Što novo i originalno čovjek može reći o bilo kojem novom iPhoneu? Možda jedino da je postao nekvalitetan i bezvezan, ali to bi bilo krajnje neozbiljno i prilično neistinito… Ovako, preostaje nam samo ponavljati već poznate epitete i za nedavno predstavljene modele XS i XS Max, koje je Jutarnji imao priliku testirati zahvaljujući posudbi od HGSpota te A1.
Za početak, izrada iPhonea je i dalje najbolja na svijetu, bez konkurencije. Tolerancije su nepostojeće, svaka ploha je savršeno spojena s onom drugom, materijali - staklo i čelik - su vrhunski i čovjek je uvijek svjestan da u ruci drži relativno težak komad luksuza, posebno kod većeg Maxa. Dizajn je, naravno, ostao isti u odnosu na iPhone X, ali na to smo već navikli u godinama Appleovih “S” inačica.
Jasno, prva i najočitija novost u odnosu na iPhone X upravo je postojanje modela Max. Za razliku od ekrana s dijagonalom od 5,8 inča kod iPhonea XS, Max ima ekran od 6,5 inča. To na papiru spada u najveće ekrane među mainstream telefonima, ali zbog iPhoneove jedinstvene konstrukcije bez donjeg brida uređaj je fizički manji od konkurenata koji imaju manji zaslon, kao što je, recimo, Samsung Galaxy Note9.
Model XS ostao je na ekranu od 5,8 inča, dok je fizički model Max usporediv s dosadašnjim iPhoneom Plus
Model XS ostao je na ekranu od 5,8 inča, dok je fizički model Max usporediv s dosadašnjim iPhoneom Plus
Dosadašnji korisnici iPhonea Plus neće imati apsolutno nikakvih problema u manipuliranju Maxom, imat će identičnu fizičku veličinu uređaja uz puno veći ekran. Redoviti korisnici regularnog iPhonea ipak trebaju biti svjesni da je riječ o telefonu kod kojeg je često potrebno koristiti obje ruke. Za ljubitelje velikih ekrana, ukratko, iPhone XS Max je itekako dobrodošao novitet. Dodatno, premda Apple svake godine tvrdi da su iPhone napravili od najčvršćeg mogućeg stakla koje postoji pa svejedno telefoni pucaju čim poljube tvrđu podlogu, ove se godine čini da bi doista moglo biti govora o nekom posebnijem materijalu. Barem ako je suditi prema nekima od nebrojenih “drop testova” kakvih je pun YouTube. Uz bijelu i crnu boju - pardon, srebrnu i svemirsko sivu - uvedena je i treća, zlatna boja, koja spada u kategoriju “stvar ukusa”. Nekima će djelovati ekstra luksuzno, drugima strašno kičasto, ali ne može se reći da je loša. Naprotiv. Posebno je dojmljiv njegov čelični okvir u zlatnoj boji.
iPhone XS Max ima zaslon dijagonale 6,5 inča, a uz crnu i bijelu uvedena je i zlatna boja
iPhone XS Max ima zaslon dijagonale 6,5 inča, a uz crnu i bijelu uvedena je i zlatna boja
Ekrani su, riječju, fantastični, također su među najboljima koji se mogu trenutno kupiti, tik uz ono najskuplje što ima Samsung. Riječ je o OLED panelima (Samsungove izrade, uostalom) koji su vrlo oštri, imaju odličnu svjetlinu, vidljivi su iz svih kuteva, imaju sjajan kontrast i duboke crne, a Appleova kalibracija boja je standardno nenadmašna. Činjenica da se zaslon iPhonea XS proteže skroz do dna uređaja i da praktički uopće nema brade, što još nije uspio postići nijedan drugi proizvođač, i dalje daje poseban štih telefonu. Upravo zbog tog detalja ga je čak i u ovoj eri fotokopirnih telefona praktički nemoguće pobrkati s nekim drugim uređajem.
Još jedan novitet je sistemski čip A12 Bionic Appleove kućne izrade. Ako preskočimo tehnikalije kao što je 7-nanometarski proces i 6,9 milijardi tranzistora, tu se doista nema što posebno originalno za primijetiti: naravno da je iPhone XS strahovito brz i uglađen u radu, naravno da je neizmjerni užitak koristiti ga i doslovno letjeti kroz bilo koju aplikaciju. Koliko god suvremeni Androidi bili brzi i moćni - a neki su zbilja munjeviti - ipak se ne mogu mjeriti s iPhoneom u segmentu performansi. Ovaj čip donio je k tome i značajne energetske uštede pa sam za vrijeme ovog testiranja prvi put u deset godina s iPhoneom živio bez “low battery anxietyja”, posebice s modelom Max.
