodljivosti naglo dovelo do visoke razine ugroženosti. Spor rast, kasno spolno sazrijevanje i prekomjerni izlov doveli su do drastičnog pada populacije. Zbog toga ju je 2004. godine Svjetska zaklada za zaštitu prirode (IUCN) proglasila ugroženom u Hrvatskoj, te je zaštićena Pravilnikom o zaštiti riba i drugih morskih organizama, a propisana je i najmanja lovna veličina od 45 cm. Lovostaj je za ovu ribu propisan u vrijeme mrijesta, u ljetnim mjesecima, od 1.srpnja do 31. kolovoza. Status zaštite kirnje je 2018. vraćen na „samo“ rizičnu vrstu, ali propisana veličina ulova i lovostaj vrijede i dalje. Unatoč donešenim zakonima, kirnja i dalje stradava previše mlada, najviše zbog svoje veličine, jer se i riba od kilogram ili dva smatra pravim uspjehom za prosječnog ribolovca, no oni iskusniji vrlo dobro znaju da je ova veličina za izlov potpuno neprimjerena.
U nekim je zemljama zbog ugroženosti sasvim zabranjen izlov kirnje, a negdje je ograničen do jednog ili dva primjerka dnevno. U svojoj četvrtoj godini kirnje dostižu spolnu zrelost i to tek kao ženke, dok je za razvoj mužjaka potrebna starost od minimalno deset ili dvanaest godina, a tada su jedinke već postigle težinu od desetak kilograma. Ovaj spori razvoj je osnovni razlog zbog čega se mala kirnja nikako ne bi smjela loviti. Općenito se razvojem brojnih ribolovnih alata i naprednih tehnika ribolova riblji fond dramatično smanjio, a riba na našem stolu je sve manja i manja. Pokazalo se da je uvođenje no-take zona jedan od najboljih načina vraćanja veličine izlova na početne postavke od prije nekoliko desetljeća, a u njihove smo se pozitivne rezultate, roneći na već nekoliko mjesta takvih u svijetu, uvjerili i sami.
Riječ je o posebnom obliku zaštite, kojim se u potpunosti zabranjuje bilo kakva eksploatacija podmorja zbog zaštite ekosustava i kulturnih dobara. Vjerovanje da proglašenje ovakvih zona za lokalno stanovništvo ne donosi nikakvu korist u praksi se pokazalo kao neutemeljeno, a brojni su primjeri dokazali da more puno života znači više resursa za sve. Riba koja se u ovim zonama mrijesti i raste neometana ribolovom i sličnim po njih štetnim utjecajem, s vremenom izlazi iz njih i širi svoj teritorij, ali veća i količinski brojnija. Dok je Hrvatska tek u začetku donošenja ovakvih oblika zaštite, proglašenja zona bez ulova poput one kod Rta Stupišće na otoku Visu, već postoje u brojnim europskim morskim parkovima. Negdje je zabranjen ribolov, ali i sve druge podvodne aktivnosti, dok je u nekim zonama dopušteno plivanje i ronjenje pa u posjet pod površinu mogu samo ronioci i njihovi fotoaparati. Riba je na ovakvim mjestima znatno veća i brojnija, a nakon nekog vremena postaje i pitomija, pa će se približiti roniocu bez straha od napada podvodnom puškom.
Otočje Medes, Medeski otoci ili Illes Medes, mali je arhipelag od sedam otočića i nekoliko grebena, smješten samo milju od obale ispred plaže L‘Estartit i dio je prirodnog parka Montgrí, Medeski otoci i Baix Teru Španjolskoj. Ovo je jedno je od područja gdje je ribolov potpuno zabranjen još od 1983. godine, a vrijedi i danas.
