U RALJAMA BIROKRACIJE

'Da nismo stvar uzeli u svoje ruke, ne bi ona nikad došla ovamo': ljubavna priča Hrvata i Filipinke nakon pustih peripetija napokon dobila sretan kraj

    AUTOR:
    • Marina Karlović Sabolić

  • OBJAVLJENO:
  • 07.05.2019. u 22:08

PRIVATNA ARHIVA

Marijan i Grace

 

Danima, tjednima, mjesecima Marijan Vrbančić bio je na sto muka. U potrazi za bračnom srećom potegnuo je ovaj pedesetogodišnjak iz Žibrinovca kraj Križevaca čak do Filipina. U 10 tisuća kilometara udaljenoj Manili u studenome 2017. vjenčao se s Grace Manolo, Filipinkom s kojom se već neko vrijeme preko društvenih mreža dopisivao i s kojom ga je povezao Trogiranin Joško Jakus, piše Slobodna Dalmacija.

Marijan i Grace brzo su „kliknuli“. On se zaputio na Filipine, tamo se prvi put uživo susreo s odabranicom srca svoga, organizirali su i vjenčanje - uz, kako i priliči, hrvatsku i filipinsku zastavu ponad svatovskog stola - a mladenka je za Novu godinu 2018. trebala put Hrvatske.

A onda su počeli problemi. Negdje je čitava stvar zapela. Grace nije mogla dobiti certificirani vjenčani list, a time ni dozvolu da može napraviti novu putovnicu i zaputiti se prema Hrvatskoj. Posrednici su obećavali da će brzo riješiti problem, od Marijana su tražili i dodatni novac za „podmazati“ tamošnje vlasti, a mjeseci su prolazili. Marijan je bio u Hrvatskoj, a njegova Grace na Filipinima.

Istraga

Tamošnja Komisija za iseljeništvo CFO ni njoj ni ostalim djevojkama koje su se negdje u to doba vjenčale s Hrvatima nije željela dati potvrdu. Spominjala se čak državna istraga protiv bračnih posrednika, pa i optužbe o trgovini ljudima. Vrijeme je odmicalo, a rješenje se nije naziralo. Marijan je bio uvjeren da je prevaren. Uredno se vjenčao, a mladenke nema. Digao je veliku halabuku, o čemu je svojedobno detaljno izvijestila Slobodna Dalmacija. Jakusa je prijavio DORH-u, a on i Grace stvar su odlučili uzeti u svoje ruke.

PRIVATNA ARHIVA

Grace Manolo

 

- Da nismo tako napravili, ona vjerojatno još ne bi došla. Dvojica koja su se vjenčala u siječnju 2018. još uvijek čekaju da im supruge dođu u Hrvatsku - kaže danas Marijan Vrbančić.

Njegova Grace je, ne čekajući certifikat vjenčanog lista, s filipinskom putovnicom i vjenčanim listom otišla u hrvatsko veleposlanstvo i tamo zatražila vizu, iako su ih posrednici uvjeravali da nema šanse da na taj način uđe u Hrvatsku, da je proces dobivanja viza dugotrajan, skup i neizvjestan, te da se, riječju, kane ćorava posla.

Avionska karta

Vizu s kojom može ući u Hrvatsku veleposlanstvo joj je izdalo u manje od 10 dana. I za nju nije morala platiti niti kune. Odobravanje vize sa suprugu hrvatskog državljanina je, naime, besplatno.

Marijan je brže-bolje kupio avionsku kartu i Grace je prošloga ljeta - devet mjeseci nakon što su se vjenčali - konačno stigla u Hrvatsku. U matičnom uredu priznali su im brak sklopljen na Filipinima, pa je Marijanova supruga sada i formalno mogla postati gospođa Grace Manolo Vrbančić.

U policiji su joj, vidjevši da je vizu dobila kao supruga hrvatskog državljanina, odmah izdali dozvolu boravka. Dobivanju hrvatskog državljanstva se, prema ustaljenoj proceduri, može nadati za pet godina.

Ipak, nije sve teklo idealno. Marijan je i danas ljut što joj država nije dozvolila da bude preko njega zdravstveno osigurana u periodu dok još nije bila zaposlena. Smatra da je na to, kao njegova supruga, trebala imati pravo. No, to su, nakon svega što su zajedno prošli i prije nego što su počeli zajedno živjeti, ipak manji jadi.

Danas Grace priznaje da je bilo trenutaka kada je mislila da neće uspjeti.

- Znala bih potpuno izgubiti nadu da ću doći u Hrvatsku. Na CFO-u na Filipinima mjesecima mi nisu davali potvrdu, moja putovnica je istekla, nisam je mogla obnoviti jer sam trebala promijeniti ime. A to nisam mogla bez CFO-a. Ipak, obnovila sam putovnicu na svoje djevojačko prezime Manolo, došla u Hrvatsku, i ovdje bez većih problema, u mjesec ili dva, dobila dokumente. Na koncu se sve sretno završilo - rekla je Grace.

Prvih nekoliko mjeseci provela je u Križevcima, učeći hrvatski jezik. A onda je u Zagrebu našla posao i svaki dan vlakom putuje na svoje radno mjesto. Strah od snalaženja u gradu u kojemu nikoga ne zna prestao je čim je shvatila da se sa svima može lako sporazumjeti. Malo na hrvatskom, malo na engleskom.

Prvostupnica u upravi

Nada se da će naš jezik dovoljno usavršiti da može konkurirati i za bolje plaćene poslove, budući da je na Filipinima stekla diplomu prvostupnice u javnoj upravi.

Još se, kaže, privikava na Hrvatsku.

- U početku sam mislila da neću uspjeti, bilo mi je teško, razlika između Filipina i Hrvatske ipak je velika. No, sada je puno lakše, polako se prilagođavam - kaže ova Filipinka. Vodio je Marijan svoju Grace na advent u Zagreb, bili su u Beču, posjetili Mariju Bistricu. Kupili su još jedan auto, pa Grace sad potpuno samostalno može ići na posao.

Čekanje i neizvjesnost definitvno su sada iza njih.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo