- Buba je glava, zlato, u bolnici je - odgovorila je.
- A kada će doći? Sutra? - pitala je trogodišnja djevojčica mirno, ne dižući glavu.
- Neće, sigurno neće sutra... Ali doći će... - odgovorila je baka skrećući pogled.
Ana je zašutjela, a suze su joj se u tišini slijevale niz lice. - Dođi, mama, dođi - tiho si je šaputala u bradu.
Ana se vratila kući nakon gotovo šest mjeseci koje je provela u dječjem domu, zbog propusta - namjernog ili nenamjernog - nadležnog centra za socijalnu skrb. Vratila se kao drukčije, promijenjeno dijete: preplašeno, tiho, nepovjerljivo. Mnogo šuti, mnogo razmišlja. U početku boravka u domu plakala je i sva...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....