Mediteranski način prehrane već se dulje vrijeme diljem svijeta smatra među najzdravijim načinima prehrane. No, što je to uistinu "mediteranska dijeta"? Prvo i osnovno, ne radi se o popisu namirnica koje je samo potrebno pripremiti po određenom receptu i pojesti kako biste bili sigurni da će vaša kućna vaga pokazivati zadovoljavajuće brojke. Pored toga, mediteranski način prehrane, usprkos svom imenu, sve manje ima veze s prehrambenim običajima ljudi koji žive na jugu Europe.
Grčka je, primjerice, na vrhu neslavne liste dječje pretilosti koju je objavio OECD 2014. godine, s 44 posto dječaka u dobi od 5 do 17 godina koji su imali problema s tjelesnom težinom. Italija je s 36 posto na drugom mjestu.
U čemu je tajna? Mediteranska "dijeta" je, naime, zasnovana na ruralnom načinu životu koji je omogućavao da ljudi jedu ono što sami uzgoje, a pritom su fizički vrlo aktivni dok rade na svojim farmama ili love ribu na svojim čamcima. Takav način života ubrzano nestaje i zamjenjuje ga život koji provodimo sjedeći, bez obzira jesmo li na poslu, u automobilu ili kod kuće.
UN je prepoznao promjenu trenda koja tradicionalni način života u Sredozemlju svrstava među ugrožene pojave, uvrstivši 2013. godine na popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a mediteranski način prehrane na Cipru, u Hrvatskoj, Španjolskoj, Grčkoj, Italiji, Maroku i Portugalu.
Što se namirnica tiče, mediteranski način prehrane uključuje velike količine voća i povrća, mnoštvo različitih vrsta mahunarki, integralnih žitarica i posebice maslinovo ulje. Dakako, tu je i riba, ovisno koliko blizu mora živite. No, jede se i piletina, jaja, manje količine mliječnih proizvoda kao što je jogurt i sir, a crveno meso i slatkiši jedu se rijetko. Obrok uključuje i ispijanje manje količine vina, a konzumacija tijesta, kruha i krumpira varira ovisno o regiji u kojoj se nalazite. Ključno je da hrana koju jedete nema konzervansa, već da su namirnice koje pripremate svježe.
Ipak, mediteransku dijetu ne čine samo namirnice, već, kako je to istaknuo UNESCO, "skup vještina, znanja, rituala, simbola i tradicija u vezi usjeva, žetve, ribarenja, lova, čuvanja hrane, pripreme, kuhanja i naročito dijeljenja i kušanja hrane. Jesti zajedno je osnova kulturalnog identita i kontinuiteta zajednica diljem mediteranskog bazena".
Danas je poznato da zajednički obiteljski obroci pomažu ljudima da se pravilno hrane i izbjegavaju pretjerivanje, dok je navika "tv- večera" povezana s pretilošću.
Priznanje mediteranske prehrane u međunarodnim razmjerima započelo je 50-ih godina 20. stoljeća, kada je američki znanstvenik Ancel Keys iz Minnesote posjetio Napulj i tamo doznao da je stopa srčanog udara među radnicima vrlo niska, dok su radnici u SAD-u bili znatno pogođeni tim oboljenjem. Njegovo proučavanje tog fenomena dovelo je do rađanje 'Studije sedam zemalja', velikog istraživačkog projekta koji živi i danas. Istraživanje je uspoređivalo srednjovječne ljude različitih načina života i prehrane, od SAD-a, preko Finske do Italije, Japana i - Hrvatske.