HaRPH održao stručni skup o stresu: ‘Odgovor na dilemu - borba ili bijeg‘

Prema OECD-ovim podacima različiti tipovi stresa uzrokuju štetu od 600 milijardi eura u Europskoj uniji na godišnjoj razini uzimajući u obzir smanjenje produktivnosti, troškove zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. Samo u Americi mentalne bolesti koštaju američko gospodarstvo oko 480 milijardi dolara godišnje.

Ranko Stevanović, predsjednik HaRPH-a

Press

‘‘Danas se već djeca od prve, druge godine susreću sa stresom. Dugotrajan, pojačan stres može uzrokovati negativne zdravstvene ishode, ali izgradnja otpornosti može pomoći u ublažavanju ovih ishoda prevladavanjem stresnih iskustava. Kod nas nedostaju prakticiranje svjesnosti, zahvalnost i briga o sebi te društvena podrška za izgradnju otpornosti kao četiri alata za održavanje mentalne kondicije i očuvanje duševnog zdravlja, uz postizanje uspješnijih rezultata u dnevnom radu i praksi. Poslodavci i zajednica u cjelini trebaju stvoriti i održavati okruženje koje podržava sustavno provođenje intervencija za povećanje otpornosti na stres i smanjenje šteta po mentalno zdravlje‘‘, izjavio je doc.dr.sc. Ranko Stevanović, predsjednik Hrvatske udruge za smanjenje šteta po zdravlje, na stručnom skupu ‘‘Kontrola stresa, smanjenje šteta po zdravlje‘‘ u zagrebačkom hotelu Academia.

Jednakomjerno pogođeni i stari i mladi

Stres kao univerzalna pojava pogađa jednakomjerno i stare i mlade, sve uzraste i profesije, a javlja se kao biološki odgovor organizma na prijetnju ili zahtjev, koji se aktivira kao odgovor na dilemu ‘‘borba ili bijeg‘‘, naglasio je doc. dr. Stipe Drmić.

Velika podložnost negativnim posljedicama stresa bilježe tzv. pomagačka zanimanja kao što su zdravstveni radnici općenito, radnici u mentalnom zdravlju, nastavnici, socijalni radnici, djelatnici u pozivnim centrima, policajci ili pak zatvorski čuvari. To u pravilu dovodi do tzv. sindroma izgaranja (burn out syndrome) kao fenomena modernog doba, pojasnila je izv.prof.dr.sc. Branka Aukst Margetić.

Sudionici skupa

Press

Stres, kao neizbježan dio svakodnevice, rezultat ubrzanog tempa života, visokih očekivanja, stalnog pritiska, kontinuirane povezanosti i informacijske opterećenosti kroz tehnologiju, postao je tihi ubojica modernog doba, iznijela je doc. dr. sc. Tina Peraica, potvrđujući da prema aktualnim podacima, Hrvatska zauzima treće mjesto u EU-u po broju suicida, a jedan od deset stanovnika Hrvatske ima poteškoća zbog depresivnosti, te ovisnosti o alkoholu i psihoaktivnim tvarima. „Kad govorimo o štetnim tvarima, nitko mlađi od 18 godina ne bi smio pušiti uopće, ali odrasli koji ne prestaju pušiti moraju znati da taj žar i dim, koji nastaju izgaranjem na temperaturama oko 800 stupnjeva, sadrže 75 toksina i otrova koji uzrokuju rak. U tom smislu, alternativni duhanski proizvodi, koji ne uključuju izgaranje duhana, smatraju se manje štetnima i predstavljaju dio strategije smanjenja štete za pušače koji ne prestaju pušiti.“, izjavio je Ranko Stevanović.

Glavne strategije smanjenja šteta od stresa

Stevanović smatra da glavne strategije smanjenja šteta počivaju na realističnim očekivanjima, upravljanju emocionalnim iscrpljenjem, postavljanju granica, prevenciji izgaranja (burn out) te brzoj i dostupnoj psihološkoj podršci.

Kod realističnih očekivanja, intervencije treba usmjeriti na smanjenje negativnih učinaka stresa umjesto fokusiranju na njegovo eliminiranje.

U upravljanju emocionalnim iscrpljenjem primjenjuju se tehnički alati, poput mindfulnessa i opuštajućih tehnika i terapija. To se postiže kroz stav prihvaćanja i jasnoće, bez arbitriranja, strpljivost, iskrenost, neočekivanost, ljubaznost uz puno ljubavi, brige i suosjećanje za trenutnu situaciju.

Upravljanje stresom je upoznavanje raznih emocija uz integraciju

Press

Ovo iskustvo omogućuje prebacivanje iz normalnog načina rada i automatskog reagiranja (izbjegavanja tzv. učinka autopilota), koji na kraju može uzrokovati neželjene ruminacije tj. ponavljane negativne petlje misli o sebe u prošlosti i budućnosti bez aktivnog traženja rješenja, na pažljiviji odgovor koji može dovesti do kvalitetnijeg razumijevanja sebe, okoline i svijeta.

Postavljanje granica temelji se na smanjenju radnog vremena, odbijanju prekomjernih smjena i uravnoteženju privatnog i poslovnog života.

Prevencija izgaranja (burn out) oslanja se na intervencije koje smanjuju prekomjernu radnu opterećenost, omogućavaju više vremena za odmor i oporavak te neizbježnu i sustavnu edukaciju o prevenciji izgaranja.

U okviru brze i dostupne psihološke podrške omogućava se brz pristup savjetnicima, psiholozima ili stručnjacima za mentalno zdravlje što pomaže u ranoj intervenciji i prevenciji eskalacije.

Prakse zahvalnosti, brige o sebi i društvene podrške

Preporučljivo je razinu stresa trajno smanjivati, posebice kod zdravstvenih radnika, koji su sve više izloženi, kroz praksu zahvalnosti (gratitude), brigu o sebi (self care) i tipove društvene podrške.

Praksa zahvalnosti pomaže ljudima promjenom fokusa pažnje sa negativnih ili stresnih aspekata njihovih života na pozitivne aspekte, što može smanjiti osjećaj preopterećenja, povećava pozitivan psihološki učinak rastom razine neurotransmitera, dopamina i serotonina, kao i otpornost poticanjem osjećaja svrhe, smisla i jačanja socijalnih veza te smanjuje razinu emotivnog izgaranja.

Ranko Stevanović, Tina Peraica, Branka Aukst Margetić i Stipe Drmić

Press

Ključne komponente brige o sebi uključuju četiri razine brige o sebi – fizičku (redovno vježbanje, dovoljno sna, pravilna ishrana, hidratacija), emotivnu i psihološku (meditacija, pisanje dnevnika, terapija i savjetovanje, postavljanje granica), socijalnu i relacijsku (podrška kolega, provođenje vremena s obitelji i prijateljima, komunikacija sa nadređenima i mentalnu i kognitivnu (hobiji i rekreacija).

Što se tiče društvene podrške ona može biti emocionalna (razgovori sa kolegama i prijateljima, obiteljska podrška, emocionalna ventilacija), informativna (savjeti od iskusnijih kolega, mentorski programi), instrumentalna (pomoć u radu, fleksibilno radno vreme), podrška supervizora i menadžmenta (otvorena komunikacija, pozitivna radna klima) i profesionalna psihološka podrška putem posebnih programa.

‘‘Ništa više nije niti ne može biti isto. Ako je genetika puška, a okoliš metak, stres je zasigurno obarač, kojeg se moramo kloniti odnosno sustavno i trajno smanjivati‘‘, zaključuje Stevanović.