Nedjelja. S obližnje crkve tuče zvono. Točno je podne. U kvartovskom kafiću na zagrebačkoj Remizi čekam Rundeka.
Ovo je njegova birtija, nije vlasnik, ali je čest gost. Teško ga je, doduše, zamisliti među penzionerima sa šiltericama preko glave koji “razbacani” po stolovima terase pripovijedaju o operacijama, bolestima, “nećaku koji ima lijep posao, prodaje aute u nekoj velikoj firmi”.
Pije se Ožujsko; vrijeme kave je, bit će, već minulo. I nikome se ne ide kući. Svi stolovi puni. Konobar pita hoću li naručenu mineralnu “u bočici ili na čašu”…
Makar je sinoć imao koncert, Rundek je točan. Ovdje ga jedva tko počasti pogledom. Uzima svoje pivo. I kavu.
Maslinik na Braču
S njim je i Sandra, supruga. Nekoliko minuta kasnije u kafić Albatros dolazi i grupa e...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....