Uske kamene uličice romaničko-gotičkog Trogira uvijek su ostavljale bez daha. Ovaj grad, osnovan u 3. stoljeću prije Krista je spomenik u svakom svojem kutku, a njegove znamenitosti su prepoznate na svjetskoj razini. Zbog njegovih vrijednosti i ljepote UNESCO je u popis svjetske baštine uvrstio čitavu staru gradsku jezgru, kao jedan od najbolje očuvanih romaničko-gotičkih gradova u Europi.
Trogir je jedan od onih gradova za koje se čini da su oduvijek bili tu. Prvi znakovi ljudske prisutnosti sežu u daleku prethistoriju, a povijest koja se dalje odvijala mijenjala se slično kao u ostatku Dalmacije: preko Ilira, Grka i Rimljana, Bizanta, hrvatskih i ugarskih vladara, Venecije i mletačke Dalmacije do današnjeg doba Republike Hrvatske. Kroz stoljeća su se u Trogiru redali mnogi moćnici i dobrostojeće obitelji koje su u njega ulagale i gradile nove slojeve umjetnosti i kulture: Trogirsku katedralu i Portal majstora Radovana, Veliku i malu palaču Ćipiko, Kaštel Kamerlengo, kulu svetog Marka... Teško je i nabrojati koliko znamenitosti ovaj grad ima.
Smješten je u morskom tijesnacu između kopna i otoka Čiova, na zapadnom ulazu u Kaštelanski zaljev i dok ga od Čiova prirodno odvaja more, na kopnenoj strani se nalaze močvarni plićaci koji su ostali do današnjih dana, a njihova je vrijednost neprocjenjiva; pantan, odnosno močvara je stanište za više od 160 vrsta ptica, koje se u njemu gnijezde, zimuju ili slijeću za proljetnih i jesenskih seoba, a više od 120 autohtonih biljnih vrsta raste na ovom području.
Ali kada ljetna žega zavlada gradom, more preuzima glavna svjetla pozornice pa se poput pčela roj turista sjati na obližnje plaže, dok ostali željni nešto aktivnijeg odmora krenu u potragu za novim sportskim avanturama. Jedna od njih je svakako ronjenje, koje s godinama postaje sve popularnija aktivnost. Ronjenje se u Trogiru najčešće odvija na području Čiova ili Šolte, ali tu su i otoci Veli i Mali Drvenik, Orud ili otočić Čelice koji također nude dobre ronilačke lokacije.
Čiovo je otok koji mnogi ne doživljavaju tako jer je povezan s gradom starim pokretnim mostom, te prije šest godina otvorenim novim, s Trogirom tvori cjelinu i njegov svojevrstan produžetak za one željne mora i odmora. Smješten u srednjoj Dalmaciji, u blizini najvećih dalmatinskih gradova, drugih otoka i prirodnih ljepota poput Nacionalnog parka Krka, čini ga primamljivim turistima i vrlo popularnim mjestom za najam apartmana, što je na žalost rezultiralo i njegovom preizgrađenošću, na prvi pogled bez nekog pravog reda i urbanizma, dok infrastruktura ne može pratiti količinu ljudi koji se ovdje nalaze preko ljeta. Čini se da ovo ipak turistima previše ne smeta jer je ovaj otok i dalje izuzetno popularno odmaralište, ljeti se traži krevet više, a blizina zračne luke mu također ide u korist. Glavna su mjesta na Čiovu Slatine, Okrug Donji i Okrug Gornji i Arbanija, a usprkos velikoj izgrađenosti, još uvijek se na otoku mogu pronaći mirna mjesta, lijepe šljunčane plaže, borova šuma i čisto plavo more.
U Okrugu Gornjem nalazi se ronilački centar pokrenut još prije 30 godina, prvi u Hrvatskoj ali i među prvih pet centara u čitavoj Europi – Trogir Diving Center. U ovom je centru sve apsolutno organizirano i imali smo osjećaj ronjenja u nekoj popularnoj svjetskoj destinaciji. Užurbanost je velika, a točnost se cijeni jer su četiri broda u istom trenutku bila spremna za polazak. Bez obzira na količinu gostiju, a stane ih na brodove i do osamdeset, ovdje je sve izuzetno organizirano, ništa ne kasni, ali je istovremeno i opušteno, bez imalo nervoze. Vlasnici centra Jozo Miki i Ivo Miše zajedno s obitelji roniocima nude i najam vlastitih apartmana u ronilačkim paketima, što mnogim gostima pojednostavljuje priču i organizaciju prijevoza teške ronilačke opreme do centra i brodova.
Ronjenje na Čiovu, odnosno Trogiru, se obično dijeli na dva područja: ronjenje na južnoj strani Šolte te uz arhipelag od 7 malih otočića pred Maslinicom: Balkun, Rudula, Grmej, Stipanska, Saskinja, Polebrnjak i hrid Kamičić, te ronjenje s južne strane Čiova i pred otocima Sveta Fumija, Kraljevac ili pred Velom i Malom Kludom... Iako je vidljivost oko Šolte daleko bolja, a zidovi koji sežu do preko pedeset metara prepuni su usjeka, špilja i živih boja, ovi na Čiovu mogu se pohvaliti bujnim životom, velikim jatima riba, gorgonijama i morskim konjićima koji se često nađu u plićacima. Olupina broda Dube, uz još nekoliko manjih, također se nalaze na ovom području.
