.jpg)
“Samoća je kad sjediš sam i nemaš s kime razgovarati, ni kavu piti. Nema nikoga oko tebe. Kad ti fali prisutnost živog bića, prijatelja, mačke. Ne mora biti čovjek - samo da nisi sam. Da mi je živ prijatelj Miljenko Stančić svaku bih večer išla k njemu u Bosansku, bio je jako druželjubiv, slikao je od četiri do šest i onda je popodne imao okupljanje u salonu, tamo sam upoznala sve meni važne ljude. Strašno je. Zapravo je neopisivo strašno. Neki put uzmem tabletu za umirenje da izdržim dan. Ja sam se odmah nakon Bennove smrti zatrpala poslom. Spasilo me što sam tri godine za HRT radila rekonstrukciju dokumentarne serije ‘Portreti i susreti’, radili smo od deset ujutro do sedam navečer. Zatim sam, kao pod nekom prisilom, počela pisati u Bennovu bilježnicu iz ladice. Kao što se...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....