G.I. DINKO

HRVAT KOJI JE ZAVRŠIO NAJTEŽU AMERIČKU VOJNU ŠKOLU 'Prođu te trnci kad se sjetiš da prolaziš školu koju su završili Marshall, Patton i Eisenhower...'

Zagreb, 170719.
MORH.
Dinko Matijasevic, prvi Hrvat i najmladji polaznik najprestiznije americke vojne akademije.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX

Dinko Matijašević

 

Kad je u travnju 2018. godine stao pred ulaz impozantne zgrade, nestalo je sve ono uzbuđenje otprije dva mjeseca kad su mu rekli da je upravo on odabran. Više to nije bilo nešto imaginarno, nešto što gledaš na YouTubeu ili preko Googlea. Stajao je tu, ispred nje, kao službeni hrvatski polaznik.

Sama zgrada zrači strahopoštovanjem. A kad prođeš njezinim hodnicima s čijih te zidova gledaju nekadašnji polaznici - George Marshall, George S. Patton, Dwight E. Eisenhover, Collin Powell, David Petreus... - moraju te proći trnci. Jer, za 14 mjeseci i ti bi mogao ući u tu prvu ligu. S najboljim i najpoznatijim američkim generalima.

“Kada dođete, odmah vas sve impresionira. Od ulaza, pa dok prolazite hodnicima i gledate fotografije nekadašnjih polaznika. Tada tek shvatite koja je to odgovornost. Propitivao sam se mogu li ja to. A kad sam shvatio da mogu, propitivanja je zamijenila zahvalnost što mi je omogućeno da to završim”, kaže danas, 17 mjeseci nakon prvog suočavanja s američkim Command and General Staff Collegeom u Fort Leavenworthu u Kansasu, satnik Dinko Matijašević, provedbeni časnik u Kabinetu ministra obrane Damira Krstičevića.

10% upisanih ne uspije diplomirati

Command and General Staff College prestižna je američka zapovjedno-stožerna škola koja upisuje 50 posto najboljih časnika iz svake generacije američke vojske. Osnovana je 1881. godine i završili su je gotovo svi značajni generali američke vojske. Na školi su zastupljeni pripadnici svih grana Oružanih snaga SAD-a (Army, Navy, Air Force, Marines) te djelatnici ostalih agencija američke vlade (DIA, CIA, NSA, FBI, USAID). Svake godine školu upisuje oko 1200 polaznika. Od 1894. školu pohađaju i međunarodni polaznici. Dosad ju je završilo više od osam tisuća međunarodnih polaznika iz preko 150 zemalja. Više od 50 posto njih je tijekom karijere došlo do čina generala, a gotovo 300 polaznika obnašalo je najveće dužnosti u svojim vojskama i državama.

Godine 1997. vrata škole su se otvorila i za pripadnike Hrvatske vojske, a prvi njezin polaznik bio je umirovljeni general Dragutin Repinc, danas posebni savjetnik ministra obrane. Do danas je tu prestižnu školu završilo 15 pripadnika Hrvatske vojske, a satnik Matijašević je dosad najmlađi polaznik iz Hrvatske koji ju je završio te prvi koji je na njoj stekao diplomu Master of Military Art and Science, odnosno magistra vojnih znanosti. A koliko je teško završiti tu školu, možda najbolje pokazuje podatak da je u generaciji ne uspije završiti čak deset posto upisanih, što je izuzetno visok postotak.

Dinko Matijašević ima 34 godine i jedan je od najperspektivnijih mladih hrvatskih časnika kojemu od vojnog obrazovanja zapravo nedostaje jedino Ratna škola. Njegov put do uspješne karijere bio je zahtjevan. Kao dijete je osjetio sve strahote rata u rodnom Sisku. Kaže kako ga je to opredijelilo za budući vojni poziv jer su i roditelji i rodbina kao dragovoljci Domovinskog rata bili vezani uz vojsku ili policiju. Kad je trebalo upisati srednju školu, odlučio se za srednju zrakoplovnu “Rudolf Perešin” u Velikoj Gorici.

Zagreb, 170719.
MORH.
Dinko Matijasevic, prvi Hrvat i najmladji polaznik najprestiznije americke vojne akademije.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX

Dinko Matijašević

 

Pasionirani košarkaš

Paralelno sa zrakoplovnom strukom razvijao je i sportsku karijeru. Pasionirani je košarkaš. Razvijao se ne za ulični hakl, nego za profesionalnog košarkaša. “Igrao sam dvojku, trojku, pa čak i četvorku. A onda se vratio na poziciju razigravača jer nisam baš izrastao dovoljno za centra”, objašnjava uz širok osmijeh. Bio je igrač košarkaškog kluba Hiron Botinec. “Bio sam dosta dobar. I baš kad je klub prerastao u Cedevitu, ja sam otišao u vojsku”. Zato je profesionalna košarkaška karijera ostala nerealizirana.

