FILMSKI ŽIVOT GABRIJELE KAMNATNIK

'IMALA SAM MILIJUNE EURA I VILU NA TUŠKANCU, A SADA SU ME STRPALI U DOM' Potresno svjedočanstvo nasljednice jednog od najbogatijih zagrebačkih Židova

Darko Tomaš / Hanza Media

Gabrijela Kamnatnik (lijevo), popis vjerovnika na ugovoru (sredina) i Gabrijela Kamnatnik s majkom na fotografiji iz 1974. godine

 

I to sam potpisala? Šta sam prodala? Ma nemojte... I koliko sam za to dobila novca? - pita me Gabrijela Kamnatnik dok joj pokazujem kupoprodajni ugovor prema kojem je prodala polovinu poslovnog prostora od 156 četvornih metara u samom centru grada, u Praškoj ulici. Bilo je to u travnju 2010., a prostor je, prema ugovoru, prodan za 145 tisuća eura, Kamnatnik je potpisala ugovor. Taj iznos trebao joj je biti isplaćen u tri obroka tijekom iste te godine.

“Nisam ja te novce ni vidjela...”, govori mi Kamnatnik dok sjedimo u restoranu nedaleko od staračkog doma u kojem je smještena. Kamnatnik jede ćevape i odbacuje svaku tezu da je primala toliki novac. Kupoprodaja s početka priče odnosi se samo na jedan od ukupno devetnaest prostora u Praškoj ulici, koliko ih je 2010. godine bilo vraćeno u vlasništvo povratnici iz Kanade Gabrijeli Kamnatnik, nasljednici ostavštine dr. Milana Marića. To je jedan od većih povrata židovske imovine u novijoj hrvatskoj državi, a koji se završio s brojnim sudskim postupcima, borbom za nekretnine među različitim klanovima, policijom koja sad sve istražuje i nasljednicom bez novca za život.

Kamnatnik danas od nasljedstva vrijednog milijune eura, nije ostalo gotovo ništa, osim liste vjerovnika koji protiv nje vode brojne postupke, tražeći povrat skoro tri milijuna eura. Marić je bio industrijalac i kolekcionar, pravim prezimenom Mayer, ugledni član židovske općine i jedan od najbogatijih Zagrepčana s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, a svojedobno je posjedovao brojne nekretnine diljem Hrvatske. Kamnatnik je kao nećakinja Marićeva sina, Marija Marića - koji je, pak, pokrenuo postupak povrata, ali je u međuvremenu preminuo, kao i njegova supruga - dočekala povrat koji je otpočeo 2006., a traje još i danas. No, vrlo brzo ostajala je bez vraćenih nekretnina, a i novca. Kamnatnik je odrasla u centru Zagreba, na Svačićevom trgu, a za sebe voli reći da je “stara Zagrepčanka”. Oni koji je znaju, kažu da se navikla na ulogu dame. Pričaju da se nikad nije željela previše opterećivati konkretnim postupcima, a ni problemima, uvijek je to prepuštala odvjetnicima, a ona se, opisuju, brzo uživjela u ulogu bogate nasljednice.

Zagreb, 031019.
Remete 125.
Gabrijela Kamnatnik, nasljednica nekretnina obitelji Mayer.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomas / CROPIX

Gabrijela Kamnatnik

 

“Pa sjedile bismo satima u kafiću Charlie”, opisuje mi njezina prijateljica kako je nakon povratka u Hrvatsku Kamnatnik provodila dane. Tada je isprva živjela u hotelu Dubrovnik, navodno je za prvih mjesec dana njezin boravak u tom hotelu stajao više od 90 tisuća kuna. Isto tako, opisuju da gotovo nigdje nije išla pješice, taksi joj je bio na raspolaganju cijeli dane, a kad je išla negdje na put, također je išla taksijem, a onda se posebno uzimala soba za vozača. Trošila je, prisjećaju se, i na krznene kapute, a slala je i novac djeci u Kanadu, dijelila je, ali zauzvrat je i tražila - pažnju, vrijeme, posvećenost... I danas voli društvo i ne želi se previše baviti pravnim “zavrzlamama” u kojima se našla, draže su joj takozvane “lake teme”, ali novca za stil života kakav je nekad vodila više nema. Sobicu u domu dijeli s još jednom štićenicom, a rijetko izlazi jer je u kolicima. Od prijateljica iz djetinjstva ostala joj je tek jedna, a s ostalima se više ni ne čuje. Međutim, Kamnatnik danas uporno odbacuje svaku tezu da je sve te milijune od prodaje i naplate najamnine od države u visini od 5,5 milijuna kuna (za vilu Werner na Tuškancu) zaista mogla i potrošiti, a kamoli još dodatno posuditi novac u iznosu koji od nje danas potražuju njezini vjerovnici.

