Nekako se zdravo za gotovo uzima uvriježeno mišljenje da Mediteranci žive duže, da su zdraviji. Poglavito se to odnosi na stanovnike otoka, uključujući i one na hrvatskim. No, situacija se mijenja za otočane i to na gore. I na netom završenom kongresu o ruralnim regijama Puls periferije govorilo se o epidemiološkim studijama provedenima posljednjih pedesetak godina koje su također pokazale da su otočani u prosjeku imali dulje očekivano trajanje života i manji zdravstveni rizik, ali i oni ubrzano kreću stopama kontinentalaca.
Potvrđuju to i studije od prije petnaestak godina koje pokazuju da za otočane raste rizik od debljine i visokog krvnog tlaka, a ostaje i već ranije veći rizik za mentalne bolesti zbog veće izoliranosti pojedinih otoka. Riječju, loše životne navike koje su se više povezivale s onima koji žive na kopnu zadnjih su se desetljeća "proširile" i na otoke. Poglavito se to odnosi na prekomjernu tjelesnu težinu i visoki krvni tlak. Uz to, otoci također ubrzano stare.
"Udio starijih od 65 godina doseže 28,1 posto, što je znatno više od 22,3 posto na kopnu, a na pojedinim otocima penje se i iznad trećine stanovništva. Time su hrvatski otoci ušli u skupinu izrazito starih sredina, što donosi dodatne izazove za zdravstveni sustav", rekao je na kongresu ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak komentirajući zdravlje 127.000 hrvatskih otočana koji žive na njih 53 stalno naseljena.
Premda otočani i dalje češće konzumiraju ribu i čak pet puta više maslinova ulja nego li kontinentalci, na zdravstvenu sliku sve više utječe rast potrošnje crvenog i prerađenog mesa te šećera. Da sve bude lošije, visokotlakaši se rjeđe liječe nego li populacija na kontinentu. Naime, prema podacima Hrvatskog društva za hipertenziju, u Hrvatskoj ima do 60 posto građana s visokim krvnim tlakom. No, premda se liječi njih 75 posto, polovica nema dobro kontrolirani visoki krvni tlak, što znači povećani rizik za srčani i moždani udar. Na otocima situacija je lošija jer istraživanja pokazuju da se otočani liječe rjeđe i da je kontrola tlaka lošija nego li na kopnu.
Pokazuju to i akcije koje se već neko vrijeme provode na hrvatskim otocima na kojima se otkriva povećani broj pacijenata. Posljedica je to i činjenice da otočani rjeđe koriste primarnu zdravstvenu zaštitu koja im je manje dostupna nego li stanovnicima na kopnu. Jedna od negativnosti života na otocima je prometna izoliranost. Primjerice, putovanje katamaranom s Male Rave do Zadra traje sat i 15 minuta, a trajektom dva i pol sata. Svaka potreba za bolničkim pregledom ili hitnom intervencijom zahtijeva stoga vrijeme i logistiku koja može utjecati na ishode liječenja.
"Dio rješenja mogla bi ponuditi telemedicina i virtualne ordinacije, koje već omogućuju da obiteljski liječnik u suradnji sa specijalistom pregledava pacijenta i daje preporuke na daljinu. Takav primjer je Primorsko-goranska županija koja je na Krku, Cresu, Lošinju i Rabu uvela dodatne specijalističke preglede i dijagnostiku, čime je znatno smanjila potrebu odlazaka na kopno", rekao je Capak. Javnozdravstvene akcije na otocima također bi mogle popraviti zdravstvene kartone otočana jer se pokazalo da je odaziv na njih velik, što znači da se otkrije i velik broj pacijenata otočana koji se ne liječe jer ne znaju da imaju visoki krvni tlak ili dijabetes.
Podaci Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu potvrđuju da je dostupnost hitnih službi ključna za otočane. Samo u prvih osam mjeseci 2025. helikopterska služba imala je 1.564 intervencije, a pomorska 759, najčešće zbog kardiovaskularnih problema, moždanog udara ili trauma. Capak je predložio i neke konkretne mjere za bolju zdravstvenu skrb na otocima, poput godišnjih otočnih javnozdravstvenih pregleda i savjetovanja, virtualnih ordinacija i telekonzultacija, stimulacijskih paketa za privlačenje zdravstvenih kadrova te mobilne dijagnostike poput ultrazvuka i mamografa s fiksnim otočnim terminima.
Capak se osvrnuo i na istraživanja američkog autora Dana Buettnera, i njegov pojam "plave zone" – mjesta u svijetu gdje ljudi najduže žive. Među tih pet svjetskih lokacija ističu se otoci, poput talijanske Sardinije i japanske Okinawe, a zajednički su im nazivnik zdrava prehrana, tjelesna aktivnost i snažna socijalna povezanost.
"Rekao bih da su naši otoci bili ‘plave zone‘ prije pedeset ili sto godina. Ljudi su naporno radili u voćnjacima, maslinicima i vinogradima, pješačili su, hranili se mediteranski i živjeli u snažnoj socijalnoj koheziji, družeći se sa susjedima. Danas su, nažalost, otoci izgubili tu karakteristiku, ali oni to mogu ponovno postati", zaključio je Capak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....