No, prije odlaska u vojsku, Matijašević 2003. godine upisuje studij prometnih znanosti - smjer zračni promet. U to vrijeme Ministarstvo obrane objavljuje poziv za upis prve generacije obrazovnog programa “Kadet”. Matijašević u tome vidi priliku za ostvarenje svog vojničkog sna. Upisuje se i paralelno pohađa oba studija. No, u vojsci ne oblači plavu, nego zelenu odoru. U civilstvu je zrakoplovac, a u vojsci pješak. Kaže da mu danas zbog toga nije žao. “Od početka su mi se počeli sviđati svi rodovi vojske, a pješaštvo je tu posebno.” Nakon završenog studija “Kadet”, 2009. godine završava temeljnu časničku školu i dobiva prvi časnički čin. Poslije će, 2015., završiti naprednu časničku izobrazbu u Fort Huachuci u Arizoni te niz funkcionalnih tečajeva u Hrvatskoj i inozemstvu. Tijekom proteklih deset godina obnašao je niz dužnosti na operativnoj i strateškoj razini. Radio je u više operativnih postrojbi Hrvatske vojske, u Glavnom stožeru i Ministarstvu obrane. Na civilnom planu stekao je titule magistra zračnog prometa na Fakultetu prometnih znanosti te završio poslijediplomski studij nacionalne sigurnosti na Fakultetu političkih znanosti. Zapovjedno-stožerna škola u Kansasu došla je kao kruna svega postignutog od one davne 2003. godine kada je ugledao oglas za program “Kadet” i sam sebi rekao: “Ja hoću to”.

U Kansas je stigao kao odgovoran časnik i obiteljski čovjek. “Sa mnom su bili moja supruga i dvoje djece. Oni su mi bila najveća potpora svih tih 14 mjeseci u SAD-u.” Kod Amerikanaca je vojna organizacija na najvišoj razini. U bazi, u kojoj dnevno boravi oko 13.000 ljudi, obitelj Matijašević na raspolaganju je imala kuću, djeca su bila upisana u vrtić, a supruzi je omogućeno dodatno usavršavanje engleskog jezika. Dinku je jedina briga bilo učenje i dostizanje magisterija. “Nastava svaki dan počinje u 8.30 i traje do 15.30 sati. Bili smo podijeljeni u manje seminarske grupe po 15 polaznika. U svakoj su grupi bili jedan do dva međunarodna polaznika i jedna ili dvije osobe iz ostalih federalnih agencija. Nastava nije podrazumijevala klasična predavanja, nego se studentima daje određeni scenarij i problem koji uz potporu instruktora moraju sami riješiti. Imali smo klasične vojne predmete: taktika, logistika, školovanje iz svih rodova vojske. U nastavi povijesti prolazili smo analize bitaka koje su uključivale potpunu multimedijsku podršku. Slušali smo razgovore sa sudionicima operacija, gledali snimke operacije i čitali stručne analize. Velika je pažnja posvećena kritičkom razmišljanju, poznavanju povijesti i leadershipu. Moto škole glasi ‘Ad Bellum Pace Parati’ - ‘U miru pripremani za rat’”, priča satnik Matijašević. Najviše ga je, pak, zaintrigirala promjena američke protupobunjeničke doktrine koja se primjenjivala u Iraku i Afganistanu te povratak doktrini sukoba visokog intenziteta. Nova doktrina ponovno se zasniva na masovnosti vojske i borbi protiv ravnopravnog protivnika.

Studentski sponzori

A nakon redovne nastave kod kuće se trebalo svakodnevno pripremati za sljedeći dan. “Noću bih čitao 100 do 150 stranica literature i tjedno pisao dva do tri rada.” Na početku je upravo to čitanje bilo vrlo zahtjevno. “Kad svakodnevno ne koristite engleski jezik, treba vam neko vrijeme da se prilagodite i počnete razmišljati na engleskom. Kad to prođete, sve je puno lakše.” A lakše je i jer svaki polaznik i njegova obitelj imaju svoje sponzore, i to ukupno tri sponzorske obitelji, koji olakšavaju prilagodbu na američki način života.