Dugogodišnje razdoblje zaštite akvatorija urodio je plodom i donio spektakularan oporavak bogatstva morskog dna, morskog okoliša ali i samog otočja. Tvrtke koje posluju na tome području razvile su se i u skladu s propisima, koji su omogućili čuvanje ovog atraktivnog prirodnog prostora, nude izlete brodovima, često s dnom od stakla za razgledavanje podmorja, dok je ronilački turizam procvao. Otoci Medes su danas jedan od najvažnijih, ako ne i najbolji rezervat morske flore i faune u zapadnom Mediteranu, kao i popularno odredište za ronjenje.
Raznolikost dubina omogućuje ronjenje svim kategorijama ronioca, koji poštujući propise u morskom parku prirode, mogu iz neposredne blizine doživjeti susret s golemom kirnjom koja je na ovom području glavni stanovnik. Dno plićih voda prekriveno je gustim plaštem dobro osvjetljenih raznobojnih morskih algi, tepisima trave cvjetnice posidonije, dok dublje nailazimo na velike stijene prekrivene spužvama, okružene raznim vrstama koralja, morske zvijezde, gorgonije, hobotnice i jastoge. Špilje oko Medskih otoka i obale Montgrí pružaju izvanredne mogućnosti za iskusne ronioce: špilje Vaca, Sardina, Dofí Nord i tunel Pedrosa samo su neke od atraktivnih lokacija za ronjenje.
Raznolik morski interijer donekle je sličan Jadranu, uz to što nam se svaka riblja vrsta čini predimenzionirana. Pogled na kirnju kapitalca se kod nas dogodi tek ponekad, dok je na Medeskim otocima to pravilo. Špilje i tuneli karakteristična su scena na ovom otočju, a kirnja golema pronalazi u njima svoj dom i zaštitu. Otoci Medes nude idealno okruženje za kirnje zahvaljujući svojim kamenim formacijama, podvodnim špiljama i zaštiti koju im može pružiti.
Ova zaštita omogućila je oporavak populacija kirnji, koje su opale zbog prekomjernog izlova. Danas je uobičajeno vidjeti velike primjerke na ronilačkim mjestima kao što su Las Cuñas, Túnel de la Vaca i Delfín Norte.
Osim kirnji, Medski otoci pružaju dom širokom rasponu morskih vrsta. U livadama posidonije brojni organizmi pronalaze sklonište i hranu, dok su podvodni zidovi prekriveni gorgonijama i koraljima idealno mjesto za podmorski život. Uobičajeno je pronaći velike hobotnice, murine, jata barakuda i ostalih šarenih riba koje ovo mjesto čine privilegiranim mjestom za ronjenje i proučavanje podvodnog života. Očuvanje kirnje na Medskim otocima ključni je zadatak za održavanje ekološke ravnoteže područja. Stvaranje morskog rezervata i strogi propisi o zaštiti prirode omogućili su ponovno širenje ove vrste na tom području, ali njezino očuvanje i dalje je prioritet.
Kako bi se zaštitio akvatorij, provodi se čitav niz akcija posvećenih održivosti i očuvanju morskog okoliša, poput smanjenja otpada, zaštite bioraznolikosti i ekološke osviještenosti.
No-take zone bi trebale biti dizajnirane tako da pruže sigurno utočište čovjekovim djelovanjem sve krhkijem biljnom i životinjskom svijetu i zaštitu ključnim staništima poput mrijestilišta ili mjesta gdje obitavaju mlade jedinke, a trebale bi omogućiti vraćanje ekosustava u prirodnije i uravnoteženije stanje nego što je sada.
Bilo bi lijepo da se i u Jadranu broj zaštićenih zona, u dogovoru s ribarima i ostalim zainteresiranim stranama, poveća i da se vrste poput kirnje, gofa, tune ili srdele imaju priliku ponovno pokazati u svojoj punoj veličini i starosti. Što bi bilo, kad bi bilo... u ovom je slučaju prezentirano brojnim primjerima u Europi, ali i čitavom svijetu gdje je jedna kirnja golema postala još golemija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....