EMOTIVNO PRIZNANJE BLOGERICE: 'U Njemačkoj mi je jako dobro, ali kad padne mrak i dijete zaspe, srce mi se slama...'

Od kada sam počela pisati blog, forsiram samu sebe da budem u potpunosti iskrena. Volim vjerovati da je to jedna od mojih najvećih kvaliteta - nazivam stvari pravim imenom. Nekad to sugovorniku nije baš najsretnija kombinacija, ali smatram da se radi toga nemam zašto ispričavati. Čemu se ispričavati ako govorim istinu? Tako nekako i ovdje pokušavam ne ići linijom manjeg otpora, ne prepustiti se struji već promišljeno i svjesno govoriti istinu. Bar moju stranu istine. Tako ni u ovom iskustvu ne želim ništa preuveličavati niti umanjivati. Još manje preskakati. Možda je to neka vrsta autoterapije. Možda samo ne želim mazati oči nikome, prvenstveno sebi.Od kada smo došli, sve je pozitivno. Najnegativnija stvar koja nam se dogodila je ta što nam je privremeni smještaj previše dobar pa smo tužni jer nećemo sigurno skoro naći tako dobar stan. Da, #firstworldproblems, sve znam i posipam se pepelom. Naravno da sam sretna jer je to 'najgore što nam se dogodilo' (Do sada! Da ne bi bilo...) Ali to ne znači da je prijelaz lak ili bezbrižan ili pun malih duga koje izlaze iz mekanih roza pjenastih oblačiča dok ih preskaču jednorozi i kakaju šljokice. Vjerujem da ste do sada shvatili metaforu. Kako mi je ovdje? Generalno jako dobro, osjećam se preporođeno, chillam, uživam u djetetu, novom ambijentu, šetnjama s mužem i tako dalje i tako dalje. Male stvari čine život pa tako i kava u botaničkom vrtu, često gledanje tuljana kako se igraju u zoološkom, Moranino glasno smijanje i bose nogice na pijesku na igralištu. Kako mi je ovdje kad padne mrak i dijete zaspi? Teško je.

Od kada sam počela pisati blog, forsiram samu sebe da budem u potpunosti iskrena. Volim vjerovati da je to jedna od mojih najvećih kvaliteta - nazivam stvari pravim imenom. Nekad to sugovorniku nije baš najsretnija kombinacija, ali smatram da se radi toga nemam zašto ispričavati. Čemu se ispričavati ako govorim istinu? Tako nekako i ovdje pokušavam ne ići linijom manjeg otpora, ne prepustiti se struji već promišljeno i svjesno govoriti istinu. Bar moju stranu istine. Tako ni u ovom iskustvu ne želim ništa preuveličavati niti umanjivati. Još manje preskakati. Možda je to neka vrsta autoterapije. Možda samo ne želim mazati oči nikome, prvenstveno sebi.

Od kada smo došli, sve je pozitivno. Najnegativnija stvar koja nam se dogodila je ta što nam je privremeni smještaj prev...