“Dugujem, navodno, ljudima koje nikad u životu nisam vidjela...”, govori Kamnatnik.

U zemljišnim knjigama vjerovnici, slikovito rečeno, doslovno čekaju u redu kako bi stavili zabilježbu na jedinu preostalu nekretninu koja još glasi na Kamnatnik - ljetnikovac Werner na zagrebačkom Tuškancu - impozantno zdanje koje je pod zaštitom kao spomenik kulture.

“Svi se bore da ga zgrabe”, komentira Kamnatnik, koja se otežano kreće, a posljednja sudska ročišta održana su u njezinoj sobici u domu.

“I sad svi mi lažemo? A koliko nas ima koji smo posuđivali novac, a s druge strane je ona, koja tvrdi da ih nije uzimala?”, komentira jedan od njezinih vjerovnika.

Tuže ju uglavnom zbog dugova ili unaprijed isplaćenih kapara. Riječ je, među ostalima, o iznosima od 1,976 milijuna eura, pa 300 tisuća eura, pa 330 tisuća eura...Jutarnji list došao je u posjed nekih od - “ugovora o zajmu”, “ugovora o zalogu na nekretnini, “izjavama o priznanju duga”, potvrdama o povratu duga.

Djelomično su bili potpisani od njezina tadašnjeg odvjetnika, a i ovjeravani njezini potpisi od javnih bilježnika, no neke od tih potvrda sastavljane su rukom na A4 papiru i bez ovjere.

Odvjetnikov ormar pretrpan je dokumentima. Primjerice, jedna potvrda glasi: “Dana, 30. travnja 2015. godine, preuzeo sam povrat pozajmice od odvjetnika Tabakovića koji je išao prema gospođi Kamnatnik Gabrijela u iznosu od 50 tisuća eura”, navodi se na potvrdi rukom pisanoj, a u potpisu su odvjetnik i T.T. kojem je novac vraćen. Dodatno je još navedeno: “kamata će biti isplaćena u drugoj tranši”. Među brojnim vjerovnicima su, među ostalima, čak i prijateljica iz djetinjstva Gabrijele Kamnatnik, pa njezini poznanici, a ima i ljudi za koje tvrdi da ih nikad u životu nije vidjela, no ima i onih koji nisu vidjeli niti nju. Jedan od njih, poduzetnik Irfan Zjakić, vlasnik zagrebačkog lokala Nec, potražuje ukupno sto tisuća eura, a tužbu je podnio protiv odvjetnika Tabakovića i Kamnatnik, i u njoj navodi: “Ugovor o zajmu od 8. prosinca 2014. godine ne sadrži nikakve instrumente osiguranja vraćanja zajma, već se radi o navodnom zajmu Kamnatnik koji u njeno ime i za njen račun sklapa Tabaković. Kamnatnik nikad nije odobrila te pravne poslove... a prema saznanju tužitelja (Zjakića) ona nema nikakvih saznanja o tome da je Tabaković u njeno ime i za njen račun sklopio navedene ugovore o zajmu...”, stoji u tužbi iz svibnja 2018.

Zagreb, 041019.
Gajeva/Praska.
Maricev Prolaz.
Na fotografiji: ulaz iz Gajeve 5.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Kristo / CROPIX

Marićev prolaz, ulaz iz Gajeve 5

 

Navodni zajam

Nadalje se u njoj objašnjava kako je - “Tabaković osoba koja je u stvarnosti pozajmila novac od Zijakića u iznosima iz dostavljenih ugovora, a kao sredstva osiguranja naplate ponudio je nekretnine u vlasništvu Kamnatnik, za koje je tvrdio kako mu je ona prepustila da njima raspolaže. Tužitelj je doveden u zabludu od odvjetnika, tako da mu je opisanu specijalnu punomoć prezentirao kao dokument kojim je on ovlašten raspolagati imovinom Kamnatnik...”.

