Za mene je znanost istražiti nešto novo. Imate nešto zanimljivo u živom svijetu, primjerice u stanicama od kojih je građeno naše tijelo. I sad ta stanica radi nešto što nitko ne razumije. A vi pokušavate prvi na svijetu riješiti tu zagonetku. Pokušati razumjeti kako nešto u prirodi funkcionira, to je divan osjećaj, entuzijastično mi priča molekularna biologinja Iva Tolić, najuspješnija hrvatska znanstvenica.
Kako vijesti o broju zaraženih Covidom-19 nisu dobre, nosimo zaštitne maske te razgovaramo na otvorenom, ispred laboratorija prof. Tolić. Taj je laboratorij zapravo komadić radionice na Institutu “Ruđer Bošković” koji je prije nekoliko godina preuređen u laboratorijski prostor.
- To je mali prostor u kojem radi nas petnaestak i baš smo danas imali sastanak kako ćemo se organizirati. Podijelili smo se u smjene. Dolaze samo oni koji moraju raditi na mikroskopu ili u sobi za staničnu kulturu, a sav ostali posao obavljamo od doma. Sastanke držimo na klupicama u parku Instituta ili na terasama kafića u gradu - rekla je Iva Tolić.
Povod za naš razgovor njezin je novi, deset milijuna eura vrijedan projekt Europskog istraživačkog vijeća (ERC) u sklopu programa sinergije, koji je prof. Tolić dobila zajedno s prof. Nenadom Pavinom s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu, prof. Geertom Kopsom sa Sveučilišta u Utrechtu i prof. Angelikom Amon s Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Bostonu. ERC-ovi projekti najkompetitivniji su u EU i često ih nazivaju “znanstvenim Oscarima”. Projekt koji vodi prof. Tolić jedan je od 37 izabranih među 288 prijavljenih, što znači da je ERC-ovo financiranje dobilo samo 13 posto projekata. Od 2007. godine do danas hrvatski znanstvenici koji rade u domovini osvojili su šest ERC-ovih projekata, od čega dva Iva Tolić. Koliko je to vrijedan uspjeh, pokazuje i to što su među hrvatskim znanstvenicima dva ERC-ova projekta osvojili još samo prof. Ivan Đikić sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu i prof. Stipan Jonjić sa Sveučilišta u Rijeci.
Ugovor uoči koronakrize
- Ugovor je potpisan baš uoči koronakrize i projekt je počeo 1. travnja, usred pandemije. Planirali smo održati konferenciju za novinare, ali morali smo je odgoditi za jesen. Vidjet ćemo kako ćemo je organizirati: uživo ili online - kaže Iva Tolić.
Ističe kako organizacija znanstvenih istraživanja u doba lockdowna nije bila jednostavna. - Organizirali smo se tako da smo svi od kuće pisali radove, jedni pregledne članke, drugi članke o rezultatima koje smo dosad skupili, a sve smo razmjenjivali preko e-maila. Po cijele dane bila sam za kompjutorom. Međunarodne sastanke održavala sam online, najčešće preko Zooma. Može se tako raditi, ali nadam se da nećemo više biti prisiljeni na takav način rada jer ipak nismo bili toliko učinkoviti kao da smo u laboratoriju. Znanstvenicima su potrebne žive, slobodne, dugotrajne diskusije jer se tako rađaju nove ideje. Preko e-maila i Skypea to ipak ide teže - ističe Iva Tolić.
Tijekom šest godina, koliko će trajati novi ERC-ov projekt, znanstvenici pod vodstvom prof. Tolić istraživat će mehanizme nastajanja pogrešaka pri podjeli kromosoma te njihov utjecaj na diobu stanica, što je kritično za razvoj embrija, nastanak različitih vrsta karcinoma te odgovor tkiva na terapije.
- ERC nam je omogućio da formiramo snažan tim i tako postignemo sinergiju komplementarnih vrsta stručnosti koje je vrlo teško kombinirati u jednom laboratoriju. Uz moj laboratorij koji se bavi biofizikom diobenog vretena, uz primjenu najmodernijih vrsta mikroskopije i laserskih škara, tu su i tim prof. Kopsa koji je razvio metode rada s organoidima, malim organima uzgojenima od pojedinačnih stanica u gelu, zatim sjajna grupa koju vodi prof. Angelika Amon, koja je svjetski stručnjak za genetiku i pogreške prilikom podjele kromosoma, te moj kolega i dugogodišnji suradnik prof. Pavin, teorijski fizičar i vodeći stručnjak za fizikalno modeliranje podjele kromosoma - rekla je Iva Tolić.
