Naš poznati fotograf Šime Strikoman snimiti će 15. rujna milenijsku fotografiju dalmatinskih pasa i njihovih vlasnika u Šibeniku ispred katedrale sv. Jakova s početkom u 17 sati.
"Slobodno možemo reći da ova milenijska fotografija dalmatinskih pasa obilježava povijest pasmine, četvrt stoljeća nakon priznavanja pasmine kao hrvatske autohtone", kaže Strikoman.
Ideja se rodila u razgovoru sa uzgajateljicom dalmatinskih pasa Sanjom Jergović kako bi promovirali ovu autohtonu pasminu pasa te omogućili ljudima da dođu vidjeti i upoznati pse, pitati vlasnike i uzgajače sve što ih zanima o njima te se informirati kako nabaviti i živjeti sa dalmatinskim psom. TZ Šibenik omogućila je izradu upečatljivih majica za ovaj povijesni događaj.
Dalmatinski pas je prepoznatljiv po svojem bijelom krznu sa crnim točkicama koje mogu biti i u jetreno smeđoj boji. Prvi opis pasmine potječe iz 1719. godine kada su dalmatinski psi čuvali granice Dalmacije koja je bila pod mletačkom vlašću. Dalmatinski psi upravo su takve boje, kako bi bili na dalmatinskim stijenama, koje su bijele sa crnim mrljama i jetrene od zemlje crljenice, neuočljivi kao plijen velikim pticama grabežljivicama koje su obitavale nad dalmatinskom obalom i lovile životinje za prehranjivanje.
Ime "Dalmatinski pas" je najprije izradio Thomas Bewick 1791. godine, ali dalmatinski psi koji su živjeli u Dalmaciji nisu imali ime. Prve poznate Dalmatince uvezao je 1930. godine vlasnik broda iz Engleske koji je svoje pse uzeo u Dalmaciju, regiju na zapadnoj strani bivše Jugoslavije, uz Jadransko more, koja je od 1815. do 1919. bila pokrajina Austrije. Dalmacija ostaje prvi dokazani i prihvaćeni dom ove pasmine. Zanimljivo je da je priznata kao autohtona tek 1994. godine nakon brojnih napora u dokazivanju da doista potječe iz Hrvatske.
Dalmatinski psi danas su vrlo popularni u svijetu, naročito u Americi, Engleskoj, Rusiji, ali i u Njemačkoj, Sloveniji, Italiji, Srbiji, a na žalost najmanje su popularni kod kuće – u Hrvatskoj. Najpoznatiji uzgajač dalmatinskih pasa bio je Nikola Šubić Zrinski, a danas Hrvatska broji svega tri-četiri dugogodišnja uzgajača od kada je pasmina priznata kao autohtona uz nekoliko povremenih. Od 2015. pasmina ima konačno i knjigu na hrvatskom jeziku, a može se posuditi i u knjižnicama pod naslovom "Pjegava".
Danas uzgajači štenad dalmatinskih pasa češće prodaju izvan granica Hrvatske nego u matičnoj zemlji. Čak 80% štenaca se izvozi jer u Hrvatskoj interesa skoro da i nema. Također štetu u uzgoju ove autohtone pasmine čine kampanje poput: UDOMI, NE KUPUJ u kojima se u medijima i na društvenim mrežama širi negativna kampanja prema uzgajačima, umjesto da se potiče uzgoj i kupnja autohtone vrste, kako ne bi izumrla, a na tom je putu.