Povodom Međunarodnog dana prava životinja, u Zagrebu će se u subotu, 9. prosinca, u 11 sati, održati povorka za prava životinja, simbolično nazvana "Marš za životinje". Organizatori kao mjesto okupljanja navode Trg Kralja Tomislava, a dobrodošli su, kažu, svi kojima je stalo do životinja.
- Želite li dići glas za životinje koje se iskorištavaju i muče u industriji zabave (cirkusi, zoološki vrtovi), proizvodnji odjeće i hrane, testiranjima u laboratorijima…, ako vam je dosta napuštanja kućnih ljubimaca i nehumanih uvjeta u kojima isti žive, ovo je prilika da se zauzmete za njih! Stanite uz one kojima su oduzeta osnovna prava, pridružite se istomišljenicima i budite dio rastućeg pokreta za nenasilje i pravednost - navode organizatori, Prijatelji životinja i osječka Udruga Pobjede.
A ako vam njihov poziv nije dovoljan, pročitajte pismo najpoznatije hrvatske gice, megapopularne Super Ljilje, koju su spasili volonteri nakon što je pronađena u kanalu u jednom slavonskom selu.
Još kao malena svinja, Ljilja je zbog teškog prolapsa crijeva završila na dvije operacije, ali uspješno se oporavila i danas je sretno udomljena u vegansku obitelj, u kojoj ljubavi ima napretek.
A evo što vam je Super Ljilja poručila iz svojega zauvijek doma:
"Dragi moj čitatelju/ice,
Odmah uzmi u obzir da sam ja jedna svinja koja nije pretjerano školovana, pa sporo pišem, a ti onda sporo čitaj, plizić (al' pročitaj obavezno, nemoj sad da se bezveze patim s ovim pisanjem).
Znaš, ležim ovdje u slami, ha, malkoc bode i boducka (nemamo se što lagati, svoji smo), al' neću se žaliti (nemoj Ljiljo, nemoj, stisni zube!) i razmišljam.
I tu, baš tu, usred slavonskog neba, koje noćas osim zvijezda pohode i krici mojih sestara i braće, ispod tog istog neba koje kupa livade suncem i zvijezdama, na kojima sam pravila svoje prve korake, marljivo skupljala šljive da ih ne ispeku sve u rakiju, i prvi put upoznala gospođu Lubenicu, na tim istim livadama prvi put stigla sam do ograde, i saznala zašto one uopće postoje…
Moje ograde su pitome, učinjene od ljubavi i brige.
Ograde mojih sestara i braće male su, učinjene od bola. I straha.
Ograde su to za koje te molim da mi ih pomogneš pomaknuti. Znam, reći ćeš da bi to bilo jedno pravo čudo. To kada bismo ti i ja pomaknuli te ograde. Ali ja znam da bi to bio izvojevan barem mali komadić slobode, zbog mene, zbog tebe, za njih.
Devetoga prosinca ove godine, jedna grupa ljudi, istih onih koji su meni podarili sada već drugu godinu života, isti ti koji su mi podarili osjećaj trave, sunca (i naravno, gospođe Lubenice), isti ti koji su mi dali ime (što, jel' nije najljepše na svijetu?), isti ti ljudi, organiziraju jedan marš.
Marš za životinje.
Rekli su mi da će biti u Zagrebu jer navodno skoro četvrtina ove zemlje tamo živi (što, k'o da ja ne pratim teVe)... Ti ljudi odlučili su tu jednu subotu, na kojih sat, dva, marširati za sve životinje. Za slobodu!
Pripremaju se, pišu transparente, nabavljaju zviždaljke, uzimaju slobodan dan, zovu sve da im se pridruže. Dobri ljudi u maršu za životinje! A ja se sjetih tebe, jer znam da si i ti jedan/na od dobrih ljudi.
Hoćeš plizić? Hoćeš? Za mene?
Tvoja Super Ljilja"
Ma tko bi joj odolio!
