Kad se u ljeto 2014. preselila iz Budimpešte u Zagreb, Egipćanka Theresa Khalil nije ni slutila koliko je on, po dostupnosti socijalne infrastrukture strancima, tj. javnih događanja za ljude koji ne govore lokalni jezik bitno drugačiji, ograničeniji, suženiji, manje kozmopolitski negoli drugi europski gradovi u kojima je do tada živjela. Studirajući u Lisabonu, potom u Bruxellesu, pa Budimpešti, seleći se kontinentom, navikla je da je strancu sasvim lako naći sadržaje koji ne traže poznavanje lokalnog jezika pojedine zemlje. “Što sam u slobodno vrijeme radila u svim ti gradovima? Svašta … U Budimpešti sam, recimo, išla na radionice o tome kako se nositi s kritikama, u Bruxellesu učila o pivima i sirevima, u Lisabonu … teško mi se više i sjetiti, nudilo se svašta. U Zagrebu – gotovo ni...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....