“Nikad u životu nisam vidio tu gospođu”, rekao je za Jutarnji list Zjakić.

“Logično”, odgovara odvjetnik Tabaković, “jer Kamnatnik uglavnom, osim poznanika, nikoga niti nije htjela u blizini”. Odvjetnik Tabaković tvrdi kako je istina da je novac posuđivao, ali da je za to imao specijalne punomoći Gabrijele Kamnatnik te kako povrat tih pozajmica tada nije bio upitan jer se samo čekalo da se vila proda.

“U slučaju Irfana Zjakića ne radi se “navodnom zajmu” jer je Kamnatnik preuzela i potpisala osobno preuzimanje. Stvarni i jedini posuđeni novac s njegove strane iznosio je 35.000 tisuća eura, i to mu je vraćeno. Ostalo potraživanje je kamata koju Kamnatnik nije htjela isplatiti, što sam osobno i podržao”, kaže Tabaković. Preuzeo je slučaj Kamnatnik 2012. godine, kad je ona ostala bez ikakvih sredstava za život. Došla ga je moliti za pomoć preko zajedničke prijateljice.

“Za sve radnje koje sam obavljao posjedovao sam specijalne punomoći kojima sam mogao izvršiti povrat imovine, uknjižbu prava vlasništva, prodaju nekretnina, preuzimanje kupovnina, izvršiti pozajmice u njeno ime i za njenu korist te vraćati dugove u njezino ime i u njezinu korist. Ništa nisam radio bez njezina znanja. Plaćao sam joj najam stana, troškove života, vraćao njezine dugove, posuđivao novac od ljudi za nju, a da svoje troškove nisam naplaćivao. Dugovi su trebali biti vraćeni vjerovnicima od prodaje vile, kao i njezin dug prema meni”, govori odvjetnik Tabaković koji je protiv B. J. (podaci poznati redakciji) s kojim je Kamnatnik potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, i ravnateljice doma podnio kaznenu prijavu, te je bila podignuta i optužnica, ali je obustavljena. Kamnatnik je, naime, otkako vodi postupak povrata nekretnina, odnosno u posljednjih desetak godina, u Hrvatskoj promijenila ukupno četiri odvjetnika, i sa svakim novim krenula bi u obračun s onim prethodnim. Pljuštale su kaznene prijave, tužbe... Tabaković je podnio kaznenu prijavu protiv bivšeg odvjetnika Dubravka Luetića, pa je trenutni odvjetnik Kamnatnik, Neven Gotal, kazneno prijavio Tabakovića, potom je i Tabaković podnio kaznene prijave protiv već spomenutih ravnateljice doma i uzdržavatelja B. J.

Dotad je Kamnatnik, koja je u povrat dobila silne nekretnine, isprva živjela u hotelu Dubrovnik, a potom u dva unajmljena stana, jedan u Radićevoj, pa na Svačićevom trgu. U Zagrebu nakon povratka iz Kanade nije uspjela kupiti stan, iako je neke stanove na Svačićevom trgu gledala kako bi kupila jer je u tom kvartu odrasla, odnosno živjela s majkom, sve dok nisu otišle put Kanade kad je Gabrijeli bilo 16. ili 17. godina. Uz njezine punomoći neki bivši odvjetnici imali su, naime, gotovo neograničene ovlasti, što se tiče njezine imovine i novca, a ona danas uglavnom tvrdi kako nije znala što rade

Zagreb, 160919.
Tuskanac 36.
Ljetnikovac Werner vezan za slucaj Sead Tabakovic.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
Željko Puhovski / CROPIX

Ljetnikovac Werner vezan za slučaj Sead Tabaković.