Jedan od prekrasnih zarona na području Čiova je lokacija Crvenih stijena, popularno nazvanih engleskom inačicom Red Rocks i pogodna je za sve vrste ronioca, od početnika do naprednih, a nudi topli spektar boja crvenih spužvi i žutih gorgonija pod liticama koje se gotovo okomito spajaju s površinom mora. Na središnjem dijelu južne strane Čiova, otok je okomito odsječen, a među strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice.
Po pučkoj predaji čudotvornu sliku Gospe koja se danas nalazi u Slatinama u župnoj crkvi, izbacili su valovi na križu. Tako je ona postala zaštitnica mornara i ribara, a hodočasti joj se i brodovima s mora. U tome smo se nekako pronašli i mi ronioci pa smo se usidrili uz ovu vizualno prepoznatljivu lokaciju. Mala uvalica, u koju smo zaronili na svega nekoliko metara dubine vrlo je brzo prešla u izrazito atraktivan zid, prepun života, a posebice kolonija žutih lepezastih mekih koralja.
Ove lijepe žute gorgonije popularno nazvane “Morsko stabalce” a stručnog naziva Eunicella Cavolinii ukazale su se već na nekih 10-ak metara dubine, a pratili smo ih sve do maksimalnih 25 metara gdje se zid polako uklopio u pješčano dno. Crvene morske spužve privukle su znatiželjne poglede novopečenih ronioca koji tek trebaju otkriti čarobni svijet Jadrana. Mi malo stariji prisjetili smo se koliko je taj osjećaj neprocjenjiv. Kada sve ono što misliš da poznaješ, vidiš u potpuno novom svjetlu. Koliko god dugo da si pod morem, uvijek postoje iznenađenja i sasvim nepoznate slike. Brojne odvaljene stijene, špiljice i procjepi također su bogati morskim životom, crneja i drugih malih ribica ima na hrpe, a nerijetko se ovdje može naići i na jastoge, morske mačke… pa čak i kirnje.
Zaroni na Šolti uglavnom se mogu svrstati među vrhunske, šarenilo boja i bogat život uz zaista dobru vidljivost značajka su gotovo svakog od njih, ali iz nekog, nama nepoznatog razloga, ona je pomalo zapostavljena ronilačka destinacija. Ronili smo na nekoliko lokacija na Šolti i svaka od njih nam je pružila vrhunstvo iskustvo ronjenja. Otok Šolta najbolje pozicije nudi na svojoj južnoj strani koje su dostupnije s otoka Brača, ali ni ove bliže Trogiskom akvatoriju ne zaostaju previše za njima.
Hrid zvana Kamičak ili Kamičić, poznatija pod imenom Šarac pred južnom stranom ulaza u uvalu Maslinica navodno ima oblik broda. Mi to nismo uspjeli vidjeti iz naše perspektive, ali tako su zaključili generali nekadašnje JNA koji su koristili ovaj otočić kao metu za vježbe zračnih napada bombama. Srećom ne pravim, već bombama duguljastog oblika izlivenih od betona koje se još uvijek nalaze razasute po svim dubinama Šarca, dok pod sobom osim sjećanja na minule vojničke dane, skrivaju i novi život koji se razvio pod njima, male zmijolike zvijezde, ježinca ili jaja puževa golaća...
Zaron kod Šarca pruža mogućnost za tri pravca. Može se odabrati ronjenje oko otočića uz istraživanje njegova istočnog dijela, što je pogodnije za ronioce s nižim ronilačkim kategorijama, zatim ronjenje uz zapadni greben s liticom koja pada na dubinu veću od 50 metara ili sjeverni dio koji započinje poljem posidonije a završava također zidom. Mi smo se odlučili na kombinaciju i spustili se jugoistočno po zidu do dviju malih špilja čiji je ulaz na 22 metra, a izlaz na četrdeset.
Na izlasku iz špilje dočekale su nas lepeze ljubičastih i žutih gorgonija koje su se protezale se u polje na velikim dubinama. One najpliće moglo se naći već negdje na 38 metara dok se onim dubljima nije vidio kraj. Prateći trendove zagrijavanja mora i povlačenja ovih predivnih živih bića u sve veće dubine, uvijek nam ih je drago vidjeti, naročito kada su one čiste, bez ružnih sluzavih prekrivača nastalih zbog poremećaja temperature.
Tu sreću nismo imali na lokaciji između Drvenika Velikog i Vinišća, na braku Orlica gdje nas je dočekalo ogromno cvjetanje mora i pozicija prekrivena nakupinama sluzavih žuto-zelenih algi. Iako inače jako lijepa lokacija za ronjenje i mjesto gdje su postavljene manje ronilačke atrakcije od strane ronilačkog centra Blue Nautica, ovog je puta bila gotovo neprepoznatljiva, ali je ćud prirode neumoljiva, a globalno zagrijavanje mora prijeti sve većim površinama prekrivenim algama.
