Moj tata je preminuo 11. 6. 2013. od, kako je pisalo na osmrtnici, “duge i teške bolesti”. U ovom slučaju “duga i teška bolest” zove se Alzheimer.
Sjećam se kad nam je mama rekla dijagnozu. Nisam ništa mislila o tome, nisam znala. Kada je to bilo? Prije 10 - 12 godina? Nekako mi je, tada, to bilo i smiješno. Znala sam o bolesti više-manje samo iz viceva o Nijemcu Alzheimeru koji dolazi u posjet ili iz američkih filmova u kojima su stari ljudi pričali neugodne priče iz prošlosti krivim ljudima, brkali imena i davali svaki dan unucima poklone za rođendan. Pa koliko onda može biti strašna ta smiješna bolest?! O, kako samo strašna može biti!
Strašno je što dođe polako kao lopov koji se prišulja i krade malo pomalo, tako da se u početku i ne primijeti koliko toga nedos...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....