BARIŠA DEJANOVIĆ

'Bio sam župnik, a onda sam se u školi zaljubio u učiteljicu i s njom dobio sina. Nitko mi nije htio dati posao pa sam postao stočar u Lici'

 Robert Fajt / CROPIX
“Stao sam nekoj ženi na pješačkom prijelazu i u stražnji dio mojeg vozila udarilo je drugo. Nije to bio jak udarac, ali sam valjda bio u nezgodnom položaju pa sam ozlijedio kralježnicu. Na kraće vrijeme ostao sam paraliziran. Ležao sam u krevetu i razmišljao - zar ću ovako završiti? Srećom, sve se povratilo, izbjegao sam operaciju, ali sam se zapitao: jesam li se za to spremao cijeli život? Nekako sam tada poželio da ne ostarim sam”, prisjeća se Bariša Dejanović
“Stao sam nekoj ženi na pješačkom prijelazu i u stražnji dio mojeg vozila udarilo je drugo. Nije to bio jak udarac, ali sam valjda bio u nezgodnom položaju pa sam ozlijedio kralježnicu. Na kraće vrijeme ostao sam paraliziran. Ležao sam u krevetu i razmišljao - zar ću ovako završiti? Srećom, sve se povratilo, izbjegao sam operaciju, ali sam se zapitao: jesam li se za to spremao cijeli život? Nekako sam tada poželio da ne ostarim sam”, prisjeća se Bariša Dejanović

- Stado treba ljubiti i za njega se žrtvovati. Ako dođe vuk, moram stati ispred njega i obraniti ga, jer bez stada ni meni nema života. Kakvo će ono biti, ovisi samo o pastiru - pokušava Bariša Dejanović pojasniti da i nema prevelike razlike između svećeničkog posla, kojim se bavio do prije desetak godina, i farmerskog, kojim se bavi danas.

Ne ide mu lako, jer se mora nadglasavati s bučnim motorom VW-ova kombija, koji gotovo cvili dok nas stiješnjene u njegovoj kabini, smrznutim putem koji mu je bura već skoro otela i predala zasnježenoj planini, vozi prema Visuću. Tu, na 901. metru uspona na ličku Plješivicu, čekaju nas Josip zvan Ćole i Franjo - Gringo, četvrti, odnosno deveti Barišin brat koji se gore brinu o dvjesto krava, ličkih buša i nešto boškarina. Njihov OPG formalno ...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. prosinac 2025 14:14