Džemil Hodžić imao je samo devet godina kada mu je rat oduzeo omiljeno igralište - sarajevske ulice. Umjesto vesele cike i igre, gradskim su ulicama odzvanjale detonacije granata, umjesto dječjeg smijeha čula su se zapomaganja ranjenih, a miris smrti širio se nekoć prekrasnom metropolom Bosne i Hercegovine.
- Rekla mi je majka da smo bili jako gladni u to vrijeme. Ne sjećam se toga. Kada si dijete, gladi se ne sjećaš nakon što se najedeš - govori nam Džemil.
I sve bi obitelj “progurala”; glad, besparicu, okupaciju i granatiranja. Ali jedan je trenutak 1995., kada su već više od tri godine proveli u okupaciji, nepovratno promijenio njihove živote. Tada 12-godišnji Džemil igrao se pikulama na cesti, a njegov četiri godine stariji brat Amel, učenik umjetničke srednje ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....