IGOR MANDIĆ 'Država nam puca po svim šavovima, raspadaju se i ekonomija, i pravo, i zdravstvo, i sudstvo. Ali, dobro, baš me briga, ja neću još dugo'

Novembarsko sunce je darežljivo grijalo Zagreb dok smo Slavica, Igor i ja klasično dalmatinski ručali, lešo junetinu i restani krumpir s umakom od kapara i kiselih krastavaca, a na televiziji išao direktni prijenos kolapsa moderne hrvatske države. Sve ono za što su naraštaji mladića izginuli, pouzdano je odlazilo u guzicu.

Časni zastupnici neobuzdano su se vrijeđali, lupali i vikali, a nas troje ispred malog ekrana smo se s vremena na vrijeme zaustavljali sa zalogajem na viljuški na pola puta do usta, zapanjeni glupošću i prostaštvom. Ako su to bili naši najbolji ljudi, najgore smo jedva mogli zamisliti. Kad vidite Mira Bulja i Gordana Jandrokovića, primijetio sam, ne možete se više zapravo sjetiti zašto ste jednom davno jadikovali zbog Stipe Šuvara. Ni Igoru Mandiću...