Baterija u stanju mirovanja (stand by) je posebno impresivna, gotovo se uopće ne cijedi, a u radu sam znao zabilježiti sulude brojke, poput više od 8 sati upaljenog zaslona s još 40-ak posto preostale baterije. Tu je i dalje bežično punjenje, a premda iPhone XS ima mogućnost brzog punjenja, Apple u kutiji isporučuje samo onaj stari, spori adapter. Ako želite adapter i kabel za brzo punjenje, Apple će vas zamoliti za još 80-ak eura. Inače, premda je vrlo tipično za Apple da dodatno zarađuje na svojim korisnicima, čini se da za neisporučivanje brzog punjača svim kupcima iPhonea postoji dodatni razlog - naime, testiranja su pokazala da se telefon s tim punjačem nenormalno zagrijava, na što iPhone reagira tako što snizi brzinu punjenja. Apple je, moguće je, želio izbjeći desetke milijuna pregrijanih punjača i iPhonea u kućanstvima.
Trajanje baterija na novim iPhoneima značajno je poboljšano, posebno na Maxu
Poboljšanja je doživjela i kamera, na papiru je i dalje riječ o dva 12-megapikselna senzora od kojih jedan ima 2X uvećanje, ali Apple ističe da su sami senzori te pikseli na senzorima fizički veći, što je uvijek dobro. Fotografije doista izgledaju marginalno bolje nego kod iPhonea X i kamera je generalno gledano u samom vrhu na tržištu, između ovog uređaja i najboljih Android konkurenata riječ je zbilja o nijansama.
iPhone XS sjajno bilježi detalje, autofokus je vrlo precizan i brz, a Appleova reprodukcija boja je nenadmašna
Značajka Auto HDR (High Dynamic Range) proizvodi fotografije koje donose jednaku količinu detalja i na tamnim i na svijetlim dijelovima kadra
Ono gdje malo zapinje su uvjeti slabijeg osvjetljenja, gdje se pojavljuje jači šum te više omekšavanja fotografija, ali i dalje su to kvalitetni snimci. Vezano uz kameru pojavio se jedan od dva ovogodišnja “-gatea”, što su afere povezane uz Appleove proizvode - sjetite se Antennagatea, Bendgatea, U2-gatea.... Riječ je o Beautygateu - situaciji da slike snimljene selfie kamerom ispadaju preispeglane, odnosno da iPhone softverski izglađuje nedostatke na licu.
Drugi senzor donosi nezamjetan gubitak u kvaliteti, ali zato pruža opciju 2X uvećanja
Situacije sa slabijim osvjetljenjem najveći su izazov za kamere na telefonima, a iPhone XS se s njima nosi korektno, iako je primjetan određeni stupanj gubitka detalja te snažnijeg šuma na pjedinim dijelovima fotografija
Situacije sa slabijim osvjetljenjem najveći su izazov za kamere na telefonima, a iPhone XS se s njima nosi korektno, iako je primjetan određeni stupanj gubitka detalja te snažnijeg šuma na pjedinim dijelovima fotografija
Na telefonima koje smo mi testirali to se nije događalo uvijek, ali ponekad jest. Međutim, skoro se uvijek događalo u trenucima kada smo te fotografije snimali u svjetlosno nepovoljnijim uvjetima, primjerice, u slabije osvijeljenoj prostoriji. Tada softver svake telefonske kamere ionako prelazi u turbo i čini se da je Apple bio malo preagresivan u određivanju postprocesiranja u takvim situacijama. Dakle, opet previše “healinga”, omekšavanja, previše gubitka u detaljima. No kada smo snimali selfie kamerom i na raspolaganju je bilo dovoljno svjetla, slike su bile vrlo vjerne stvarnosti, kao što je kod iPhonea uvijek prije bio slučaj. Srećom, ovo je sasvim sigurno nešto što se može popraviti softverski.
Selfie kamera ponekad pretjerano pegla lica, što je postalo poznato kao afera Beautygate, ali mi smo taj efekt zamijetili jedino u situacijama sa slabijjim osvjetljenjem
Portretni način rada sa stvaranjem takozvanog “bokeh” efekta i dalje radi vrlo korektno, a sada je moguće podešavati stupanj zamućenja i nakon što je fotografija snimljena
Usput rečeno, drugi “-gate” zove se Chargegate i odnosi se na pojavu da se iPhone odbija početi puniti ukoliko se ukopča u struju dok je u stanju spavanja, nego punjenje krene tek kada se probudi ekran. To može biti problem kada, teoretski, vlasnik ne primijeti da se telefon nije doista počeo puniti kada ga je uštekao u struju pa, recimo, ode spavati. Mi taj problem nismo imali ni s iPhoneom XS niti s iPhoneom XS Max, ali mnogi jesu i vjerojatno je riječ o nečemu što se također može popraviti softverskom nadogradnjom.
