Godinama je Arthur Kermalvezen, dijete začeto spermom darivatelja, posvuda kamo bi išao gledao potencijalne očeve. „Zamišljao sam da bi to mogao biti moj učitelj, ljudi koje sam viđao u autobusu... i bio sam jako ljutit jer je nemoguće tako živjeti.“ Kada je odrastao i zaljubio se u Audrey, još jednu osobu začetu spermom darivatelja iz Pariza, to je pitanje za njega postalo još važnije, sadržaj je to epizode emisije The Gift na BBC Radio 4.
Audrey opisuje njihov susret na okupljanju aktivista začetih uz pomoć darivatelja 2010. godine kao „ljubav na prvi pogled“. No mučilo ih je pitanje je li ta povezanost bila romantična ili genetska privlačnost?
U vrijeme njihova rođenja u Parizu su postojale samo dvije banke sperme, a mnogi su muškarci više puta darivali spermu. Stoga je postojala stvarna mogućnost da su Arthur i Audrey polubrat i polusestra.
Prije nego što su odlučili za obiteljski život, morali su saznati jesu li u rodbinskoj vezi. No u Francuskoj su zakoni koji uređuju genetsko testiranje i anonimnost darivatelja iznimno otežavali pronalaženje odgovora.
Genetski test može naručiti i nadzirati samo istraživački znanstvenik, liječnik ili sudac, a za posjedovanje kompleta za kućno testiranje može se dobiti novčana kazna veća od 3500 eura.
Zbog toga tvrtke poput 23andMe, Ancestry i MyHeritage svoje komplete ne nude u Francuskoj, a ona je jedina zemlja u Europi u kojoj je korištenje takvih testova kazneno djelo.
Čak i prije nego što su joj roditelji u odrasloj dobi rekli da je začeta spermom darivatelja, Audrey je završila pravo i specijalizirala se za bioetičko pravo. Zbog toga je dobro razumjela da je francuski zakon jamčio anonimnost darivatelja, čak i nakon njihove smrti.
Ona je začeta 1979. godine, prije nego što je takvo zakonodavstvo postojalo.
Dok je tražila druge osobe začete uz pomoć darivatelja koje su rođene prije 1994. godine, naišla je na Arthura. On je napisao knjigu u kojoj je detaljno opisao svoju želju da sazna više o svom biološkom podrijetlu.
Audrey kaže da ju je pogodilo koliko je precizno izrazio osjećaje koje je i sama teško uspijevala pretočiti u riječi. Oboje su imali obitelji koje su ih voljele, a ipak su ih privlačila pitanja o nepoznatim ljudima koji su sudjelovali u njihovu stvaranju.
Nakon višemjesečne potrage pronašli su liječnika u južnoj Francuskoj koji je za 900 eura proveo genetski test. Test je pokazao da nisu u rodbinskoj vezi.
No njihova nelagoda nije nestala jer je liječnik kršio zakon time što im je priopćio rezultat.
„Brinuli smo se da je šarlatan“, kaže Audrey.
Razmišljali su o tome da upotrijebe kućni komplet za testiranje kako bi potvrdili rezultat, ali, kao odvjetnica, Audrey je bila odlučna postupati u skladu sa zakonom.
Stoga je od 2010. godine pokrenula niz pravnih postupaka protiv francuskog sustava.
Željela je znati je li njezin darivatelj još živ i, ako jest, želi li i dalje ostati anoniman. Je li mogla dobiti informacije koje ne otkrivaju njegov identitet o tome koliko je puta darivao spermu i bi li Arthur mogao biti među njezinom polubraćom i polusestrama?
Njezini pravni pokušaji nisu urodili plodom. Nakon tri godine postupaka Arthur i Audrey odlučili su se vjenčati.
Godine 2015. najviši francuski upravni sud odbio je Audreynu posljednju žalbu. Uoči rođenja njihova prvog djeteta liječnik je ipak pristao provjeriti podatke o njihovim darivateljima. Utvrdio je da su rođeni različitih godina i da stoga nisu mogli biti od istog muškarca.
Arthur je i dalje strahovao da su u rodbinskoj vezi, pa su naposljetku napravili kućni DNK test. Rezultat je potvrdio da nisu povezani.
Unatoč francuskoj zabrani, kućne DNK testove, prema procjeni organizacije DNA Pass, napravilo je više od milijun Francuza. Mnogi ih nabavljaju preko prijatelja u zemljama u kojima su legalni ili koriste usluge prosljeđivanja pošiljaka iz susjednih država.
Rezultati su im otvorili nova vrata. Nakon 30 godina potrage Arthur je na Božić 2017. stupio u kontakt sa svojim darivateljem sperme.
Audrey je, međutim, doživjela još veći šok. Među njezinim DNK-podudarnostima pojavila se Sophie, žena koju je ranije zastupala na sudu u slučaju vezanom uz slična prava.
„Otkrila sam da je Sophie, žena čiji sam slučaj zastupala na sudu, moja biološka sestra“, kaže Audrey.
Njih dvoje testirali su se zajedno s još osmero osoba začetih uz pomoć darivatelja. Od njih desetero četvero – Audrey, njezin brat Peter, Sophie i njezin brat David – pokazalo se povezanim s istim darivateljem, potvrđujući koliko je stvaran bio rizik da više djece potječe od istog muškarca.
Godinama poslije genetsko podudaranje s jednom Amerikankom odvelo je Audrey do njezina darivatelja Philippea. No on je u međuvremenu preminuo.
Audreyina majka njegovoj je obitelji napisala pismo zahvalivši na njegovu „daru“, koji je opisala kao „nemjerljiv“. Obitelj ju je pozvala u posjet. „Svi su imali suze u očima“, prisjeća se Audrey. Philippeova sestra pritom nije ni znala da je on bio darivatelj.
Audrey je napokon dobila odgovore za kojima je tragala desetljećima. Saznala je više o zdravstvenoj povijesti biološke obitelji te dobila fotografije i videosnimke Philippea. „Mogu ga gledati, vidjeti kako se kretao i čuti njegov glas.“
Njezina pravna kampanja i Arthurova knjiga pomogli su potaknuti promjene francuskih zakona. Osobama začetima nakon travnja 2025. omogućeno je da po punoljetnosti pristupe podacima koji otkrivaju identitet njihovih darivatelja.
Francuska ipak i dalje ostaje među rijetkim europskim zemljama u kojima su kućni DNK testovi zabranjeni. Za Audrey zato borba nije završena.
„Svaka osoba ima pravo znati svoje podrijetlo i pravo znati svoju povijest“, kaže ona.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....