TABU TEMA

'NAJVIŠE ME BOLI KAD MI KAŽU DA MI JE LAKO BEZ DJECE' Martina (31): 'Šest puta sam pokušala izvantjelesnu oplodnju. Nisam uspjela...'

    AUTOR:
    • Petar Mikuličin

  • OBJAVLJENO:
  • 13.11.2018. u 21:10

Valerio Baranović / ŠIBENSKI

Martina Ergić Grčević

 

Iako je prošlo 35 godina otkad je u Hrvatskoj prvi put obavljena medicinski potpomognuta oplodnja, ta je tema među ženama i dalje pod etiketom "tabu". O njoj se priča pod nekim tajnim velom, piše Šibenski.

Rijetke su žene koje o izvantjelesnoj oplodnji žele govoriti javno. Još rjeđe one, poput Martine Ergić Grčević, koje o svojem iskustvu napišu knjigu. "Ta mala točkica" autobiografsko je djelo, u kojemu Šibenčanka s adresom u Otočcu govori o svome zadnjem pokušaju da zatrudni i postane majka.

Knjiga s porukom

- "Ta mala točkica" knjiga je s porukom. Ženama koje, kao i ja, pokušavaju zatrudnjeti, htjela sam reći da na tom putu ne smiju biti same. Da o tome moraju otvoreno razgovarati s najbližima. Ne trpati sve pod tepih ili se zatvarati u svoja četiri zida. Na taj način se samo tone u sve veću depresiju, stres. I ja sam bila takva u početku, dok nisam našla svoj lijek. Počela sam pričati s bližnjima. Razgovarala sam s partnerom. Informirala se o izvantjelesnoj oplodnji. Shvatila sam da moj san žive i drugi, koji se toga srame, a ne bi trebali - započela je svoju priču Martina Ergić Grčević.

Jedan od razloga zbog kojih se Martina odlučila sve zapisati bio je i taj što se nerijetko susretala s negativnim komentarima kada bi nekome otvorila dušu.

- Često sam znala slušati da mi je lako jer nemam djece. Da sam povlaštena jer imam slobodu, nemam problema sa spavanjem… Jedna mi je žena rekla "da ti samo znaš kako boli porod"!? Zbog tih i inih komentara nisam se puno ni otvarala. Oni bi me zaboljeli, ali bih s vremenom shvatila da je bitan samo moj san o djetetu, a ne to što drugi govore. Nažalost, neke su žene znale odustati. Čula sam za jednu situaciju u kojoj je žena dala otkaz jer nije htjela kolegama reći da zbog problema s neplodnosti ide na izvantjelesnu oplodnju. Nismo svi isti - kaže Martina za Šibenski.

Šest izvantjelesnih oplodnji

Naša je sugovornica svoju borbu započela već kad je imala 23 godine. Na vrijeme, s obzirom da znanstvenici tvrde da se ženama poslije 32. godine smanjuju šanse da zatrudne.

- S 23 godine sam uvidjela da nešto nije u redu, jer se dvije godine nisam čuvala. Liječnici me, pak, nisu htjeli slati na izvantjelesnu oplodnju jer su nalazi bili u redu. A i bila sam mlada. Odlučila sam, zato, otići u privatnu kliniku. I tu je krenula moja borba s neplodnosti - otkriva Martina, koja o tom dijelu svoga života upravo piše novu knjigu.

Martina danas ima 31 godinu, a posljednji proces izvantjelesne oplodnje koji je opisala u knjizi "Ta mala točkica" bio joj je šesti po redu.

- U sedam godina sam se šest puta podvrgnula tom postupku. I to u tri hrvatska grada: Zagrebu, Splitu i Rijeci. Pokušavala sam i u državnim i u privatnim bolnicama – nabraja ova uporna žena.

Njezin je posljednji proces medicinski potpomognute oplodnje trajao mjesec dana. No, prethodno je potrebno riješiti papirologiju, što traje dodatnih šest mjeseci.

Velika neizvjesnost

- To je razdoblje teško, psihički vrlo stresno. Ne znaš kakvi će ti biti nalazi. Hoće li ti odobriti postupak, hoćeš li morati ponavljati nalaze. Zna se dogoditi i da neki nalaz zaboraviš napraviti. Sve skupa, jedna velika neizvjesnost - opisuje Martina Ergić Grčević.

Makar iza sebe ima šest neuspješnih pokušaja, Martina ne pomišlja izvjesiti "bijelu zastavu".

- Nakon prvog puta sam pomislila "OK, vidjela sam kako ide, isplakala sam se i određeno vrijeme neću pokušavati". No, u razgovoru s doktorom i svojim najbližima shvatila sam da je bolje skupiti hrabrosti i nastaviti dok sam mlada. I dok imam živaca - govori Šibenčanka koja živi i radi u Lici.

Na nedavnoj šibenskoj promociji knjige "Ta mala točkica" Martina je najavila i njezin nastavak. Uz nadu da će na iduću promociju doći u drugom stanju. Jednom je netko kazao "ako ne sanjaš, neće ti se ni ostvariti"…

- Istina, za svoje snove treba se boriti. I nikad se ne smije odustati. Bog vidi sav uloženi trud i kad-tad to nagradi. On ne ostaje dužan - poručila je Martina Ergić Grčević.

Oplodnja nije umjetna

Martina je u knjizi nekoliko puta koristila izraz "umjetna oplodnja". Termin, koji, zapravo, nije precizan.

- Oplodnja nije umjetna, ako jajna stanica i spermij nisu umjetni. Htjela sam skrenuti pažnju čitatelju da zaključi ima li što umjetno u tome što sam prošla. To je upućeno i onima koji nemaju problema s plodnosti, jer korištenjem tog termina omalovažavaju one koje ne mogu zatrudnjeti - smatra Martina.

Imamo bolnice i doktore

Hrvatsko je zdravstvo često na udaru kritika. No, kad je u pitanju izvantjelesna oplodnja, država financira prvih šest postupaka, što u drugim zemljama nije slučaj.

- Hrvatski zakon vezan za izvantjelesnu oplodnju po meni je jedan od boljih u Europi. Bolji nego, primjerice, u Njemačkoj. Hrvatska plaća i pola troškova ako se par odluči na liječenje u Pragu ili Mariboru. Ta cifra, doduše, nije velika, ali i to nešto znači. Hrvatska je mala zemlja, ali ima dovoljan broj bolnica za liječenje neplodnosti i dobre doktore. Jedini je problem što neki od njih idu u privatnike ili preko granice - ističe Martina Ergić Grčević.

 

Izdvajamo