StoryEditor
ZABRANJENA LJUBAV

Emotivna ispovijest časne sestre: ‘Nije to bila ljubav na prvi pogled, ali sam bila luda za njom‘

Veza Monice i Peg bila je tabu, mnogi su im željeli smrt, a da bi dobile otpust iz Crkve, morale su pisati Rimu
Ilustracija
 Jacek Tarczyński/Panthermedia/Profimedia

Želeći svoj život posvetiti činjenju dobroga, 21-godišnja Australka Monica Hingston odlučila se zarediti. "Bila je to neobična odluka", rekla je u nedjelju u ispovijesti za The Guardian danas 79-godišnja gospođa. "Dvadeset godina nakon što sam se donijela tu odluku, što je bilo početkom 60-godina prošlog stoljeća, ta je odluka bila ključna za moj ljubavni život. Naime, zbog toga sam na drugoj strani svijeta pronašla svoju srodnu dušu - drugu časnu sestru."

Hingston je potekla iz tipične katoličke obitelji. Prihvaćali su sve što je Crkva propovijedala. "Rado sam se otisnula na to putovanje i postala 'Kristova mlada'. Stavila sam veo koji je značio da sam se odrekla svjetovnih užitaka i poriva. Neobičan je to ritual, po mnogočemu neobjašnjiv", rekla je.

Hingston kaže da je voljela podučavanje, ali da se nakon nekoliko godina razočarala te da je tražila da napusti crkveni život. "Otputovala sam u Južnu Ameriku. Bio je to prvi korak ka Peg. Još uvijek ne mogu objasniti zašto sam se odlučila vratiti u samostan, ali ta me odluka odvela njoj", dodala je.

Pauza od Crkve

Hingston je za vrijeme pauze od Crkve stekla diplomu iz socijalnog rada te je neko vrijeme u Melbourneu radila u lokalnom centru za javno zdravstvo. Većinom je surađivala s migrantima i izbjeglicama. Bio je to izazovan posao, ali ju je ispunjavao. Pogotovo je uživala u suradnji sa zdravstvenim djelatnicima. "Tijekom tih sam se godina počela dopisivati američkom časnom sestrom koja je radila u Nikaragvi, zemlji koja je tada bila usred političkih nemira koji su nerijetko bili nasilni. Pozvala me da se pridružim njezinoj grupi koja se brinula za siromašne", rekla je.

"Tada sam bila članica Amnesty Internationala i bila sam upoznata problemima diljem svijeta. Njezina me ponuda privukla pa sam predala molbu da joj se pridružim, međutim odbili su je jer je situacija u Nikaragvi bila preopasna. Ponudili su mi, međutim, da odem u Čile. Tamo su već bile dvije časne sestre iz Australije koje su surađivale sa sestrama iz SAD-a."

Osam godina nakon što je prvi puta zakoračila na tlo Južne Amerike, Hingston se vratila. "U Santiagu sam 1983. godine upoznala prelijepu ženu, Amerikanku, klarisu. Zvala se Peg. Ona je tamo živjela i radila nekih 17 godina. Nije to bila ljubav na prvi pogled, ali sam se u nju ludo zaljubila nakon nekoliko mjeseci", rekla je.

"Ljubav je predivna stvar! Kada se dogodi, želite da svi to znaju, želite da cijeli svijet dozna za to predivno iskustvo. No, svijet tada nije želio ni čuti za nas homoseksualce. Čak štoviše, bilo je mnogih koji su o nama govorili s mržnjom, koji su zagovarali diskriminaciju homoseksualaca. Bilo je čak i onih koji su mislili da smo jedino zaslužili - smrt."

Uselile zajedno

Hingston i njezina odabranica uselile su zajedno. Premda su htjele nastaviti raditi s potlačenim ženama, nisu mogle ostati u svojih crkvenim redovima. "Naša je veza bila strogi tabu i vehementno osuđena od strane crkvenih vođa. Da bismo napustili Crkvu, morali smo pisati vodstvu u Rim. Odgovorili su nam pismom i oslobodili nas", rekla je Hingston.

Monica i Peg su narednih devet godina proveo u Čileu. "Teško je to vrijeme opisati pomoću nekoliko riječi. Vladala je brutalna vojna diktatura. Došle smo do posla preko žena koje su živjele u nerazvijenim dijelovima zemlje. Izdržale smo zbog dobrih prijateljica koje smo stekle na radu, ali ponajviše zato što smo se mogle osloniti jedna na drugu", otkrila je Hingston.

Par se potom vratio u Hingstoninu domovinu Australiju. Tamo su se suočili s neočekivanim izazovom. "Vatikan je 2003. ediktom homoseksualce opisao kao "zle" i "ozbiljno izopačene". U tom su dokumentu pozvali sve političare katoličke vjeroispovijesti da se usprotive svim zakonima koji bi homoseksualcima dali jednaka prava te da pokušaju srušiti sve zakone koji su homoseksualce tretirali jednako kao i ostale", rekla je Hingston.

Pisali i zloglasnom Pellu

Hingston se potom dala u borbu protiv spomenutog edikta te je pisala tadašnjem australskom nadbiskupu Georgeu Pellu, njezinom nećaku. Tražila je od njega da je pogleda u oči i kaže da je "izopačena". On joj nikada ništa nije odgovorio. Njezino je pismo naposljetku objavljeno u australskim dnevnim novinama The Age. "Reakcije na njega bile su pozitivne. Na svu sreću, Australci su se oglušili na osude Vatikana. Danas imamo jednaka prava u gotovo svim aspektima života", dodala je Hingston. "Peg i ja često smo razgovarale o društvenim barijerama koje su bile pred nama. Uvijek ću biti zahvalna onima koji su se borili za jednakost. Bio je to dug i bolan put pun sramoćenja."

Monica i Peg odlučile su da će svoju vezu ozakoniti brakom u slučaju da se zakon o jednakosti brakova ikada donese. Hingston je rekla da su ona i njezina partnerica time htjeli dati doprinos uklanjanju diskriminacije koju mnogi još uvijek trpe. 

No, kada je 7. prosinca 2017. godine izglasan zakon o jednakosti braka, Hingston taj povijesni datum nije proslavila poput zastupnika u parlamentu. Hingston je plakala.

"Moja prelijepa Peg preminula je 2011. od raka mjehura. Od dijagnoze do smrti prošlo je 12 mjeseci. Plakala sam od sreće zbog velike promjene u društvu, ali i od tuge jer moja Peg i ja nismo mogli ponosno izaći pred ljude i reći da se volimo", rekla je Hingston. "Peg je bila puna života i voljela se zabavljati. Naše bi vjenčanje bilo za pamćenje. Ne mogu opisati koliko mi nedostaje."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. lipanj 2020 23:18