“Prvi sponzor pokriva samu vojnu bazu, i to je pripadnik nastavnog osoblja u rangu pukovnika ili brigadira. On vam pomaže u rješavanju administrativnih i drugih prepreka oko nastave ili života u bazi. Moj sponzor bio je pukovnik, po struci logističar, i s velikim iskustvom iz Iraka. On i njegova supruga su nam puno pomogli oko kupnje automobila, odlaska liječniku i drugog. Drugi set sponzora je obitelj koja živi u okolici baze i oni su nam bili potpora prema lokalnoj zajednici u okrugu u kojem smo živjeli. Treći krug sponzora, pak, pokriva šire područje Kansas Cityja. Ako želimo nešto vidjeti, riješiti neke svakodnevne stvari, oni nas upućuju i pomažu.” Svaki polaznik ima dodijeljene sponzore samo za sebe. Riječ je o volonterima koji su na neki način bili vezani uz vojsku, ili su bili u vojsci ili su završili neku vojnu školu.

Zagreb, 170719.
MORH.
Dinko Matijasevic, prvi Hrvat i najmladji polaznik najprestiznije americke vojne akademije.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX

Dinko Matijašević

 

Osim njih, obitelj Matijašević imala je veliku pomoć u hrvatskoj zajednici u Kansas Cityju. Malo je poznato da na tom području živi nekoliko tisuća Hrvata, a njihova je pomoć obitelji Matijašević u velikoj mjeri olakšala život nakon dolaska u Kansas. “Jako nas je zanimalo gdje ćemo gledati utakmice naših nogometaša na Svjetskom prvenstvu i bili smo uvjereni da mora postojati neka organizirana hrvatska zajednica. I pronašli smo je.” A gledanje utakmica bila je samo jedna u nizu potpora koju su im hrvatski iseljenici pružili i na čemu im je satnik iznimno zahvalan.

Preuzimanje odgovornosti

Osim sponzora, svaki strani polaznik tijekom cijelog školovanja ima i svog student ambasadora, odnosno osobu zaduženu za administrativnu i akademsku pomoć stranim studentima. Matijaševićev ambasador bio je Chris Fogh, osvajač srebrne medalje u bobu na Olimpijskim igrama u Sočiju, s kojim je 14 mjeseci sjedio u klupi.

Tijekom školovanja našlo se i slobodnog vremena koje se provodilo s obitelji i, naravno, uz staru ljubav – košarku. “Skoro svakodnevno bio sam na igralištu. Unutar baze je organizirana i rekreativna liga. Ja sam igrao i vodio košarkašku ekipu Command and General Staff Collegea. Liga je bila vrhunski organizirana sa sucima, delegatima i, što je najvažnije, velikim brojem navijača.”

Matijašević je u Kansasu magistrirao, što nije obvezno, nego je izbor svakog polaznika. To znači prihvaćanje dodatnog rigoroznog studijskog programa te polaganje dodatnih izbornih predmeta. Matijašević je odabrao područje strateških studija koje uključuje izučavanje aktualnih sigurnosnih koncepata i formuliranje politike nacionalne sigurnosti. Za stjecanje titule magistra napravio je završni rad na temu “Perspektive razvoja sustava domovinske sigurnosti” u kojem je istraživao efikasnost hrvatskog modela domovinske sigurnosti u odnosu na sigurnosne izazove i iskustva ostalih država koje su razvile jednak sustav.

“Zaključak je moga rada da je naš sustav efikasan i zadovoljava naše potrebe, a mogući prijedlog za poboljšanje je uvođenje operativnog tijela koje bi upravljalo svim krizama. Zasad postoji upravljačko tijelo na strateškoj razini, a moj je prijedlog da se ispita je li potrebno uspostaviti i jedno tijelo na operativnoj razini.”

U Hrvatsku se vratio prije dva mjeseca s, kako kaže, usavršenim znanjem engleskog jezika, produbljenim vojnim znanjem i brojnim poznanstvima iz cijelog svijeta. S obzirom na reputaciju škole, sve su to potencijalni budući generali, premijeri, svjetski lideri.

A koji su planovi satnika Matijaševića? Kako i gdje primijeniti ono što je naučio u SAD-u? Nakon desetogodišnjeg rada u Glavnom stožeru i MORH-u te skoro tri godine u Kabinetu ministra, došlo je vrijeme za novi iskorak.

“Kao profesionalni vojnik teško mogu birati sljedeću dužnost. Ono što je sigurno jest da nikad nisam bježao od odgovornosti. Smatram da sam spreman za preuzimanje zapovjedne odgovornosti. Snaga naše vojske leži u postrojbama sljednicama naših gardijskih brigada pa se nadam da će se moja karijera razvijati u tom smjeru. Ipak, nisu sva ova iskustva, dosadašnji rad i školovanja stečeni uzalud. Vjerujem da mogu sva stečena znanja uspješno implementirati u naš sustav.”

Opširnije


Izdvajamo