"Reci mu ‘Ćiro, pederu‘, nagovarala sam kćer dok je pisala pozdravni govor Miroslavu Blaževiću koji je sutradan trebao doći u njenu novozagrebačku školu. Dvanaestogodišnjakinja, vjerojatno misleći da sam poludjela, zgroženo me odbila. Svakako sam bila više uzbuđena od nje što će imati priliku družiti se s njime.
Ćiri je predavanje u OŠ Ive Andrića, nazvanoj baš po njegovom sugrađaninu, početkom lanjskog proljeća bilo zadnje. Bio je već jako bolestan. No, nikad nije odbijao pozive pa tako ni molbu profesora Dejana Nemčića da učenicima govori na temu ‘put do uspjeha‘.
Neumorni Ćiro u razredu im je energično objašnjavao da ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....