Prošle je godine u Britaniji nastao prvi sindikat influencera, preko kojeg se kreativci koji svoj posao obavljaju na internetskim platformama pokušavaju izboriti za jednakost svojih prava, regulaciju ugovora i eliminaciju diskriminacije. Potaknuta sličnim motivima, Lindsey Lee Lugrin, bivša manekenka s diplomom iz financija, ovih je dana pokrenula platformu "Fuck You, Pay Me”"
Na platformu se mogu prijaviti samo aktivni influenceri, koji po registraciji odmah moraju ostaviti jedan svoj osvrt na neku od firmi s kojima su radili. To je i srž samog koncepta: influenceri dijele svoja iskustva s firmama, daju informacije o tome koliko su ih one platile i za koji posao.
Novac je tabu
“Svi kreativni freelanceri susreću se s istim problemom: imaš osjećaj da gledaš u crnu kutiju dok pregovaraš s novim klijentom. Ne postoje pravila, transparentnost, razgovor o novcu je tabu, a uvijek postoji i element straha da ćeš, ako ne pristaneš, izgubiti priliku”, rekla je Lindsey, koja je u intervjuima pričala i o tome kako je prije šest godina bila dobila priliku biti zaštitno lice za kampanju Marca Jacobsa. Njezino je lice, rekla je, bilo na plakatima i web oglasima diljem svijeta, a za angažman je bila plaćena tek tisuću dolara.
O problematici neuređenog influencerskog tržišta razgovarali smo s iskusnom Ellom Dvornik te s Petrom Meštrić, koja je na početku influencerske karijere.
- Nemam problema s definiranjem cijene. Imam svoj cjenik kojeg se držim. Isto tako, kad radim ugovor, obavezno pitam na kojim će se sve kanalima promocija odvijati i gdje će se sve sadržaj plasirati. Mislim da je ovo pitanje puno važnije za one koji tek kreću, a njima bih savjetovala da kontaktiraju druge ljude koji su već u tome, raspitaju se... Influenceri nekada mogu biti tajnoviti, možda nedostaje te profesionalne solidarnosti, no osobno imam krug ljudi s kojima komuniciram o poslu - kaže Ella Dvornik.
Dignuti cijene?
Dodaje da se, po njoj, “tržište dobro izravnalo”.
- Meni neki čak govore da bih trebala dići svoje cijene, no mislim da su one solidne. Neki i više cijene svoj rad nego je, što je isto u redu. Svatko ima pravo postaviti cijenu, a na brendovima je da odluče sviđa li im se ta osoba, njezin stil života, je li im ona važna... - priča Ella.
U načelu podržava postojanje platforme na kojoj ljudi dijele svoja iskustva rada s tvrtkama. Ljudi tako, kaže, mogu dobiti okvirni dojam oko toga što ih čeka u nekoj suradnji.
- No, s druge strane, teško je uspoređivati osobe, ne postoje univerzalna pravila ili cijena neke promocije. Nije isto surađujete li s nekim mikroinfluencerom ili s nekim tko je, primjerice, i javna osoba – govori, dodajući da je stvar ista kao, primjerice, s pjevačima. Svatko ima cijenu koju sam određuje. Ella nam priča da je jednom imala iskustvo koje je na tragu onoga autorice platforme “Fuck You, Pay Me”.
- Radila sam na jednoj kampanji za brend odjeće, koja je trebala biti editorijal u magazinu, no na kraju sam završila i na plakatima, što nije bilo u prvotnom planu. Imala sam osjećaj da je to nepravda, ne zato što bih nužno naplatila više, nego sam se jednostavno osjećala prevareno, lagali su mi - iskrena je.
Pitamo ju i što misli o tome da brend ekonomija uzima sve znatniji dio tržišta, a još je prilično neregulirana te ju se često gleda kao neku vrstu sive zone.
- Ne bih rekla da je to siva zona. Svi mi koji se time bavimo imamo firme, obrte... I radimo po pravilima. Recimo, često su me ljudi molili da reklame ne objavim kao sponzorirani sadržaj. No, čim je neki proizvod na fotki, jasno je o čemu se radi. Po meni onda treba naglasiti da se radi o suradnji, inače se postiže kontraefekt. Nije me sram suradnji, pa zašto ne bih na njih i eksplicitno ukazala - smatra Ella.
Petra Meštrić je studentica medicine koja je nedavno izgubila svoj Instagram profil na kojem je bilo oko sto tisuća pratitelja, te otvorila novi na kojem za sada okuplja više od pet tisuća ljudi. I ona nam nudi svoju perspektivu na problematiku influencerskog naplaćivanja, koja je po mnogočemu drugačija od Elline.
- U brojnim sam grupama s kolegama koji se bave istom stvari i često raspravljamo o toj temi. Ono što nas muči je da ljudi još uvijek ne shvaćaju influencerstvo kao neku vrstu posla i ne shvaćaju da neki baziraju na tome svoje prihode. Većina brendova nastupa s nekom vrstom kompenzacije, ali ne samo prema influencerima, nego i prema profesionalnim fotografima, dizajnerima, šminkerima... Kao da su ta zanimanja podcijenjena – ja ću ti dati nešto, a ti mi zauzvrat vrati objavom – priča Petra, dodajući da stav “ma, samo nabaci neku fotku, to ne mora biti ništa posebno” prilično raširen.
- Ljudi ne vide da iza toga ima više posla, da ne plaćaju samo tih pet minuta u kojima ćeš napraviti sliku nego sav tvoj rad od prije. Nisu svjesni da si publiku stjecao godinama. A publiku nije lako ni zadržati. Ako nisi zanimljiv toj publici, ako ih smaraš s reklamama, nemaš zanimljive storije, ljudi će te otpratiti - govori Petra.
Nema kruha na Instagramu
Često se, umjesto novca, nude kompenzacije za proizvode. - Nisam u toj situaciji objektivna jer mi Instagram nije primarni izvor prihoda. Studentica sam, dobivam stipendiju na prosjek, a i roditelji mi pomažu, tako da društvene mreže nisu moj kruh. Ponekad pristanem uzeti proizvod u zamjenu za neku objavu, najčešće u slučajevima kada bih taj proizvod ili uslugu ionako kupila, odnosno platila. No neki influenceri ne pristaju na to, nego isključivo za svoj rad traže novac, što je također sasvim u redu. Svatko ima pravo sam odlučiti o tome - priča.
Neke ju stvari ipak nerviraju.
- Strani brendovi se često javljaju tako da nude tri komada nakita ili neku odjeću i traže te da platiš samo poštarinu koja iznosi, primjerice, 30 dolara. Ako me tražiš reklamu te očekuješ da ću svojim pratiteljima staviti personalizirani kod za popust, zašto bih ja morala plaćati shipping? Takve mi poruke stižu na dnevnoj bazi, no na takve ponude ne pristajem – kaže Petra.
Svjesna je toga da su brendovi obično najspremniji novcem platiti najpopularnije influencere koji su ujedno i javne osobe. - Što mi je sasvim u redu ako imaju engagement, velik broj pratitelja i slično. No, da se mene pita, bilo bi najpravednije da se cijena bazira na temelju analize pratitelja po određenim dobnim skupinama ili s određenog područja (grada ili države) koje je posebno važno brendu - zaključuje Petra.