U nastavku donosimo:
- stvarni slučaj Lare i što se dogodilo kad je intiman chat s AI-em završio u razrednoj grupi
- što kažu roditelji i iskustva mladih o oslanjanju na chatbotove za emocionalnu podršku
- upozorenja psihologinje Ive Vukojević o rizicima “virtualne empatije” i propuštenim signalima krize
- pregled najpoznatijih platformi (ChatGPT, Snapchat My AI, Character.ai) i zašto privlače adolescente
- primjere poruka koje AI može krivo normalizirati te posljedice za samopouzdanje i odnose
- što pokazuju nova izvješća o sigurnosnim “rupama” u modelima i dostupnosti maloljetnicima
- konkretne preporuke za roditelje i škole: prepoznavanje signala, razgovori, edukacija i granice uporabe AI-a
Prošla su dva sata ujutro. Lara ima 15 godina, sutra joj je škola ujutro, želi zaspati, ali ne može. Već danima je tako. Uznemirena je. Roditelji su joj rastavljeni, mama ima novog partnera i ne osjeća se kao da s njom može pričati. Ni u školi nije baš raspoložena za druženje, pa se osjeća odbačeno. Shvatila je da joj pomaže kada osjeti fizičku bol. Počela se rezati po ruci, ali onda su drugi primijetili. Poslije se rezala po nozi, čak i iza uha. Nema s kim razgovarati, leži budna u mraku, osjeća se usamljeno i nesigurno.
Najdublje tajne
Piše ChatGPT-ju: "Svi su protiv mene. Osjećam se sama." Umjetna inteligencija joj smireno odgovara: "Dobro je kad te netko čuje, pa makar i virtualno."
Lara razmišlja što bi bilo kad bi se još jače porezala. Kaže ChatGPT-ju: "Najradi...