Kod rehabilitacije fizioterapijom uspjeh se mjeri u milimetrima, i to je i pacijentu i terapeutu najteže. No, ova tri mjeseca koliko radimo na ovim aparatima, doista sam sretan jer rezultate primjećujem brže - ustvrdio je sa žarom u očima glavni fizioterapeut Centra za fizikalnu terapiju Thalamus, Tome Oršanić, dok je pokazivao kako funkcionira Lokomat.
Prilagodba pacijentima
Aparat služi za lokomotivnu terapiju ili, laički rečeno, aparat-robot koji obavlja funkciju hoda, odnosno pomaže pacijentu da osvijesti tu izgubljenu ili oslabljenu funkciju. Takva se terapija (vježbanje hoda) uobičajeno radi manualno, a tada je potrebno do pet fizioterapeuta na jednog pacijenta.
Oršanićeva kolegica Petra Magličić poslužila je kao “pokusni kunić” za demonstraciju, no onako postavljenoj na aparat nije joj bilo nimalo neudobno. Štoviše, dobro joj je došla ugodna pauza od rada.
Ispred nje primjećujemo ekran s grafovima na kojima se pojavljuju nekakve crte. Oršanić zadovoljno objašnjava da aparat ima mogućnost feedbacka, a pacijent tijekom vježbanja vidi sudjeluje li u kretnjama.
- Zamislite samo pacijenta koji iz kolica dođe na Lokomat i hoda. Za pacijente je to vrlo ohrabrujuće i inspirativno jer se bilježi već i njihov najmanji pokret, a nama pokazuje napredak - rekao je pa spomenuo da je aparat “pažljiv” prema pacijentima i na druge načine. Osim što se prilagođava svakome ponaosob te pamti specifikacije pojedinca, od visine preko opsega kukova do građe tijela, aparat prepoznaje ako pacijent ima spazam, a prestaje s radom čim se javi kakav problem, primjerice pacijent se premori pa “padne”, odnosno opusti se.
- Boli li? - pitali smo Petru dok je hodala uz pomoć “robota”. Nije niti trepnula.
Podsjetimo, na istome je aparatu u fazi rehabilitacije vježbala i naša stolnotenisačica Sandra Paović jer je aparat namijenjen pacijentima s traumatskim ozljedama mozga, kralježnice, s cerebralnom paralizom i multiplom sklerozom, onima koji su pretrpjeli moždani udar... Vježbanje na aparatu dodatno unapređuje cijeli kardiovaskularni i mišićno-koščani sustav, dodaje Oršanić, no nije rješenje za ozljede stare 20 ili 30 godina.
- U fizikalnoj terapiji uvijek je cilj da se pacijentu pomogne što prije, primjerice nakon moždanih udara već drugi dan. Na žalost, kod nas se još uvijek prečesto događa da se s pacijentom radi krivo ili prekasno - iskren je fizioterapeut Oršanić.
Ne treba ići u inozemstvo
Kakav je bio njegov dojam kada se prvi put susreo s ovim “robotima”?
- Veoma sam se iznenadio jer nikad prije nisam vidio takvo što. Koliko se samo olakšava put rehabilitacije i pacijentu i terapeutu... - entuzijastičan je, a spominje i kako ga posebno vesele planovi vlasnika Thalamusa koji planiraju Centru dodati manualni dio fizioterapije.
- Tako bismo zatvorili cijeli krug i nadzirali pacijenta od početka do kraja, njegov cjeloviti napredak. Naime, treba znati da Lokomat, koliko god fantastičan bio, on nije čarobni štapić, ali je strahovito moćno oružje - objasnio je.
Riječ je o svjetskom novitetu u fizikalnoj terapiji, odnosno korištenju blagodati robotike u fizikalnoj terapiji. Lokomat je 2004. godine na tržište izbacila tvrtka Hocoma sa sjedištem u Zürichu i otad su se njihovi aparati “raštrkali” po cijelome svijetu, a prije nekoliko su mjeseci njihovi aparati za pacijente s neurološkim oštećenjima konačno stigli i u Hrvatsku. Dotad su Hrvati odlazili u inozemstvo, i to često u Austriju gdje postoji 17 takvih centara za moderniziranu fizikalnu terapiju.
U centru na zagrebačkom Bukovcu nalaze se još dva moćna aparata: Erigo - moderan stol za vertikalizaciju pacijenata koji su zbog ozljede ili bolesti dulje vrijeme ležali, a koristan je čak i za pacijente u vegetativnom stanju, te Armeo koji jedini ne radi po principu automatizacije. Ovaj zadnji rado nam je demonstrirala zaposlenica u Centru Ivana Smrečki jer dok pacijent poboljšava funkciju ruke, primjerice oduzetu nakon moždanog udara, istodobno “igra” videoigricu. Naime, “ruka” je spojena na računalo i pomicanjem naprave pomiče se i figura na ekranu.
- Nikako da uhvatim ove jabuke! - smijala se Ivana dok nam je pokazivala kako radi Armeo.
Živciraju li se pacijenti dok “igraju” pa ne uspijevaju uhvatiti jabuke ili zabiti gol?
- Na početku terapije pacijentima zna biti frustrirajuće kada ih vlastita ruka ‘ne sluša’, no to je normalno. S druge strane, pacijentima koji se ne mogu služiti rukom, trenutak kada dođe do pomaka vrlo je uzbudljiv - primjećuje Oršanić.
Sve ovo zvuči divno, no nedostatak jest to što se ovi aparati još ne nalaze na listi HZZO-a. Stoga pacijenti plaćaju punu cijenu tretmana, a za Lokomat je to više od 600 kuna za jedan sat koliko ukupno traje jedan tretman. No, prije početka terapije u Centru pacijenti sa svim nalazima odlaze na pregled k specijalistu neurologu koji je njihov vanjski suradnik te on procijeni može li pacijent ići na ove aparate i kolika je terapija potrebna.
Zahtjev u HZZO-u
Djelatnici Centra svjesni su da je platežna moć građana niska, no aparati su ih ipak stajali oko pola milijuna eura. Fizioterapeut Oršanić posebno se veseli što će HZZO njihov Centar staviti na svoju listu jer svaka terapija treba imati kontinuitet, u protivnom se gube postignuti rezultati. Prema austrijskim studijama, dugoročno je isplativije pacijentu platiti terapiju na aparatima.
Direktor Thalamusa, Stjepan Grabovec, otrkiva kakvi su im daljnji planovi.
- U fazi smo predaje zahtjeva HZZO-u, a ako nam to uspije, planiramo otvoriti centre u Rijeci, Osijeku i Splitu. Uložili bismo od dva i pol do tri milijuna eura te zaposlili 30 zdravstvenih djelatnika i još deset u administraciji - ispričao je u dahu Grabovec, a zatim, primijetivši naše iznenađenje, objasnio tko su ulagači Thalamusa.
- Vlasnici su naši ljudi iz dijaspore - kratko je rekao Grabovec.