Otkako je u svijet tenisa ušao s pet godina, Borna Ćorić, “dečko sa Savice”, živi san svakog mladog sportaša.
U studenom prošle godine ostvario je svoj najbolji plasman - 12. mjesto na ATP-ovoj ljestvici i otada je na korak do ulaska u društvo deset najboljih igrača svijeta. Svoj 22. rođendan u studenom prošle godine dočekao je s ukupnom zaradom od pet milijuna dolara, pola tog iznosa osvojivši upravo na turnirima odigranim 2018., sjajne godine za hrvatski tenis.
Naime, upravo je tih dana Hrvatska drugi put u povijesti osvojila Davis Cup. Ovog petka u Noći hrvatskog tenisa koju organizira Hrvatski teniski savez prisjećamo se te pobjede. Zato će se u Kristalnoj dvorani hotela Westin Grand Slam pobjednicima, Davis Cup pobjednicima i osvajačima olimpijskih medalja, uručiti brojna priznanja i zahvalnice.
- Bio je to je najbolji trenutak moje cijele karijere. To sam sanjao od svoje pete godine, otkad sam počeo igrati tenis, gledao sam naše kako su osvojili Davis Cup i zato sam počeo igrati tenis. Kada je došao red na mene da igram Davis Cup, bila je to čast i bio sam jako ponosan na samog sebe, što nisam često. Kada smo osvojili na kraju Davis Cup, bio je to nezaboravan trenutak i pamtit ću ga do kraja života - priznao nam je u intervjuu Ćorić i priznao da je pomalo praznovjeran.
- Kad krene turnir, odredim što mi paše i dok ne završi radim sve isto. Idem na isti pisoar, jedem istu hranu, sjedim na istom mjestu, na istoj stolici... Imam jako puno rituala - smije se.
Kao pit bull
Goran Ivanišević opisao ga je jednom kao “pit bulla koji, kad uhvati, grize i ne pušta”.
“Ne postoji ništa gore u životu nego biti običan”, piše na tetovaži koju je Borna Ćorić stavio na nadlakticu desne ruke čim je postao punoljetan. To je njegov moto koji živi još od najmlađih dana i prvih udaraca reketom o lopticu.
Uspješan, zgodan, visok 188 centimetara, nalikuje na manekena, stoga nije čudo što su ga pojedini luksuzni brendovi angažirali kao svog ambasadora. Tako surađuje s njemačkom modnom kućom Philipp Plein, a ambasador je i urarske manufakture Hublot, uz rame s legendarnim sprinterom Usainom Boltom i košarkašem Kobeom Bryantom. Zanimljivo je i da ga je još 2016. Forbes uvrstio na svoju godišnju listu najutjecajnijih ljudi mlađih od 30 godina.
- Lijepo je kada drugi prepoznaju tvoj talent, no materijalno mi ne znači mnogo. Odgojen sam da cijenim prave životne vrijednosti te i sada najviše uživam u malim stvarima: druženju s prijateljima, dobroj hrani, lijepoj pjesmi meni omiljenih glazbenika Doris Dragović, Petra Graše i Olivera Dragojevića - rekao je Ćorić koji je s Jelenom Rozgom zapjevao na splitskoj rivi, a s Mladenom Grdovićem želi snimiti duet. Svako popodne, pak, kad ide spavati, a to mu je običaj od 14 do 14.30 sati, pusti pjesme Doris Dragović, a najdraža mu je njezina pjesma “Malo mi za sriću triba”.
U tenis je zaljubljen od svoje pete godine, a još od tada uzor mu je Novak Đoković. Tijekom odrastanja njegovi su sve podredili tenisu. Roditelji, posebice tata Damir, odvjetnik, rodom iz Prkosa, sela blizu Zadra, te majka Željka, pravnica, bili su mu najveća podrška. Na prvi međunarodni turnir u Rimu, kada je Borna imao samo osam godina, pratila ga je cijela obitelj u kamp kućici. Roditelji ga i danas prate na turnire, no od prošle godine živi sam.
Borna Ćorić kao dječak
- Roditelji su bili tu uz mene od moje pete godine što se tiče tenisa. Tata je puno više bio u tome i putovao sa mnom do moje 12. godine, jer je mama radila do prije par godina. Bez roditelja ne bih bio tu gdje jesam. Mama je stvarno nevjerojatna i sad u ovom periodu mi puno pomaže, s obzirom na to da nemam puno vremena za sebe, ponekad niti doručak si spremiti, pa mi ona dođe pomoći. Pomaže mi da izdržim taj tempo - ispričao nam je Borna.
Tata pod stresom
Njegova obitelj napeto prati svaki meč, ne obazirući se na vremenske razlike.
- Znaju gledati i jako rano ujutro kad igram u Americi, a sad idem u Kinu pa će biti slično, ali nisam siguran tko se više stresira. Nikad ih naravno nisam vidio, a kada su sa mnom uživo na meču ne pokazuju emocije jer znaju da bi to mene omelo. No, koliko čujem od seke, mislim da se tata više živcira - smije se Borna.
Negativnim aspektom svog posla smatra udaljenost od obitelji. Tako je samo prošle godine bio 46 tjedana na putu. Kako je priznao nedavno, zna se osjećati usamljeno. Udaljenost mu često teško pada jer se zaželi obitelji. Najviše mu od svih ipak nedostaje godinu i pol starija sestra Bruna, s kojom je vrlo blizak.
- Ona je tu u svemu i pitam je za praktički svaku sitnicu, kao i ona mene. Imamo odličan odnos. Ne znam jesmo li se i jednom posvađali od naše 15. godine i jesmo li imali jedan problem. Imao stvarno blizak odnos i mogu reći da mi je ona najbolji prijatelj u životu - objašnjava tenisač kojeg smo uhvatili u Zagrebu u strci.
Naime, nakon US Opena Borna se vratio u Hrvatsku i ubrzo objavio da raskida suradnju s Teniskim centrom Piatti, što je u prijevodu značilo “košaricu” cijelom stožeru: treneru Riccardu Piattiju, kondicijskom treneru Daliboru Široli i fizioterapeutu Claudiju Zimagliji. Sada je pak u potrazi za stručnjacima s kojima će se okružiti u završnici sezone.
- Zadnjih deset dana naporno radimo na tome da pokušamo opet napraviti jedan odličan tim, što je stvarno teška stvar. Otkad sam došao naporno radimo na tome, svaki dan vodimo neke razgovore i trebat će još malo vremena, ali mislim da ćemo u skorije vrijeme naći dobar tim. Već imam par imena u užem izboru, ali ne bih to još otkrivao - rekao nam je Ćorić koji je ranije za Jutarnji objasnio da su raskidu suradnje kumovale nesuglasice i činjenica da je 60-godišnji Talijan Piatti počeo sve više raditi s drugim igračima, prvo s Jannikom Sinnerom, a onda i Marijom Šarapovom.
Na najnovijoj ATP ljestvici Ćorić je, baš kao i Marin Čilić, nazadovao. Borna je pao za tri mjesta i sada je 15. igrač svijeta.
- Što se tiče mene, bila je dosta teška godina. Početak godine je bio dobar, malo sam onda pao u formi i u zadnja tri mjeseca sam praktički jedan turnir odigrao kako Bog zapovijeda, sve ostalo sam bio poluozlijeđen - rekao je Ćorić, dodavši da pokušava ne gledati ljestvice jer uvijek otprilike zna gdje će biti u rangu, zna napamet sve bodove, pa se pokušava ne opterećivati time već se fokusirati na svoj napredak.
- Nije me strah hoću li biti prvi ili peti. Strah me hoću li izvući najbolje od sebe. Najvažnije mi je da se mogu na kraju karijere pogledati u ogledalo i reći da sam dao sve od sebe - otkrio je nedavno 22-godišnji tenisač. Za 15-ak godina se vidi kako uživa sportskoj mirovini, s čašom dobrog vina... Najviše se veseli palačinkama s čokoladom jer tada više neće morati toliko paziti na obroke, a slastice su mu najveći porok, priznaje, a mamina je kuhinja ipak najbolja.
Normalni ritam
- Fali mi mamina kuhinja i ta druženja s obitelji. Sad imamo novog psa, Nalu, tako da mi nedostaje taj normalan ritam. Druženje, zajednički ručak, šetnja sa psom, zezanje. Propuštam jedan dio svoje mladosti, ali mislim da je tako sa svime u životu. Ako nešto želite napraviti, neke stvari morate propustiti. Propuštam noćne provode i izlaske s prijateljima, no ne mogu ići ukorak s društvom jer si to ne smijem dopustiti. Moram biti koncentriran na igru i turnire. Žao mi je što neke stvari propuštam, ali svjestan sam da se nešto mora žrtvovati. S druge strane, sa 20 godina sam već vidio cijeli svijet, bio sam na puno mjesta, upoznao različite kulture i zanimljive ljude. Istina, s jedne strane sam izgubio, ali s druge sam dobio - objašnjava.
Otkako je raskinuo s bivšom Kraljicom Dalmacije Valentinom Miletić, Ćorić nije u vezi.
- Ne bih rekao da je tenis tome kumovao. Jednostavno, nemam curu jer se nisam zaljubio - priznaje. No, zato ima niz obožavateljica.
- Drago mi je da me ljudi vole i nadam se da me vole, da sam im dobar tip, ali opet znaju me samo preko medija - rekao nam je Ćorić koji, kako je ranije otkrio, ne odgovara na poruke nepoznatih s društvenih mreža. Stalno je na putovanjima, u avionu, mijenja vremenske zone i razne klime, sve to utječe na njegovo zdravlje.
- Niti jedan profesionalan sport nije zdrav za vaše tijelo, drugo je ono kada igrate rekreativno tenis tri puta tjedno po sat vremena ili odete na Sljeme. Profesionalni sport je nešto drugo i sigurno nije zdrav za tijelo, ali to mi je posao, i s deset godina odlučio sam da želim biti tenisač pa sam prihvatio sve što donosi. To sam izabrao i ne žalim se, sretan sam kako živim i volim ono što radim - objašnjava ovaj 22-godišnjak, koji rijetko dobije priliku biti tipičan mladić.