 

Površna i lakomislena

Međutim, potpisivala im je razne dokumente kojima su mogli u njezino ime prodavati nekretnine, podizati novac, posuđivati novac... U jednom sudskom postupku sudac Općinskog građanskog suda je zaključio: “...da je Kamnatnik bila očito površna i lakomislena u pristupu problematici povrata njene imovine i upravljanja svojom imovinom, a da je i ta situacija dovela do cijelog niza pravnih radnji poduzetih putem različitih osoba, punomoćnika, koji su u jednom trenutku imali ili imaju gotovo neograničene ovlasti upravljanja njenom imovinom, kao da su osobe od njenog najvećeg povjerenja, iako ih tužena, prema vlastitom kazivanju, nijednog od ranije ne poznaje. Takav neodgovoran odnos tužene prema vlastitoj imovini i doveo je do toga da se te osobe, i s njima povezane osobe, upravljajući njenom imovinom, bogate ili pokušaju bogatiti na štetu tužene, te da se u njeno ime pokušaju bogatiti nedozvoljenim radnjama kojima je i njena država trebala biti oštećena...”, naveo je sudac Leon Širić u presudi u srpnju 2017. godine, međutim, u tom postupku kasnije je došlo do nagodbe.

Odvjetnici koji su zastupali Kamnatnik u načelu, naime, tvrde da su sve to radili u dogovoru s njom i u njezinom interesu. Tako je, primjerice, i u ožujku 2015. godine potpisala i ovjerila Specijalnu punomoć kojom je odvjetnika Tabakovića ovlastila za preuzimanje isplate od Ministarstva obrane za najam vile, a što je policija također istraživala.

U toj punomoći navodi se - “u odnosu na isplatu po izvansudskoj nagodbi broj (Kamnatnik) suglasna je da se isplata mog cjelokupnog novčanog potraživanja izvrši na račun XXX u Zagrebačkoj banci, a koji račun kontrolira odvjetnik Sead Tabaković, kojem i dajem ovu Specijalnu punomoć. To dajem zato što često nisam u Hrvatskoj te što nemam, za te poslove, posebno stručno znanje”.

Makarska, 181110.
Konferencija za novinare uprave firme
Ivo Ravlić / CROPIX

Sead Tabaković

 

“Policiji su kasnije dani podaci, potvrde, ugovori, na temelju kojih su vraćani dugovi Gabriele Kamnatnik učinjeni ranije, s obzirom na to da je od 2012. bila bez novca, i s dugovima. Ta dugovanja i troškove, u njezino ime i za njezin račun, podmirivao sam i isplaćivao osobno, kao njezin odvjetnik”, kaže Tabaković. Kamnatnik tvrdi da je tada vjerovala svom odvjetniku.

“Nisam ja bila naučena na takvo ponašanje..”, kaže Kamnatnik, “pa nisam se mogla boriti s njima, doslovno sam se bojala”.

Je li moguće da je Mayerova nasljednica u desetak godina od više ljudi posudila, a da nije vratila, skoro tri milijuna eura? Jesu li njezini opunomoćeni odvjetnici zaista rasprodali nasljedstvo a da njoj ili njezinoj obitelji nisu isplatili ništa od tih milijuna? Tko je do 2012. potrošio skoro dva milijuna eura, na koliko su sklopljeni kupoprodajni ugovori za prodaju 19 prostora u Praškoj ulici? Na što je potrošeno više od pet milijuna kuna koje je Ministarstvo obrane isplatilo na bankovni račun kojim je upravljao njezin bivši odvjetnik?

“Ona je trošila, to nije sporno. Bunde, putovanja, cjelodnevni taksi prijevoz, pa to se išlo na more taksijem... No, je li mogla potrošiti toliki novac, to mi je zaista teško reći”, govori mi njezina prijateljica iz mladosti.

“Sama si je kriva”, kaže, pak, druga prijateljica iz djetinjstva te dodaje:

“Pa zašto je sve to potpisivala, rekla sam joj nebrojeno puta, Gabi prvo pročitaj što potpisuješ. No nije za to imala strpljenja, držala se kao da je neka dama i tražila da to drugi za nju obavljaju....”. I tako je danas bankovni račun Gabrijele Kamnatnik, iako je naslijedila nekretnine vrijedne milijune eura, u blokadi, i to od 2012. Među njezinim vjerovnicima našli su se brojni poznati zagrebački poduzetnici - Milan Carić, Martin Arbanas, Irfan Zijakić... samo su neki od njih, a zanimljivo je da je među njima i jedna Kineskinja s adresom u Hrvatskoj i preostalim potraživanjem od navodno desetak tisuća eura.

