Umro je dr. Dragutin Ivanović, šef Zavoda za hitnu medicinu KBC-a Zagreb, ali prije svega liječnik kojeg pacijenti pamte kao vrsnog dijagnostičara i radoholičara.
Mnogi su ga zvali hrvatskim doktorom Houseom što se njemu i nije previše sviđalo. Stalno je ponavljao da je House ipak samo fikcija, a da stvarnost liječničkog poziva pogotovo kad se radi o hitnim stanjima traži ozbiljan i provjereni pristup bez eksperimetiranja.
“Samo veliko iskustvo pomaže liječniku da u trenutku prepozna o čemu se radi i kakve je intervencija potrebna da se nerijetko spasi život. Nema previše agresivnog pristupa već samo ozbiljnog koji će maksimalno pomoći pacijentu”, govorio je često dr. Ivanović o svom poslu koji je zavolio već na početku svoje liječničke karijere.
Internist po specijalizaciji imao je još jednu ‘subspecijalizaciju’ - gotovo nepogrešivo u kratkom je vremenu postavljao dijagnoze, a to se ipak ne može naučiti ni na brzinu niti uvijek iz knjiga.
Govorio je kako je na stručnu literaturu uvijek trošio poprilični dio plaće. Učio je cijeli život i uvijek gledao pacijenta u cjelini. Spajao je nespojive simptome i gotovo nepogrešivo postavljao dijagnozu što su njegove kolege neizmjerno cijenile. Bio je jako sretan kad se na njegovu Rebru otvorila tzv. objedinjena hitna služba koja nakon trijaže usmjerava pacijente na pojedine odjele s već postavljenom dijagnozom i s potpisom dr. Ivanovića.
Premda nije volio eksponiranje u javnosti dr. Ivanovića ipak mnogi znaju. Pacijenti jer im je pomogao, obitelji jer je prema njima pokazivao sućut, a stručna javnost jer je bio neprikosnoveni autoritet hitne medicine.
To su između ostalog karakteristike koje čine ogromnu razliku između dr. Ivanovića i dr. Housea s kojim su ga nerijetko uspoređivali.
Zapravo jedino im je zajedničko što su nastojali postaviti točnu dijagnozu i svrsishodno liječenje.
No, razlika između tog imaginarnog filmskog lika i dr. Ivanovića u pristupu prema pacijentima preogromna je.
Zbog toga ne čudi da dr. Ivanović nije volio tu usporedbu.
On je bio i zauvijek će ostati “vrstan dijagnostičar i sjajan čovjek” o čemu svjedoče ‘tragovi’ na brojim hrvatskim forumima o kojima se o hrvatskom zdravstvu uvijek ne govori u hvalospjevima.