Penjanje uz školske stube bilo je poprilično naporno. Vlastito tijelo bilo mi je preteško. Skupljala sam snopove kose svako jutro. Na nepcu sam osjećala metalni okus izgladnjelosti. Jedno sam vrijeme čak umišljala da mi netko dodaje šećer u vodu iz slavine. Znala sam da to nije moguće, ali moja je glava iskonstruirala da mi to roditelji namjerno rade. Prešla sam na mineralnu, a ona bi nakon što odjednom popiješ dvije litre na želudac koji nije vidio hranu tri dana doslovno kidala unutrašnjost moje utrobe. Udarala sam se po trbuhu kad bi me bolio od gladi. Svaki je obrok bio velika muka. Tanjuri su letjeli po blagovaonici, bacala sam hranu svom silinom po kuhinji i radila živčane ispade na svaku primjedbu zabrinutih roditelja koji više nisu znali kako da se ponašaju. Ništa mi nije odgova...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....