“Gledajte, u ono vrijeme svi su joj bili spremni posuditi jer se samo čekao taj povrat, vila se trebala odmah prodati, sve je to trebalo biti vraćeno. Nitko nije sumnjao...”, govori mi jedna njezina prijateljica iz djetinjstva, koja tvrdi kako joj je također posudila nešto više od 60 tisuća eura, pa su danas na sudu. Inače, na ime Gabrijele Kamnatnik skoro svaki dan dolaze - ili nove ovrhe ili tužbe, ili neka prijava. Prije desetak godina vratila se u Hrvatsku, u kojoj je odrastala do negdje 16. godine, i to kako bi nastavila postupak povrata vrijednih nekretnina, koji je 1997. započeo Mario Marić, sin Milana Marića, a nakon njegove smrti 2002. nastavila ga je njegova supruga Otilija Ana Marić. Ona je preminula 2006., a nasljednicom cjelokupne imovine na temelju oporuke je tada utvrđena Kamnatnik, koja je isprva preuzela odvjetnicu koja je već vodila taj predmet, pa je dala specijalnu i ovjerenu punomoć odvjetnici Diani Vranković Zoričić. Čekao se povrat više nekretnina - ljetnikovca Werner na Tuškancu, pola zgrade u Praškoj 6, pola zgrade u Gajevoj 5, pa šume, dionice... U jednom od sudskih postupaka Kamnatnik opisuje svoj dolazak u Hrvatsku, i trenutak kad odustaje od angažmana prve odvjetnice koja ju je zastupala.

Povratnica iz Kanade

“Živjela sam u Kanadi, i u jednom sam trenutku obaviještena o povratu više nekretnina koje sam imala u RH pa sam se vratila u Zagreb. U tim postupcima povrata ispočetka me zastupala odvjetnica Zoričić, ali, prema mojem mišljenju, ona nije ništa napravila. Još dok sam bila u Kanadi telefonom me nazvao odvjetnik Dubravko Luetić, predstavio se kao odvjetnik i rekao mi je kako je kraj njega Boris Luetić, kojeg do tada također nisam poznavala, te kako bi mi mogli pomoći u postupcima povrata nekretnina, od kojih još niti jedan povrat nije bio riješen. Obećali su mi da će nekretnine biti brzo vraćene ako pristanem da me zastupa Dubravko Luetić, te sam pristala otkazati punomoć odvjetnici Zoričić i angažirati odvjetnika Luetića. Samo nekoliko mjeseci kasnije vraćena mi je prva nekretnina, polovica zgrade i poslovnih prostora u Praškoj 6. Tada sam uvidjela da su njih dvojica počeli ispunjavati obećano...”, ispričala je u tom iskazu Kamnatnik, a dala ga je sucu Općinskog suda iz kreveta svoje sobe u staračkom domu.

Riječ je postupku koji je još 2015. protiv nje podnio soboslikar Mario Mandić, koji, pak, od Kamnatnik traži povrat od čak - 1,976 milijuna eura, koje joj je, tvrdi, pozajmio u listopadu 2012. godine, donijevši ih joj u gotovini u stan u Radićevoj ulici. U sudskom postupku opisao je da je to učinio jer je njezin račun bio blokiran. Mandić je iz Velike Gorice, i danas stoji kod toga da je Kamnatnik posudio 1,976 milijuna eura, kaže da su to dogovorili u kafiću Charlie, u kojem je Kamnatnik u to vrijeme običavala sjediti. Izjavu o porijeklu novca, tvrdi, dao je i na policiji.

