AUTOR 'KUĆNIH LJUBIMACA'

ANTUN PONOŠ 'Hitno trebamo policiju za životinje jer sam magarce jedva izbavio od zlostavljanja'

Antun Ponoš, autor 28-godišnje emisije “Kućni ljubimci”, govori o svojoj akciji spašavanja magaraca iz Slavonije.

1. Antune, čestitam na akciji spašavanja magaraca iz Budrovaca. Kako ste uopće doznali da tamo žive u takvim uvjetima?

- Kako sam vrlo aktivan na Facebooku, netko me označio na objavljenoj videosnimci koja je pokazivala užasne scene smrznutih i uginulih magaraca, na što sam odmah reagirao i tražio kontakt s autorom snimke. Uspio sam u par minuta doći do njegova telefonskog broja i nazvao ga. Dobio sam lokaciju i mjesto na kojem se sve to dogodilo, a potom nazvao policiju u Đakovo i veterinarsku inspekciju da hitno izađu na tu lokaciju, što su oni i učinili.

2. Što su zatekli kada su došli pred njihovu nastambu?

- Prvo je došla veterinarska inspekcija koja je zatekla uginulog magarca i jednog kojeg su morali uspavati jer je bio u agoniji. Kada sam vidio da veterinarska inspekcija nije premjestila životinje, ostao sam začuđen i opet zvao inspektora, koji me je uvjeravao da magarci tamo imaju sve uvjete za život. Nisam se pomirio s tim i zamolio sam ljude da odu tamo na minus 20 i jave mi stanje.

To je bilo strašno, dva magarca su ležala na ledu pokrivena snijegom. To sam sve objavio na Facebooku i tijekom večeri poslao ministru Tolušiću, koji mi se javio za nekoliko minuta i obećao da će poduzeti sve što je moguće. Ujutro sam zvao ljude koji su ih snimili i oni su mi rekli da su magarci preživjeli. Kako sam shvatio da veterinarska inspekcija ne želi zbrinuti ugrožene magarce, odlučio sam ponuditi vlasniku da ih kupim, na što je on pristao za 1500 kuna po magarcu.

3. Jeste li tada i otišli po njih?

- Ne, jer se sve zakompliciralo. Uplatio sam taj iznos i kada sam postao vlasnik magaraca, to je bila druga pravna situacija. Za premještaj u bolje uvjete trebali su mi papiri, ali vlasnik je inspektorima izrazio sumnju da životinje nisu uginule od nemara i hladnoće, nego od bjesnoće, jer je navodno vidio napuštene pse oko te sklepane nastambe. Sada sam morao sam čekati nalaz krvi uginulih magaraca koji je trebao biti gotov u subotu. Međutim, inspektor mi je rekao da je subota neradni dan.

Tada sam poludio i pitao se kako je moguće da postoji neradni dan u ovakvom slučaju. U Vinkovcima su mi rekli da životinje nisu bijesne pa sam opet poslao poruku ministru Tolušiću, a on mi je dao glavnog inspektora koji je rekao da će papirologija biti gotova tek u srijedu. Toliko dugo nisam mogao čekati, upalio sam auto i krenuo u Budrovce.

4. U kakvom su stanju bile životinje kada ste došli po njih i kako ste im pomogli kao veterinar?

- Kada sam u 9 sati došao, zatekao sam kataklizmično stanje. Magarac Bepo je ležao bespomoćno na ledu i nije se mogao uspraviti, a Luigi je okolo šetao tražeći hranu koje nije bilo. Jedna mala gica cijelo je vrijeme pokušavala pomoći Bepu da ustane, a on nije mogao. Nešto strašno, snimku možete gledati u mojoj današnjoj emisiji. Sve sam to snimio i potom uzeo vitamine i šećer, nakon čega se Bepo nekako uspio ustati. Međutim, veterinar na terenu je poslao izvještaj da su životinje u odličnom stanju i da im ne treba premještaj.

Kada sam vidio da prave budalu do mene, opet sam zvao Ministarstvo, poslao im snimku i rekao da moram izbaviti te životinje jer će uginuti od elementarne nepogode, polarne hladnoće. Dali su mi usmeno odobrenje i s Daliborom Garićem, prijateljem s Facebooka, i Tomislavom iz Pleternice utovarili smo magarce i prevezli ih do Kobilića pokraj Velike Gorice. Tamo ih je Marko Žeravica preuzeo i oni su u roku od dva dana toliko živnuli da su se svi iznenadili.

5. Što vam je rekao vlasnik koji bi po novom Zakonu o zaštiti životinja zbog zanemarivanja mogao završiti i u zatvoru?

- Moje mišljenje o vlasniku ne bih htio iznositi u javnost. Kad sam vidio snimku, znao sam da je to čovjek s kojim ne treba pretjerano razgovarati, nisam želio ulaziti u konflikt nego spasiti nesretne životinje. Da je imao volju, on bi to sam riješio. Najzanimljivije mi je bilo kada mi je rekao da radi u tvrtki koja se bavi prodajom stočne hrane, a životinje su bile izgladnjele do smrti. Ja sam čovjek koji rješava posljedice, a uzroke neka sada procesuiraju inspekcija i policija.

6. Tko vam je sve pomogao? Sada postoji mogućnost da vas i drugi zovu zbog sličnih slučajeva. Kako to da nemamo neku službu kojoj ljudi mogu prijaviti takve slučajeve?

- Da, to mi se upravo događa, zovu me ljudi iz cijele Hrvatske koji imaju primjedbe na postupanje veterinarske inspekcije i prijavljuju brojne hitne slučajeve koji zahtijevaju hitno djelovanje. U šali kažem kako bih volio da mi daju jednu značku šerifa za takve slučajeve jer smatram da bi hitno trebalo preustrojiti inspekciju i zaposliti educirane ljude.

Mi zapravo hitno trebamo ustrojiti policiju za životinje i dati im ovlasti da rješavaju slučajeve zanemarivanih životinja i kažnjavaju zlostavljače.

7. U siječnju su vaši “Kućni ljubimci” 1436. emisijom obilježili 28. obljetnicu prikazivanja. Koliko je gostiju prošlo kroz emisiju, koliko ste životinja udomili...?

- Kroz emisiju je prošlo više od 42.000 gostiju, udomili smo više od 100.000 životinja. Koju najteže? Teško mi je bilo udomiti jednog lava Lea kojeg sam 1992. htio udomiti zajedno sa psima i mačkama. Kada je vlasnik vidio da ga se ne može udomiti, on ga je htio uspavati, ali sam ga zaustavio. Nisam dao da uspavaju Lea, a kada mi je direktor ZOO-a rekao da za njega nema mjesta, rekao sam mu da ćemo objaviti da smo ga morali uspavati. Dakako, primio ga je i Leo je živio dugo i sretno.

8. Kao Ponoš, na što ste najviše ponosni, kada vam životinje uzvrate ljubav ili kada vas cijene ljubitelji životinja?

- Ja ovo ne zovem poslom nego ljubavlju prema životinjama kojima sam predan 24 sata, svaka moja sekunda nakon buđenja posvećena je njima. Do mene dnevno dolaze na stotine informacija i trebalo bi mi minimalno jedna emisija dnevno da riješi sve probleme.

9. Koji su vaši omiljeni kućni ljubici, kojeg bi imali a ne možete?

- Imam dva križanca pekinezera, Loga i Gipsa, koje sam udomio iz Noine arke. U Slavoniji imam tri psa i mačku, a samo u siječnju osobno sam spasio 13 pasa koji su svi moji. Kojeg bih imao, a ne mogu? Hm, imao bih majmuna, a ne mogu jer nemam sve što njemu treba osigurati, a to je veliki životni prostor. Srećom, imam prijatelja koji ima malu farmu majmuna.

10. Malo je poznato da ste i skladatelj slavonskih pjesama. Kako je nastala suradnja s Kićom Slabincem u pjesmi “Gdje god pođeš u Nuštar se vrati”?

- Kako sam dušom i srcem u svom Nuštru, uključio sam se u brojne aktivnosti i shvatio da nedostaju pjesme o Nuštru. Pa sam ih napisao 16 i mogu se poslušati na YouTube kanalu ‘aponos’. A Kićo je moj dugogodišnji poznanik i ljubitelj životinja. Kada sam jednom slušajući pjesmu ‘Croatio, u srcu te nosim’ dobio inspiraciju, predložio sam mu da otpjeva moju pjesmu, a on je to napravio maestralno. To je postala himna Nuštra, ali nažalost, sada zbog iseljavanja samo pola Nuštra.

Izdvajamo