Ne bih se, stoga, mogao složiti s američkim kolegom, novinarom jednog vrlo uglednog skijaškog magazina.
On je, naime, Kitzbühel proglasio najboljim skijalištem na svijetu! Ni pet ni šest nego - prvi. Na stranu činjenica da je svim europskim zimskim centrima teško pratiti američke. Tamo je snijeg naprosto drugačiji, bolji, suh je, fantastičan za skijanje i svi smo na njemu svjetski prvaci. Jurimo kao nigdje. Ludilo od snijega.
OK, otišli smo daleko, čak do Amerike (a kad smo već tu, da kažem i to - najbolje na svijetu skija se u državi Utah), a ovo je ipak patrola koja obuhvaća skijališta u Sloveniji, Italiji, Austriji i Francuskoj. Dakle, europska. Pardon, tu su i dva naša centra, Sljeme i Platak.
Dakle - Kitzbühel. Može li biti najbolji na svijetu? Ne može. Može li biti najbolji u Europi? Ne može niti to. I sa zadovoljstvom ću pojasniti zašto ne može. A s još većim zadovoljstvom prethodno istaknuti sve vrline ovog doista fascinantnog zimovališta.
Žičara je 58. Staza 234 kilometra. Od toga 102 km laganih, 66 srednje teških, 20 teških, crnih, te 46 za off. Za skijanje izvan staza. Te brojke ne možemo nazvati nikako drugačije nego - sjajnima. Ono što možda ne ostavlja bez daha jest visina. Relativno skromnih 2000 metara. Za ovakvo prostranstvo, to nije puno. Ali snijega ima uvijek kada treba.
Gradić je izuzetno lijep. U njemu živi malo više od 8000 ljudi. Kuće ušminkane, dućani blještavi. Poput najfinije bombonijere. Hoteli vrhunski, ali ima i onih “budget” varijanti, hostela, raznih domova, pansiona... Sve je u Kitzbühelu baš kako treba. Da dodam čuveni Streif, najpoznatiju spustašku stazu svijeta, pa sav onaj glamur koji se okupi tih dana kad Svjetski kup gostuje u Kitzbühelu. Ima toga još. Vrlina puna kapa.
SKI PASS
Dnevna - 58 eura
6-dnevna - 286 eura
I sad se vraćam na priču s početka, na argument zašto je Kitzbühel ipak daleko od naslova najboljeg.
Ako pretendiraš na tako visoko mjesto, ne možeš imati 20 kilometara staza za iskusne skijaše. Malo je. OK, ima “free ride” prostora, ali - to nije za svakoga. Drugi problem Kitzbühela su gužve na žičarama kojima se vraćamo u grad nakon skijanja. Velike gužve. Uvijek. Isto vrijedi i za kabinsku žičaru s kojom ujutro krećemo u avanturu. Ni to nije dobro riješeno. A i spoj dvaju sustava odvija se autobusom. Nije baš...
Netko će reći, to su sitnice, ako te smetaju ne moraš ići na skijanje. OK, i takav stav poštujem. Ali onda ne govorimo o skijalištu koje je, po nekima, najbolje na svijetu. Može li pobjednica izbora za Miss svijeta imati nisko čelo ili klempave uši? Ne može. Iako je visoka, lijepo hoda, građena poput Sagrada Familie, ima biserne zube i zna tablicu množenja do 1200. Sorry.
Preporuka smještaja
Gospođa Signe Reisch je predsjednica turističkog ureda Kitzbühela. Ona je i vlasnica parcele na kojoj se najbolji skijaši svijeta svake godine tri dana zaredom zaustavljaju nakon jurnjave Streifom. Naslijedila je taj plac i ne buni se. Naprotiv. Ali tu nije kraj, Frau Reisch posjeduje i sjajan hotel. Zove se Rasmushof. Na stazi je, što je najveći adut. Ne i jedini. Wellness, bazen, gastronomija. Vrhunski nivo. Hotel je skup, ali svakom gostu vrlo brzo postane jasno zašto je tako. I vraća mu se. Rasmushof je mjesto za apsolutnu preporuku onim gostima koji od skijanja žele više. Cijene soba kreću od 300 eura, suite za tri osobe je 850 eura. Dnevno, naravno.