ZAGREB - Maja je prije godinu dana imala sitnih problema s vidom. No, ubrzo je zaboravila na tu neugodnost. Uslijedili su trnci u potkoljenici, ali ni to nije bilo ništa alrmantno. Ipak, majka ju je natjerala da ode liječniku. Dijagnoza je bila multipla skleroza Maja ima samo 28 godina. Što sad? Slijede li invalidska kolica i sve ono što se spominje kad se opisuje multipla?
Srećom, to nije pravilo i ne treba na multiplu sklerozu gledati tako pesimistično, kaže doc. dr. Vanja Bašić Kes, neurologinja i predsjednica Hrvatskog društva za neurovaskularne poremećaje. Naglašava da rano otkrivanje bolesti daje i bolje rezultate liječenja. Oni iskustva razmjenjuju na stručnim sastancima, poput Dunavskog kongresa za neuroznanost, koji je jučer počeo u Zagrebu, okupivši velik broj stručnjaka iz regije.
Kočnica birokracije
Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 3500 do 4000 oboljelih, ali na liječenju ih je samo deset posto. Ponekad administracija koči rano liječenje, a ponekad su srećom napadi tako rijetki da je i liječenje kratko. Multipla pogađa mlađe osobe kod kojih dolazi do propadanja mijelina u mozgu odnosno ovojnice živaca koji provode signale od mozga do organa za kretanje. Današnji su pacijenti u prednosti jer se magnetskom rezonancijom lako dolazi do dijagnoze čak i u početnoj fazi. Kad se bolest dijagnosticira, akutno se liječi napad i to kortikosteroidima po shemi od tri do pet dana. Nakon toga treba razmišljati o tzv. imunomodulacijskoj terapiji jer se radi o poremećaju imunološkog sustava. Riječ je o interferonima (na našem tržištu postoje tri) i Copaxonu. No, problem je što po kriterijima HZZO-a na žalost treba proći dvije godine dok pacijent može konkurirati za liječenje interferonima, a uz to mora imati dva pogoršanja bolesti. To je, dakako, vrlo loše, a u svijetu je praksa da se interferon daje nakon prvih simptoma jer se tako usporava razvoj bolesti.
Problem su nuspojave
Među novostima u liječenju sve se više govori o biološkim lijekovima koji su već poznati u liječenju raka poput natalizumaba. Studije govore da se učestalost napada smanjuje do 80 posto, no problem su nuspojave koje mogu biti vrlo teške. Isto se odnosi i na kemoterapiju s kojom se također pokušava smanjiti broj napada.