Sam Handelaar, 85-godišnji ratni veteran, umro je od “sindroma slomljenog srca” 18. siječnja ove godine, samo dan nakon što je njegova supruga izgubila bitku s karcinomom. Handelaara, koji je vozio tenk tijekom invazije na Normandiju na Dan D, nisu “strefile” ratne strahote nego prevelika tuga koja ga je zadesila kada mu je preminula voljena supruga s kojom je 60 godina bio u braku. Pokopani su jedno pokraj drugog u Basildonu nedaleko od Londona.
Prevelika bol
“Moji roditelji su bili jako povezani, silno su se voljeli. Otac je bio posve zdrav i fit. Od dva do tri puta tjedno odlazio je pješice ili automobilom mami u posjet u bolnicu. Međutim, kad je mama umrla, nije mogao podnijeti tu tugu i bol. Njegovo je srce jednostavno stalo”, rekao je tada za Daily Mail John Handelaar, najstariji od njihove trojice sinova.
Najviše izložene žene
“Oboje su obožavali sport i moja je mama vjerojatno više od nas znala o tenisu, ragbiju, nogometu, kriketu i golfu. Redovito se svake subote kladila na konje s mojim mlađim bratom Michaelom. Nije baš pobjeđivala, ali je uživala u tome”, dodao je John.
Ovo je samo jedna od priča koje su primjer da nas svaki šok, bez obzira na to radi li se o smrti drage osobe ili dobitku na lutriji, može - ubiti! Naime, njemački znanstvenici u svojoj najnovijoj studiji tvrde da višak adrenalina može biti koban za naše srce. Drugim riječima, i dobra i loša vijest opasnost su za naše zdravlje! Tom su riziku, kaže istraživanje, najviše izložene žene u menopauzi i starije bolesne žene.
‘Slomljeno’ srce
Istraživači su, po svemu sudeći, identificirali način kako emocionalne traume mogu biti pogubne i izazvati potencijalno smrtonosnu katastrofu nazvanu “sindrom slomljenog srca”. Njemački znanstvenici tvrde da su otkrili kako točno iznenadno otkriće ili traumatično iskustvo može biti kobno.
Takve šokantne vijesti ili događaji potiču organizam da proizvede velike količine adrenalina, koji sužava glavne arterije koje opskrbljuju srce krvlju. To paralizira srčanu pumpu, što izaziva promjene srčanog ritma slične infarktu. Takva osoba počinje otežano disati, osjeća oštru bol u prsima i snažnu slabost. Dio takvih osoba može umrijeti, a dijelu će pomoći brza liječnička intervencija.
Znanstvenici već dulje vrijeme znaju da “sindrom slomljenog srca” može biti poguban, ali nisu u potpunosti razumjeli zašto se to događa. Sada su, međutim, znanstvenici sa Sveučilišne klinike u Rostocku našli moguće rješenje na temelju studije provedene upravo na toj vrsti pacijenata.
Dr. Christoph Neinaber, voditelj kardiologije na tom njemačkom sveučilištu, rekao je da su takve osobe izložene velikom emocionalnom pritisku, negativnom ili pozitivnom. Njihova se srca doslovce slome, što se obično događa u nekoliko minuta do sat vremena od saznanja vijesti.
“Loša vijest je tipičan scenarij da bi se to dogodilo i uglavnom pogađa žene u menopauzi ili one u dobi od 50 do 70 godina koje već pate od neke druge bolesti. Većina će pacijenata preživjeti ako u kratkom vremenu dobije pomoć”, kaže Neinaber.
Preminuo na svadbi
A da se srce može slomiti i od sreće pokazuje primjer iz ruskog grada Nižnji Novgorod, gdje je u rujnu prošle godine prevelika količina adrenalina stajala života presretnog Vladimira koji je umro na svadbi. Vladimir je otac mladoženje koji je, želeći održati zdravicu sinu i njegovoj supruzi, umro od srčanog udara. Odjednom je pao na pod i, iako su uzvanici zvali hitnu pomoć, nije mu bilo spasa. Umro je na rukama svoje žene i sina.
- Tata je želio da vjenčanje bude savršeno. Tresle su mu se ruke, a on je rekao da je to od uzbuđenja - rekao je njegov sin Volodja.
- Gosti su mislili da je previše popio, no ja sam znao da nešto nije u redu. Bio je silno ponosan na mene i moju suprugu. Njegovo srce to jednostavno nije moglo izdržati - ispričao je žalosni sin Volodja.
Suprug umro 24 sata nakon što je pokopao voljenu ženu
Ratni veteran Sam Handelaar umro je od ‘sindroma slomljenog srca’ samo dan nakon smrti svoje supruge. U životu je prošao svakojake strahote, ali ga ništa nije ‘slomilo’ kao smrt voljene žene. Vozio je tenk tijekom invazije na Normandiju na Dan D, a bio je i ranjen na ratištu u Francuskoj.
U vojsku je ušao sa 17 godina, tvrdeći da je godinu stariji. Nikada nikome nije ispričao svoja iskustva iz rata do 50. godišnjice Dana D, kada je pristao na nekoliko intervjua za televizije, među kojima i za History Channel.