Možda i najvažniji dio iPhoneove privlačnosti je korisničko sučelje. Operativni sustav iOS 12 još je više prilagođen telefonima bez tipke “home” i zaista nema Androida koji radi tako glatko, brzo i bešavno, a aplikacije na iPhoneu jednostavno izgledaju ljepše i dorađenije. Naravno, treba priznat da developeri i dalje puno radije razvijaju aplikacije za App Store nego za Android i kao da u te proizvode ulažu više truda. Ono što me kod sučelja muči, međutim, je način primjene “notcha”, ureza na vrhu ekrana.
Recimo, kada se video proširi na cijeli ekran slika se ne zaustavlja kod notcha, nego odlazi ispod njega pa je jedan dio slike uvijek prekriven. To je još veći problem kod igara, gdje notch često prekrije čak i neke temeljne komande. Dodatno, u igrama je neprestano prisutna dugačka horizontalna linija na dnu ekrana koja je tu da podsjeća na koji se način odlazi na početni ekran. Ona također prekriva dio sadržaja. Vrlo, vrlo iritantno i krajnje nepotrebno. Nadalje, prilično mi smeta nemogućnost podešavanja postavki pojedinih aplikacija direktno iz aplikacija, nego se mora odlaziti u postavke telefona. Također, nemogućnost namještanja FaceID-ja tako da se telefon otključa i ode na početni zaslon čim prepozna lice, bez povlačenja prstom po ekranu.
Gubitak dijela slike ispod “notcha” još je problematičniji u igrama, gdje ponekad prekriva komande
Apple i dalje inzistira na tome da video koji se proširi na cijeli ekran bude djelomično prekriven “notchem”
Ali, s druge strane postoji i obilje sitnih detalja koji iPhone čine nenadmašnim. Recimo, ono što Apple zove “taptic engine”, odnosno vibracijski motor koji stvara taktični odziv u određenim situacijama. Način na koji ga Apple implementira je sjajan; na primjer, kada namještate alarm i birate vrijeme iPhone vibrira tako da vam se čini kao da se unutra doista vrte neki zupčanici. Najbolje od svega je što sati, minute i sekunde imaju minijaturne razlike u intenzitetu vibracije. Video pozivi preko FaceTimea su i dalje kilometrima bolji od bilo kojeg konkurenta.
iMessages, rješenje za razmjenu poruka između iOS uređaja također je superiorno bilo čemu što postoji na Androidu. Zvuk iz stereo zvučnika je izvanredan i glasan. Ona fizička polugica za prelazak u tihi način rada je zapravo strašno korisna stvar. Pretvaranje glasa u tekst na iPhoneu radi zbilja fenomenalno na hrvatskom jeziku (premda je diktiranje na hrvatskom dosta dobro i na Androidu). Appleove aplikacije su dosta dobro prilagođene na hrvatski.
Ali, naravno, tu je pitanje cijene, koja nema veze s inherentnom kvalitetom uređaja, ali je nešto što je zbilja teško probaviti. Treba imati na umu da osnovni iPhone XS sa 64 GB memorije u Hrvatskoj ne košta 999 dolara, nego približno 1500 dolara, odnosno 9629 kuna koliko stoji u HGSpotu ili 8299 kuna koliko će izaći kod A1 telekoma, plus obvezno plaćanje srednje velike mjesečne pretplate. Osnovni XS Max je pak 10.529 kuna. Tako skupe telefone je nemoguće preporučiti ikome, bez obzira na to s koliko novca raspolaže, posebno kada se uzme u obzir da je na današnjem tržištu moguće pronaći uređaje koji donose jednaku ili čak veću tehnološku vrijednost za doslovno upola manje novca.
Je li iPhone XS dvostruko bolji od tih telefona? Naravno da nije. Je li pak Apple dvostruko vredniji kao brend? Jasno da jest, najmanje dvostruko. I stoga će iPhone uvijek pronaći kupce, neke unatoč cijeni, nego upravo zbog cijene. Oni koji baš moraju imati novi iPhone, inače, vjerojatno će bolje proći ako pričekaju model XR, koji se razlikuje od XS-a samo po tome što ima jednostruku umjesto dvostruke kamere te LCD ekran umjesto OLED-a, ali će koštati približno 2500 kuna manje.