“Imao sam tvrtku koja se bavila soboslikarskim radovima, a koja je zapošljavala prije recesije stotinjak ljudi”, govori nam Mandić te dodaje kako mu očito sad netko u policiji “pokušava napakostiti”, komentira policijsko izvješće u kojem se njemu i bivšem odvjetniku Seadu Tabakoviću na teret stavlja da su oštetili Kamnatnik za milijun eura. Naime, Mandićeva tužba je na Općinskom građanskom sudu bila u cijelosti odbijena, ali sklopljena je nagodba kojom je priznato potraživanje od milijun eura, za koje je stavljena zabilježba na vilu na Tuškancu.

“Tabaković i ja nismo poznanici, a ni prijatelji, mi smo na suprotnim stranama. Mene je u tu priču uveo bivši odvjetnik Gabrijele Kamnatnik, Dubravko Luetić. Taj novac dao sam zapravo za kupovinu vile, ali Kamnatnik je 50 dana nakon što je njezin odvjetnik Tabaković potpisao nagodbu, njemu otkazala punomoć”, govori nam Mandić. Odvjetnik Tabaković, pak, na pitanje zašto je pristao na nagodbu, iako je prvostupanjska odluka bila donesena u korist njegove klijentice, kaže:

Odbio suradnju

“Postojala je zabrana raspolaganja vilom od Mandića. Taj sudski postupak trajao bi godinama. Tako sam želio osloboditi vilu, prodati je i podmiriti dugove koji su se tijekom godina nakupili. Nakon toga je ta zabilježba skinuta”, govori Tabaković.

No vratimo se na početak, na trenutak kad Kamnatnik raskida suradnju s prvom odvjetnicom Zoričić u listopadu 2008.; njih dvije tada su potpisale “Sporazum o naknadi odvjetničkog zastupanja sa zadužnicom”.

“...Njime su uredile visinu i dospijeće plaćanja nagrade za odvjetničke radnje koje je ta odvjetnica izvršila u tim postupcima do opoziva, i to u visini: 10 posto vrijednosti nekretnine ili naknade za oduzetu imovinu u Praškoj 6 u Zagrebu, u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja o povratu, te 3 posto vrijednosti sve preostale imovine ili svih naknada za svu preostalu oduzetu imovinu u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o povratu ili o isplati novčane naknade, i konačno 50 tisuća eura materijalne naknade odvjetnici u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti rješenja od 22. srpnja 2008. godine, kojim je tuženoj vraćen dio imovine u Praškoj 6”, citira se taj sporazum u toj presudi iz 2017. godine. Upravo taj Sporazum će, među ostalima, onemogućiti kasnije Kamnatnik raspolaganje njezinim računom, jer se bivša odvjetnica kasnije ovrhama naplaćivala od svake vraćene nekretnine. Pokušali smo razgovarati i s odvjetnicom Zoričić, ali uputila nas je na svog odvjetnika, koji je također odbio suradnju s medijima.

Zgrada u Gajevoj 5 koju je izgradio židovski industrijalac Milan Marić

 

Pravni zastupnik Gabriele Kamnatnik 2008. postaje, pak, odvjetnik Dubravko Luetić, koji danas tvrdi da više nema veze s tim.

“Nisam ni naplatio svoje odvjetničke usluge. Ispostavio sam fakturu na nekih stotinjak tisuća kuna Gabrieli Kamnatnik te mi je odvjetnik Tabaković, nakon što je preuzeo zastupanje, više puta obećao da će mi Kamnatnik podmiriti račun, ali to nikad nije podmireno”, kaže  Luetić, čiji su, pak, potpisi vidljivi na brojnim kupoprodajnim ugovorima za prostore u Praškoj 6. Kupce, tvrdi, nije on pronalazio, već su to kupovali većinom oni koji su već bili korisnici prostora, ili bi prodaju, kaže, dogovorila Kamnatnik.

“Koliko se sjećam, potpisao sam možda sedam ili osam kupoprodajnih ugovora za prostore u Praškoj ulici, ali sve u dogovoru s gospođom, a novac je uvijek bio isplaćivan na račun Kamnatnik, što je vidljivo iz ugovora gdje je naveden osobni bankovni račun gospođe Kamnatnik kao račun za uplatu cijene. Nisam imao nikakve veze s financijama”, govori Luetić, kojeg je, kaže, s Kamnatnik povezao prezimenjak i poznanik Boris Luetić, koji je s njom tada imao bližu suradnju, a Boris Luetić i Kamnatnik bili su prijatelji.

