FRA JURINO BLAGO

FOTO: Godinama je strastveno skupljao dresove, a kada je lani njegovo srce prestalo kucati, kolekcija je stala na broju 340

Samobor, 280218.
Sportski, vecinom nogometni dresovi u franjevackom samostanu, koje je skupljao pokojni fra Juraj Vrancic i koji ce se prodavati na humanitarnom malonogometnom turniru.
Na fotografiji: fra Marin koji organizira turnir.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX

 

O njemu se neće pisati knjige, u njegovu spomen neće se organizirati znanstveni skupovi, neće se pisati memoari, o njemu neće govoriti akademici i uglednici.

On nije bio predodređen za velika dostignuća, nije imao osobito znanje niti je mogao ući u velike rasprave o bitnim temama.

Ali je zadržao ono nešto što su mnogi kao djeca imali, ali su tijekom odrastanja izgubili.

Ostao je savršen u svojoj jednostavnosti, u svojem djetinjem pogledu na svijet, u dobroti prema svakom čovjeku bez obzira na njegov status, ugled, godine.

I imao je dvije velike ljubavi. Boga i nogomet. Kolika je ljubav bila prema Bogu, poprilično je intimna stvar koja se ne može mjeriti. Ljubav prema nogometu, odnosno sportu ipak je mjerljiva. U njegovu slučaju mjeri se sportskim dresovima koje je godinama strastveno skupljao. Kada je lani njegovo srce prestalo kucati, kolekcija je stala na broju 340.

Ovako o sakristanu Jurju Vrančiću, franjevcu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, govore njegova braća franjevci, kao i oni koji su ga godinama poznavali.

Samobor, 280218.
Sportski, vecinom nogometni dresovi u franjevackom samostanu, koje je skupljao pokojni fra Juraj Vrancic i koji ce se prodavati na humanitarnom malonogometnom turniru.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX

Samobor, 280218.
Sportski, vecinom nogometni dresovi u franjevackom samostanu, koje je skupljao pokojni fra Juraj Vrancic i koji ce se prodavati na humanitarnom malonogometnom turniru.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX
 

Šukerova devetka

U povodu prve obljetnice njegove smrti njemu u čast odlučili su organizirati malonogometni turnir u Samoboru koji će se održati sutra u tamošnjoj sportskoj dvorani, ali i javnosti predstaviti njegovu kolekciju dresova, među kojima je i velik broj rariteta i ponuditi ih na aukciji.

- Dva su cilja naše akcije - kaže mi fra Marin Grbešić dok obilazimo Jurjevu sobu punu dresova u samoborskom samostanu.

- Prva godišnjica njegove smrti i humanitarna akcija donacijskom prodajom njegovih dresova. Dio sredstava ići će prihvatilištu za beskućnike Ruže Sv. Franje u Rijeci, zatim udruzi u Samoboru koja brine o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi te siromašnim obiteljima u Samoboru - ističe fra Marin dok otvara četiri drvena dvokrilna ormara sobe koju je do svoje smrti koristio fra Juraj.

U njima je uredno posloženo više stotina različitih dresova, dok su oni posebniji obješeni na vješalicu.

Samobor, 280218.
Sportski, vecinom nogometni dresovi u franjevackom samostanu, koje je skupljao pokojni fra Juraj Vrancic i koji ce se prodavati na humanitarnom malonogometnom turniru.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX

Samobor, 280218.
Sportski, vecinom nogometni dresovi u franjevackom samostanu, koje je skupljao pokojni fra Juraj Vrancic i koji ce se prodavati na humanitarnom malonogometnom turniru.
Na fotografiji: fra Marin koji organizira turnir.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX
 

Tako na tri vješalice stoje dresovi Šibenke, Cibone, New Jersey Nets Dražena Petrovića. Odmah pokraj njega je dres hrvatske nogometne reprezentacije s brojem 10 i potpisom Zvonimira Bobana. Kao veliki ljubitelj Milana, imao je i Bobanove dresove iz njegove klupske karijere. Do njega stoji devetka Davora Šukera sa Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine, u kockastoj i plavoj garnituri, zatim Mandžukićev reprezentativni dres, kao i onaj Joea Šimunića. Tu je i Modrićev iz Tottenhama, pa onaj s potpisima Dinamovih igrača dok je taj klub iz Maksimira odijevala Puma, zatim dres Rijeke s potpisima igrača nakon prvog osvojenog kupa, ali i dres Hajduka, kluba koji je možda i najviše volio.

