Američki predsjednik Donald Trump najavio je u utorak da će pomilovati Susan B. Anthony, aktivisticu za ženska prava koja je 1872. godine osuđena zbog glasanja na izborima. Rehabilitaciju Susan B. Anthony Trump je najavio tijekom svečanog obilježavanja 100. godišnjice ratifikacije 19. amandmana Ustava kojim su žene u SAD-u 1920. dobile pravo glasa.
Susan Brownell Anthony jedna je od najistaknutijih osoba sufražetskog pokreta koji je za žene SAD-a i Velike Britanije od kraja 19. stoljeća tražio pravo glasa. Uhićena je 1872. nakon što je glasala u Rochesteru u saveznoj državi New York. Susan Anthony već je bila jedna od najpoznatijih osoba svoga doba, žena koja je neumorno putovala Amerikom, držala predavanja i skupljala novac za pokret za prava žena.
Suđenje
Slučaj je dobio veliki publicitet: nakon suđenja, koje je pratila cijela Amerika, osuđena je na plaćanje kazne, no ona ju je odbila platiti. Devetnaesti amandman kojim je SAD 1920. uveo žensko pravo glasa ustvari je dokument koji je 1878. Susan Anthony predala Kongresu, prijedlog zakona kojim se ženama daje pravo glasa. Četiri desetljeća poslije i 14 godina nakon smrti Susan Anthony Amerikanke su to dobile. Rođena je 1820. u Massaschusettsu, otac joj je bio napredni farmer i poslije vlasnik tekstilne radionice.
Otac je bio kveker, a majka metodistica. Još kao djevojčicu snažno je se dojmilo kvekersko učenje da su svi ljudi isti pred Bogom. Shvatila je to ozbiljno i doslovno. Imala je sedmero braće i sestara, braća Daniel i Merritt borili su se protiv ropstva, a sestra Mary bila je ravnateljica javne škole i aktivistica za ženska prava.
Nakon bankrota, obitelj se 1845. preselila na farmu na periferiji Rochestera u državi New York gdje su se povezali sa skupinom kvekera koja se zalagala za društvene promjene. Farma Anthony ubrzo im je postala mjesto okupljanja, Susan je tu upoznala Fredericka Douglassa, bivšeg roba i istaknutog aktivista za ukidanje ropstva, koji će joj ostati doživotni prijatelj.
Ropstvo
Već sa 17 godina Susan je skupljala potpise za ukidanje ropstva. U godinama građanskog rata, kad je utihnuo ženski pokret, bila je aktivna u pokretu za oslobađanje robova. Međutim, s drugim aktivistima za oslobađanje robova sukobila se oko pitanja ženskog prava glasa.
Susan Anthony je 1860. sklonila ženu koja je pobjegla od nasilnog muža. William Lloyd Garrison, lider Američkog društva za borbu protiv ropstva, inzistirao je da ta žena svoje dijete da mužu jer je prema zakonu otac imao sva prava nad djetetom. Susan je podsjetila Williama da je pomogao robu da pobjegne u Kanadu. Zakon koji daje ocu pravo vlasništva nad djetetom jednako je pokvaren, istaknula je Susan Anthony, poručujući da ga je spremna jednako brzo prekršiti.
Susan je 1851. upoznala Elizabeth Cady Stanton, drugu veliku ličnost ženskog pokreta. Postale su dobre prijateljice koje će se više od 50 godina zajedno boriti za ženska prava. Stanton je imala muža i sedmero djece, Susan se nije udavala. Putovale su po Americi i držale vatrene govore. Osnovale su 1863. Žensku nacionalnu ligu, koja je skupila gotovo 400.000 potpisa diljem SAD-a za oslobađanje robova. Tri godine poslije osnovale su Američko društvo za jednaka prava i uređivale su časopis Revolucija kojim su širile svoje ideje.
Susan Anthony zalagala se za jednake plaće muškaraca i žena te za slobodu raspolaganja novcem za zaposlene žene jer su i one koje su imale posao u pravilu bile obavezne plaću dati mužu. No, nakon nekoliko godina shvatila je da je pravo glasa na izborima temelj svih ostalih prava. Putovala je intenzivno po SAD-u i inozemstvu, držala je i stotinu govora godišnje, povezivala ženske inicijative na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Bila je žestoko osporavana, rugali su joj se i napadali je da želi uništiti instituciju obitelji. No, pred kraj života doživjela je da je se slavi i časti.
Za njezin 80. rođendan tadašnji američki predsjednik William McKinley pozvao ju je na svečanost u Bijelu kuću i prva je Amerikanka čiji se lik pojavio na kovanici dolara.
Amandman
Kad je američki Kongres usvojio 14. i 15. amandman, kojima su pravo glasa dobili afroamerički muškarci, Susan Anthony i Elisabeth Stanton žestoko su se usprotivile, ističući da su istodobno i žene trebale dobiti pravo glasa. Zbog toga je došlo do raskola u pokretu za žensko pravo glasa pa su njih dvije osnovale novu organizaciju, Nacionalnu udrugu za žensko pravo glasa (National Woman Suffrage Association).
Na izborima 1872. Susan Anthony odlučila je izaći na izbore i glasati. Zbog toga je uhićena i morala je platiti 100 dolara kazne. Slučaj je mnoge razbjesnio, sufražetski pokret dobio je nove pristaše. Četiri godine poslije vodila je prosvjed u povodu 100. godišnjice američke nezavisnosti s porukom da žene trebaju imati ista prava. Povijest joj je dala za pravo.