Nakon što se nedavno podigla velika prašina oko rodana Tesle, ubijenog iznad sjevernog Libanona, jer je bila riječ o GPS-om praćenoj ptici u sklopu znanstvenog projekta, brojni su se ljubitelji životinja oglasili o problemu krivolova u zemljama koje služe kao tranzitni prostor pticama selicama. Na tu temu na redakcijski je mail pristiglo pismo koje je libanonskom predsjedniku uputio Stjepan Vokić, koji brine o najpoznatijim hrvatskim rodama - Malenoj i Klepetanu.
Gospodin Stjepan Vokić koji već 25 godina brine o Malenoj, rodi slomljenog krila, a zadnjih 15 godina zajedno iščekuju i njezinog Klepetana iz Afrike, poslao je otvoreno pismo predsjedniku Libanona Michelu Aounu tražeći pomoć oko sprječavanja ubijanja ptica selica nad Libanonom.
Stjepan Vokić
U pismu ga upozorava na činjenicu da na nebu iznad Libanona svake godine bude ubijeno preko 2 milijuna ptica selica, nešto zbog zabave, nešto zbog preprodaje. Tamo je ove godine poginuo i hrvatski rodan Tesla, koji je zbog znastvenog promatranja migracija ptica selica bio označen GPS uređajem. Klepetan na svome putu iz južne Afrike također prelazi preko Libanona i tih 200 kilometara su najveća prijetnja njegovom sigurnom povratku u Brodski Varoš.
Osim pisma, Vokić je predsjedniku poslao i Klepetanovo pero te ga traži da njime, prije nego Klepetan ove godine krene na put preko Libanona, potpiše izmjenu zakona kojim se lov dozvoljava tek od listopada kada ptice selice prelete Libanon.
Na internetu je paralelno pokrenuta i peticija kojom se od Libanona traži isto, da se postroži i aktivnije počne provoditi zakon o odstrelu ptica i tako spase stotine tisuća roda, ždralova i ostalih ptica selica koje svake godine nastradaju nad tom državom. I vi se možete uključiti i doprinijeti promjeni zakona u Libanonu potpisivanjem ove peticije.
Pismo g. Vokića prenosimo u cijelosti:
Poštovani predsjedniče Aoun,
Moje ime je Stjepan Vokić. Ljudi bi me opisali na bezbroj različitih načina, ali jednu stvar bi vam svi rekli isto – da sam čovjek koji voli životinje više nego sebe. I bili bi u pravu. Prije punih 25 godina, u mom malom selu u maloj Hrvatskoj, pronašao sam mladu rodu kojoj su lovci propucali krilo. Odmah je bilo jasno da nikad više neće letjeti, što za pticu selicu znači smrt. Ponio sam je kući u nadi da joj nekako mogu pomoći. Na krovu sam joj izgradio gnijezdo, a u garaži zimsku nastambu, kako bi mogla preživjeti hladne zimske dane. Nazvao sam je Malena. Kako Malena ne može letjeti, ja sam bio njezina krila... lovio joj ribu, skupljao grane za gnijezdo i pomagao da preživi duge zime. Kroz godine sam uz Malenu naučio brojne stvari o rodama i shvatio koliko su to veličanstvena bića. Jednog proljeća prije petnaest godina, na povratku iz Afrike, u njezino je gnijezdo sletio rodan Klepetan. Od tog dana su on i Malena nerazdvojni. A iz njihovog gnijezda je do sada u svijet poletjelo 59 mladih roda. Klepetan s jeseni odlazi u južnu Afriku kako bi prezimio, ali se krajem ožujka vraća svojoj Malenoj u Hrvatsku. I tako već 15 godina.
Njegov put od 14 000 kilometara je prepun opasnosti i tih desetak dana dok ga s nestrpljenjem iščekujemo, najnapetiji su trenuci u mom životu. Međutim kad se pojavi u našem dvorištu i doleti do kante s ribama koju sam mu pripremio, nema tih novaca i bogatstva koji bi mi zamijenili sreću i radost u srcu. Imam trojicu sinova a Klepetana, otkako je sletio u gnijezdo Malene, prihvatio sam kao četvrtog. Pomisao da se jednog proljeća možda neće uspjeti vratiti, plaši me više od svega. Iako mu na putovanju prijete i oluje i žeđ i glad, najopasniji dio leta je 200 kilometara duga ruta preko Vašeg Libanona.
Svake godine na tom putu bude ubijeno oko 2 milijuna ptica selica... nešto zbog zabave, nešto zbog hrane, nešto zbog prodaje. Ove godine je tamo nastradao i Klepetanov drug iz jata, rodan Tesla, koji je bio jedna od 2 hrvatske rode praćene GPS uređajem radi znanstvenog istraživanja u sklopu projekta "SOS Stork Croatia” kojim se želi utvrditi točno kretanje ptica selica s naših prostora. Klepetan će i ove jeseni krenuti na svoj put u Afriku i opet će preletjeti preko Libanona. Ja nažalost ne mogu ići s njim da ga čuvam, ali vam šaljem ovo pismo ispisano njegovim perom, kako bih vas zamolio da s vaše cijenjene pozicije učinite sve da zakon o zaštiti ptica ostane na snazi te da se provodi u što većoj mjeri.
Šaljem vam i Klepetanovo pero jer vjerujem da je pero jače od mača. Nadam se da ćete upravo njime i prije nego Klepetan poleti na jug potpisati zakon koji će učiniti promjenu i spasiti ova divna bića od nemilosrdnog ubijanja. U mojoj državi postoji vjerovanje da rode donose djecu, da donose novi život. Meni su ove dvije rode cijeli moj život.
I ne morate vjerovati u bajke i priče za djecu, ali možete vjerovati u činjenicu da u Hrvatskoj svako proljeće Klepetana putem live strem kamere iščekuje preko milijun ljudi i da trenutak njegovog povratka donosi sreću i radost te mnoge ponovo podsjeti što znači ljubav i što znači voljeti. Priča o mom Klepetanu, svima nam je dokaz kako ljubav jednostavno ne poznaje granice. Niti ja ne vjerujem u bajke, ali vjerujem u dobrotu i vjerujem da priroda sve pamti i vraća, a prije svega vjerujem u vašu čovječnost i dobronamjernost i zato sam vam unaprijed zahvalan.
S poštovanjem,
Malena, Klepetan i Stjepan Vokić