Nadamo se da je ovaj događaj ipak prolazan i da će u nekom doglednom vremenu ove alge nestati nošene morskim strujama.
Sam Trogir nudi jednu izvrsnu podmorsku atrakciju i svojim primjerom pokazuje kako bi se o ronilačkim atrakcijama trebalo brinuti. U uvali Jelinak nadomak grada postavljen je jedinstven Križni put pod morem poznat i kao Via crucis ili Underwater museum, a koji su osmislili Joško Kandija vlasnik ronilačkog centra Blue Nautica iz Trogira i Valentino Valent, autor kipova i vlasnik obrta Lončarstvo Val iz Petrinje.
Ovaj je projekt postavljen 2017. godine u uvali Jelinak, na dubini od četiri do osam metara postavljena su 52 kipa visine u prirodnoj ljudskoj veličini, oko 1,8 metara, raspoređena na 14 postaja Križnog puta, a na dubini od deset metara postavljen je impozantni kip Isusa Krista veličine čak osam metara, kao simbol Uskrsnuća. Iako smo načelno protiv pretjeranog ljudskog zadiranja u prirodu i postavljanja neprirodnih materijala u more, u nekim je slučajevima izuzeće dobro došlo. Naravno, samo u slučaju kada se postavljanje provodi po pravilima, uredbama i zakonima, koriste prirodni materijali, a postavljeni objekti oslobode svih mogućih stvari štetnih za podmorje. Ronilački centar Blue Nautica u ovom je slučaju napravio odličan posao i od zapuštene uvale, nekada pune otpada, napravio je turističku atrakciju o kojoj se redovito brine. Materijali korišteni za kipove su od ekološki prihvatljivog ferocementa, a sve potrebne dozvole su dobivene, uključujući i one crkvene.
Još jedan projekt se nalazi u neposrednoj blizini Križnog puta – potopljeni borbeni avion SOKO Jastreb 21 kakvi su se prije više od 60 godina izrađivali u Mostaru. Da bi se ekološki sigurno mogao postaviti u podmorje, s njega su morali biti uklonjeni svi potencijalno štetni materijali te je prije postavljanja potpuno rastavljen, opasni su dijelovi uklonjeni, te je potom ponovno sastavljen i učvršćen na dubini od 10 metara. Čitavo je ovo područje zatvoreno za plovidbu, a skakanje u more zbog sigurnosti nije dozvoljeno zbog male dubine na kojoj se nalaze kipovi Križnog puta.
Ovakva namjerna potapanja olupina brodova, aviona ili borbenih vozila u svrhu ronjenja u svijetu su već viđena i vrlo dobro funkcioniraju na mjestima gdje nema nikakvih prirodnih atrakcija i nema mogućnosti uništenja istih. Ona su česta u velikim ronilačkim destinacijama poput Malte ili Jordana, gdje su se s vremenom pretvorili u umjetne grebene u koje se naselio morski život. Ova je praksa poznata pod nazivom scuttling, a u istarskoj uvali Polje namjerno je potopljena prva olupina u Hrvatskoj, admiralskog broda Vis, Jugoslavenske ratne mornarice.
Turističko ronjenje izdvojeno je kao poseban oblik turizma u novom Zakonu o pružanju usluga u turizmu te su definirani pružatelji usluga turističkoga ronjenja čime se smanjio prostor za djelovanje nelojalnoj konkurenciji.
Novi brending hrvatskog turizma počivat će na glavnoj konkurentskoj prednosti Hrvatske na globalnom turističkom tržištu, koja je jednako prepoznata od strane turista kao i građana Hrvatske jer Hrvatska pruža istinsku ljepotu koja obuhvaća, ne samo netaknutu prirodu, već i kvalitetu života, gastronomiju, slikovitost gradova, kulturu i ljude.
Hrvatska turistička zajednica dodjeljuje kategoriju Nagrada u aktivnom turizmu čime je prepoznala izvrsnost u području poduzetničke inicijative i aktivnosti u formiranju ponude i promocije aktivnog i pustolovnog turizma, na kopnu, u vodi i u zraku. Sve je aktualniji aktivno proveden odmor u turističkim destinacijama koji će gostima pružiti jedinstveni doživljaj koji uključuju određene tjelesne aktivnosti u klasičnim sportsko-rekreativnim centrima, ali i raznim inovativnim adrenalinskim sportovima i parkovima poput raftinga, kajakarenja, paraglidinga ili ronjenja čime je u fokus stavljena posebnost iskustva i doživljaja u aktivnom boravku u destinaciji, ali se ocjenjuje i ulaganje u infrastrukturu i kadrove, implementaciju strategije održivosti i digitalizacije, uključenosti lokalne zajednice te doprinosa razvoju neke turističke destinacije.
Za nagradu će se moći kandidirati i ove godine – za više informacija pratite službene stranice Hrvatske turističke zajednice.
Komentari
0