Dodaje kako će joj ERC-ova sredstva omogućiti zapošljavanje mladih ljudi. - Zaposlit ću nekoliko doktoranada i postdoktoranada u svojoj grupi, a slično će učiniti i prof. Pavin na PMF-u. To je najvažnije, a osim toga kupit ćemo novu opremu, poseban mikroskop kojim ćemo moći snimati stanice kroz višestruke diobe. Nakon završetka projekta taj će mikroskop biti dostupan cijeloj hrvatskoj akademskoj zajednici, baš kao što je sad dostupan naš mikroskop koji smo kupili sredstvima prošlog ERC-ova projekta - pojasnila je dr. Tolić.
Rođena je 1974. godine u Zagrebu u obitelji intelektualaca humanističke provenijencije, akademkinje Dubravke Oraić-Tolić i Benjamina Tolića. Od djetinjstva zaljubljena u znanost, završila je MIOC, a dva puta je osvojila prvo mjesto na republičkom natjecanju iz matematike. No, kao studentica voljela je i glazbu te je bila bubnjarica benda Crvi Ne Postoje koji je snimio dva albuma. - Zanimljivo je da se naš album “Iz korijena”, koji smo snimili za vlastiti label Carrot Productions, može naći na Discogsu - prisjetila se Iva Tolić.
Diplomirala je molekularnu biologiju na PMF-u u Zagrebu, a zatim je tijekom poslijediplomskog studija iz biomatematike radila kao znanstvena novakinja na Institutu “Ruđer Bošković”. Dio doktorskog rada na temu stanične mehanike napravila je na sveučilištu Harvard u Bostonu, a doktorat obranila u Zagrebu 2002. godine. Nakon toga je bila na postdoktoratima na Institutu “Niels Bohr” u Kopenhagenu i na Sveučilištu u Firenci. Zatim je 2005. godine na Institutu “Max Planck” u Dresdenu utemeljila vlastitu znanstvenu grupu koja je postigla zapažene rezultate u istraživanjima diobe stanice i staničnog starenja.
Iako je dobila četiri ponude za stalnu profesorsku poziciju u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Italiji, Iva Tolić se nakon 15 godina života i rada u inozemstvu odlučila vratiti u Zagreb te na Institutu “Ruđer Bošković” utemeljiti svoju grupu.
Dva sina
- Odlučila sam se vratiti iz osobnih razloga jer sam htjela živjeti u Zagrebu. Dobila sam ponude vrhunskih europskih institucija, ali to mi u tom trenutku nije bilo privlačno. Meni je Zagreb predivan i nakon povratka nisam požalila ni sekunde. Ja želim biti ovdje, a ne vani - naglasila je Iva Tolić.
U proteklih šest godina ne samo da je utemeljila uspješnu znanstvenu grupu te dobila dva ERC-ova projekta, nego se i udala te postala majka dvojice dječaka, Karla (6) i Lovre (4).
- Mislim da moj zagrebački laboratorij radi bolje nego što je radio moj laboratorij u Njemačkoj. Prvo, dosta sam vremena radila vani i kad sam se vratila u Hrvatsku, već sam bila na stupnju karijere na kojem su me znali ljudi diljem svijeta u području stanične biologije. Jednom kad ste prepoznati u svom području, nije bitno gdje ste se preselili. No, toga vjerojatno ne bi bilo da sam se vratila kao jako mlada znanstvenica nakon kratke specijalizacije u inozemstvu. Nadalje, sa mnom rade divni mladi, talentirani ljudi, bez kojih ne bi bilo ovoliko uspjeha. I nama su se događale loše stvari, puno puta ne dobijemo nešto što smo planirali. No, iz takvih se situacija nešto nauči i ide se dalje. Kukanje nema smisla, nigdje u znanosti nije savršeno, čak ni u Njemačkoj - istaknula je Iva Tolić.
Upitala sam je kako uspijeva uskladiti uspješnu znanstvenu karijeru s obiteljskim životom.
- Ludo je, nije lako kombinirati znanstvenu karijeru i obiteljski život. No, ja sam željela i jedno i drugo. Bila sam na porodiljnom oba puta po šest mjeseci i tada nisam dolazila u laboratorij. Baš sam se željela potpuno posvetiti sinovima tijekom prvih mjeseci njihova života, a moja je grupa već bila uhodana. Puno je teže mlađim majkama u znanosti koje su doktorandice ili postdoktorandice jer njihov rad potpuno stane tijekom porodiljnog. K tome, imam super muža i sve radimo zajedno, a puno su pomogle bake i “teta čuvalica”. Uspjela sam se organizirati tako da vrijeme na poslu kvalitetno posvetim znanosti, a kada dođem kući, bavim se djecom - ispričala je Tolić.