Poticao mlade na sport

Tu su i dresovi brojnih engleskih i talijanskih prvoligaša, Manchestera, Arsenala, Chelseaja, Juventusa, Intera, Rome, kao i trenirke i jakne tih nogometnih klubova.

Na zidu njegove sobe posebno je ugraviran dres Ivice Kostelića koji je nosio na jednoj od sljemenskih utrka, kao i kolekcija majica i sportske opreme hrvatske nogometne reprezentacije beskućnika s kojom je bio na prvenstvima u Milanu 2009. i Rio de Janeiru 2010. godine.

- Na tu reprezentaciju beskućnika bio je iznimno ponosan. On je bio njihov duhovnik i neizostavan član - priča fra Marin.

Fra Juraj Vrančić nije bio svećenik. Rođen je u Virovitici 1977. gdje je završio osnovnu i srednju školu, a franjevački habit odjenuo je 1. rujna 2001. godine u Svetištu Majke Božje Trsatske. Kao manji brat svetog Franje, službu sakristana obnašao je na Trsatu, zagrebačkom Kaptolu i posljednje godine života u Samoboru, gdje je u 40. godini i preminuo.

- Bio je i zaljubljenik u najvažniju sporednu stvar na svijetu, u nogomet i aktivno igrao u Katoličkoj malonogometnoj ligi te poticao druge da se uključe u sportske aktivnosti. To je bio njegov poziv - dodaje Marin.

Kada je počeo skupljati dresove?

Na to pitanje odgovor daje fra Siniša Pucić, franjevac sa zagrebačkog Kaptola, koji je uz fra Marina jedan od inicijatora organizacije nogometnog turnira i prodaje dresova u humanitarne svrhe. On je fra Juru upoznao prije dvadesetak godina i s njim je intenzivno surađivao dok su obojica bili u Rijeci.

Priča ide tako da je prvi poklon dobio kada je imao šest godina. Tada mu je obiteljski prijatelj darovao nogometni dres reprezentacije SSSR-a.

- Juri je jedan od posebnijih dresova bio onaj hokejaške reprezentacije Jugoslavije sa Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. Kako je to dobio? E, to samo naš fra Juraj zna. Neke je kupovao, s nekim se zamjenjivao, a s obzirom na to da je bio sakristan i u Rijeci i u Zagrebu, s mnogo ljudi je bio u kontaktu i mnogi su znali da skuplja dresove i donosili su mu ih - napominje fra Siniša.

Most prema ljudima

Obojica fratara pričaju mi kako je fra Juraj svaki dan bio u nekom dresu, a ponekad bi u njima dolazio i na redovnička druženja unutar samostana - na molitvu, ručak ili neku obvezu. Dresove sa sebe nije skidao ni posljednjih dana u bolnici. Kažu kako je bio svojevrsna enciklopedija sporta te kako je na sebi svojstven način bio ljubomoran na te svoje dresove.

- On ih je darivao, ali ne svakom, već samo onima koji su imali strast prema sportu ili nekom nogometnom klubu. Mnogo su mu značili - kažu mi.

- A kakav je bio kao sportaš? - zanima me.

Odgovaraju mi da je kao dijete trenirao rukomet i nogomet, ali da je ubrzo odustao jer jednostavno nije bio talentiran, što je i sam fra Juraj često naglašavao.

No čini se da njega, kažu moji sugovornici, nogomet kao umijeće igranja nije zanimao.

On se divio potezima Messija, Ronalda, Ronaldinha, Modrića i ostalih, ali je fra Juraj, dodaju, na nogomet gledao kao neki oblik druženja, kao most prema ljudima.

- Nogometom je on otvarao prostor za ljude. Upravo zato je toliko predano radio na projektu reprezentacije beskućnika. U njegovu je životu upravo čovjek bio u središtu pažnje. I ljudi su mu se obraćali ne zbog nekog posebnog savjeta koji je on mogao dati, nego zbog djetinje jednostavnosti, bezazlenosti i spontanosti koja je kod njega bila zarazna. O tome koliko je taj naš manji brat bio važan možda najbolje govori slika s mise zadušnice. Bio je radni dan, sredina tjedna, negdje oko 16 sati, a crkva je bila dupkom puna. To možda i najviše govori o tome kakav je bio Jura, naš dragi veliki brat - ističe fra Siniša.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo