POTRAGA ZA TRENEROM

Čačić ostaje favorit jer Dinamo nema drugu opciju. Glavni kandidat sam si je podmetnuo nogu

Čačić je zahvalan klupski vojnik, nešto poput Juppa Heynckesa u Bayernu, samo bez karizme

 Ante Čizmić/Cropix
Dok se braća Mamić bave solarnim panelima, svojom novom poslovnom srećom, nekadašnji RTV serviser nada se ugovoru

Ovakvog raspleta zapravo sam se najviše plašio, kazat će vam cinično raspoložen dinamovac dan nakon matematičke potvrde još jednog naslova u nizu. Razlog strepnje? Ante Čačić, naravno.

Premda u njegovoj biografiji (posebno u zrelim godinama) nema većih mrlja, premda je reprezentacija za njegova mandata odigrala neke čarobne utakmice na Euru 2016., Čačić nikada nije do kraja zajahao frekvenciju navijačkog naroda. Baš suprotno, čim bi njegove momčadi povezale dvije slabije predstave, narod bi iskoristio priliku da se naruga Čačiću i vrati ga natrag u garažu, na tvornička podešavanja i neke bazične frekvencije.

Zahvalni vojnik

Loša vijest za sve one koji bi nekadašnjeg RTV servisera radije gledali dok s kombinirkama spaja žičice prašnjavih aparata, nego dok kredom na ploči crta taktiku Arijanu Ademiju i Luki Ivanušecu. Nakon što je hladnokrvno odveo Dinamo do titule, Ante Čačić je glavni favorit za klupu "plavih". Argumenti? Posjeduje iskustvo i trofejni pedigre, dovoljno je svoj da uđe u fajt s liderima svlačionice kada pređu crtu dobrog ukusa i postanu remetilački faktori (u prvom maksimirskom mandatu prekrižio Bišćana, istjerao Vidu iz autobusa kada je tamo otvorio limenku piva), a s druge strane suradljiv je i otvoren za sugestije s vrha. Čačić je danas jedna vrsta zahvalnog klupskog vojnika, nešto poput Juppa Heynckesa u Bayernu (minus karizma), čovjek koji se nikada neće oglušiti na poziv da uskoči još samo jednom, dok klub ne pronađe optimalno rješenje.

A Dinamo takvo rješenje u ovom trenutku nema. Na stolu braće Mamić, među nacrtima solarnih panela, njihove nove poslovne sreće, gužvaju se prezimena nekolicine kandidata, ali iz današnje perspektive niti jedan od njih nije do te mjere zašarmirao šefove da bi mu na ljeto povjerili uzde momčadi.

Goran Tomić do jučer je bio prvi u toj hijerarhiji kandidata. 45-godišnji Šibenčanin svojedobno je sekundirao Svenu-Göranu Erikssonu i zatim ispekao zanat kao šef u Istri, Lokomotivi i napokon Rijeci, koja je ove sezone u svojim nadahnutijim trenucima igrala nogomet za koji se i neutralni gledatelj mogao lako zagrijati. Napadački i lepršavo, slobodno, a opet s jasnom i prepoznatljivom idejom - barem dok se na drugoj strani nije pojavio H. dragovoljac da podmetne nogu momčadi, i iza Tomićeva prezimena posadi jedan veliki upitnik.

Trener i animator

Kao kandidat za Dinamovu klupu već neko vrijeme figurira i Zoran Zekić, trener koji je dosad nanizao neke važne skalpove, a bolje od kolega razumije Ćirinu doktrinu prema kojoj nema businessa do show businessa, a nogomet je danas upravo to. Zekić je i trener, ali i sjajan animator s kojim možete računati na zabavno putovanje.

Čačić 50 posto, Tomić i Zekić po 15 posto, a na kraju kolone, više kao ukras nego kao autentični natjecatelji, Bjelica i Jakirović s po 10 posto. U nekom neobičnom spletu okolnosti, ako se karte poklope, obojica mogu zakucati na maksimirska vrata, prvi kao Dinamov trofejni trener, a drugi kao "next big thing", ali zasad su obojica vezani ugovorima uz dugoročne klupske projekte.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. rujan 2022 08:32