U presudi u slučaju Mandićeve tužbe spominje se da je Boris Luetić navodno imao veze, pa je trebao pomoći da se ubrza sam povrat. Prema djelomičnom rješenju o povratu, donesenom 2010. godine, vila na Tuškancu je zaista i vraćena, ali je Kamnatnik tada trebala državi ponuditi mogućnost dugotrajnog zakupa vile, zato što je ona u to vrijeme još bila dio kompleksa Ministarstva obrane. Spominjala se i mogućnost prodaje vile državi za 2,5 milijuna eura, no niti jedna od te dvije mogućnosti nije realizirana.

Posmrtno uzdržavanje

Međutim, tijekom 2011. godine, prema dostupnoj dokumentaciji, odvjetnik Luetić u ime svoje klijentice nudi državi mogućnost zamjene vile na Tuškancu za neke druge nekretnine u vlasništvu države. I upravo se tada u priči pojavljuju i drugi zainteresirani, jer se u javnosti pojavila informacija da bi država u zamjenu za vilu Kamnatnik mogla ponuditi Kavanu Korzo, a odvjetnik Dubravko Luetić u dopisu iz rujna 2012. piše: “Pri tome napominjemo kako naš osnovni zahtjev za zamjenu mora uključivati poslovni prostor Kavane Korzo u Zagrebu, Gundulićeva 2”. Međutim, ta se zamjena kasnije izjalovila, i brojni planovi jednostavno su propali te je otpočeo “rat” za još jedinu preostalu nekretninu - vilu na Tuškancu. Na nju se svako malo netko pokuša upisati, pa je uzdržavatelj B. J., kad je sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, nekoliko mjeseci bio vlasnik, a predbilježbu za upis svojedobno je dao i sam odvjetnik Tabaković, no na njoj je već upisan jedan vjerovnik s potraživanjem od 300-tinjak tisuća eura, a i prva odvjetnica traži svoj postotak. Ništa mirnije nije ni danas oko same Kamnatnik. Naš prvi pokušaj razgovora s njom nije dobro prošao jer nas je ravnateljica doma doslovno izbacila prijeteći se policijom, a prisutnog B. J. koji ima ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s Kamnatnik, tom prilikom također je prozvala. Dan kasnije, u subotu, 28. rujna, u popodnevnim satima, nazvao nas je opet uzdržavatelj B. J., rekavši kako ravnateljica želi Kamnatnik preseliti u drugi dom te nas je pozvao da dođemo kako bismo svjedočili tom pokušaju. U domu smo to popodne zatekli ravnateljicu te vlasnika doma i uzdržavatelja te Kamnatnik. Ravnateljica doma pokušavala ju je pridobiti da ode s njom u navodno drugi dom, a B. J. i vlasnik doma to nisu htjeli prihvatiti. Policija nam je odgovorila da su intervenirali čak triput.

Gabrijela Kamnatnik s majkom na fotografiji iz 1974. godine

 

“Policijski službenici u tri su navrata intervenirali te je utvrđeno da je došlo do manjih nesuglasica između odgovornih osoba te štićenice doma. Tom prilikom nisu utvrđeni elementi kaznenog djela ili prekršaja”, stoji u njihovom odgovoru. U konačnici je Kamnatnik ostala u domu. “Bila sam šokirana ravnateljičinim ponašanjem. B. J. je dobar prema meni. Ne znam čemu sve to”, kazala je Kamnatnik. Ravnateljica doma nam je, pak, ispričala je htjela pomoći gospođi Kamnatnik, koja ju, kako nam je kazala, naziva i po više puta dnevno. Ravnateljica je od tog dana, kazala nam je, na bolovanju. Teško je reći koji je bio pravi razlog raskola između ravnateljice, koja u domu radi proteklih desetak godina, s jedne strane, te vlasnika doma i osobe s kojom Kamnatnik ima ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, s druge strane, ali očito je da “borba” oko Kamnatnik traje i dalje.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo