Često je najveća pobjeda u životu ona u kojoj pobijedite samog sebe, a upravo to učinio je 43-godišnji Robert Baković, zvani Roko, pobjednik četvrte sezone RTL-ova showa “Život na vagi”. Izgubio je čak 76,2 od 169,1 kg s koliko je ušao u show, ali dobio rat s debljinom, ali i 150 tisuća kuna koliko nosi pobjeda. Šest mjeseci napornih treninga, pomno osmišljene prehrane, puno odricanja, kriza, pomisli na odustajanje, ali prije svega velike borbe sad su iza Roka, a ono što je ovaj simpatični obrtnik iz Velike Gorice maštao sve vrijeme izolacije u kući kraj Grižana, bio je zagrljaj sa suprugom Anom i njihovo četvero djece, koji su Roku neizmjerno nedostajali, ali bili i poticaj da ustraje.
Nekad je teško i zamisliti da nekome najveća želja može biti normalno obući traperice, obuti cipele bez tuđe pomoći, igrati se s djecom, ili pak trčati, što je ovom bivšem sportašu godinama djelovalo kao nedostižan san. Pokušavao je smršavjeti i ranije, u nekoliko navrata i uspijevao, no kilogrami su se vraćali. Ipak, od samog je početka Roko slovio za favorita, a pokazao se i kao veliki motivator, a njegov pobjednički duh odmah je prepoznao i Edo Mehmedović, trener crvenog tima, čiji je Roko bio dio.
Proslava pobjede
Fotografija Roka prije i poslije showa gotovo da predstavlja posve drugu osobu, a u “novom” tijelu pobjednik četvrte sezone se osjeća, malo je reći, preporođeno
- Osjećaj je izvanredan, pun sreće i zadovoljstva. Neopisiv je osjećaj biti onaj čovjek koji si oduvijek htio biti i umom i tijelom. Pobjedu smo proslavili uz kandidate i svoje najbliže. Bilo je ludo i nezaboravno - kaže Roko.
Hoće li se prijaviti u show ili ne, Roko je dugo dvojio, no njegovi bližnji u “Životu na vagi” vidjeli su njegovu veliku šansu.
- Prijavile su me moja žena Ana, sestra Ivana i sestrična Martina. Sve je to krenulo iz neke šale, ali kada su me zvali iz “Života na vagi”, jako sam se iznenadio. Na nagovor moje žene i obitelji pristao sam ući u show. Jako mi je bilo neugodno i nelagodno. Nevjerojatno mi je bilo do kuda sam se doveo i kako sam se zapustio - priznaje Roko.
Biti favorit u mnogim je situacijama medalja s dvije strane, a iznimka nije bio ni Roko.
- Laskalo mi je što su u meni vidjeli favorita, ali isto tako osjećao sam opterećenje jer često favoriti ispadnu prije vremena. Zbog toga sam se trudio biti što bolji i postići svoj cilj. Najviše me motivirala moja obitelj, želja da s djecom provodim kvalitetno vrijeme. Htio sam postati otac kakvog moja djeca zaslužuju - naglašava pobjednik.
Timski igrač
U jednom je trenutku showa Roko je prolazio tešku krizu i razmišljao o odustajanju.
- Na samom početku sam imao krizu. Glavom sam još uvijek bio vani i nisam bio fokusiran. Prilikom dolaska Bare u kuću bio sam fasciniran što čovjek može napraviti od sebe. To me dosta emotivno dirnulo, ali istovremeno to mi je bio snažan poticaj u ostvarenju svoga cilja - priznao je Roko.
Da je timski igrač, te da mu pobjeda nije bila jedini cilj, pokazao je motivirajući ostale natjecatelje i bodreći ih da ne odustanu, te da pomaknu vlastite granice. A i sam je imao svoje favorite.
- Motivirajući njih, motivirao sam i sam sebe. Na početku mi je favorit bio Marino, a zatim Alen i Gurka. Kako je vrijeme odmicalo, shvatio sam kako mi je Lidija ravnopravna u svim treninzima. Žena je mašina. Osim što smo jedno drugo motivirali na treninzima i privatno smo se sprijateljili te se i danas čujemo.
U dobrim odnosima ostao sam i s Marinom, Gurkom, Ivanom J., Anom, Sarom, Danielom, Neom i Julijom. Sve su to dobri, dragi i zabavni ljudi. Nekoga ipak moram izdvojiti, a to je moja Maca. Na prvu smo kliknuli jer nas mnogo toga veže. Iz istog smo rodnog kraja, Maca je iz Livna, a ja iz Tomislavgrada, 20 kilometara dalje. Djeca smo gastarbajtera, koji danas s obiteljima žive u Hrvatskoj. Maca je jedna predivna žena, a zasigurno će ostati dobra prijateljica - pun je lijepih riječi za svoju novu prijateljicu bio Roko.
Nakon ovako nevjerojatnog uspjeha, Roko će, tvrdi, nastaviti s režimom naučenim tijekom showa, no o zanimanju trenera ipak ne razmišlja.
- Trudit ću se primjenjivati novonaučene navike iz kuće, trenirati 4 do 5 puta tjedno te vikendom otići s obitelji na neki rekreativni izlet. Planiram se pravilno i zdravo hraniti te vikendom si priuštiti hranu po guštu. Volio bih pet do sedam kilograma u mišićima. Ne razmišljam o tome da postanem trener, ali svakako bih volio svojim stečenim znanjem i iskustvom pomoći svima kojima je potrebno - nesebičan je Roko.
Dolazak najmilijima
Nerijetko je tijekom showa naglašavao koliko mu nedostaju njegova djeca, pa je posebno emotivan trenutak za njega bio dolazak kući gdje mu je obitelj pripremila veliku feštu.
- Nestrpljivo sam čekao dan kada ću napokon doći kući. Nisam mogao dočekati da ih ugledam. Poznavajući svoje, znao sam da će mi nešto pripremiti. Kada sam ušao u svoju ulicu i vidio masu automobila, parkiranih i izvan ulice, shvatio sam da me čeka velika fešta. Doček je bio nezaboravan!
Onaj osjećaj kada primiš djecu u svoje ruke nakon toliko vremena ne može se mjeriti ni s čime na ovome svijetu. Posebno me još razveselila moja sestra koja je došla iz Njemačke, te moje tete i baka iz Tomislavgrada. Svi su bili preponosni i sretni. Nisu me se mogli nagledati. Za novog Roka kažu da nije smiješan kao prije. Mislim da je to jer sam puno vremena proveo u izolaciji. Isto tako mislim da je humor pomalo moj obrambeni mehanizam - otkriva.
Put do uspjeha za Roka nije bio nimalo lagan, posebno u početku, ali odustajanje nije bila opcija, uz svesrdnu pomoć trenera Ede.
- Prvih desetak dana bilo mi se teško naviknuti na treninge i novu prehranu. Nakon tog perioda sve je išlo puno lakše kada sam shvatio da se kući neću vratiti dok ne dođem do svog cilja. Noću sam proživljavao najteže trenutke. Nisam mogao zaspati, razmišljao sam o svojoj djeci. Jako su mi nedostajali njihovi poljupci, zagrljaji, smijeh, onaj dječji pun ljubavi.
Ali koliko god mi je razdvojenost od njih bila teška, toliko me to motiviralo. Ipak sam zbog njih i došao ovdje. Niti u jednom trenutku nisam mislio odustati, imao sam jasan cilj. Čak nisam ni ponio slike svoje obitelji kako bih ostao fokusiran na svoj cilj. Edo mi je bio velika motivacija jer je u svakom trenutnu znao što treba reći, kao me motivirati ili potaknuti da ne odustanem - ispričao je Roko.
Život u Hamburgu
Inače, pobjednik “Života na vagi” rođen je 1976. u Tomislavgradu, a odrastao u Hamburgu gdje je proveo djetinjstvo i školovanje. Vrlo rano počeo se baviti sportom.
- S pet godina počeo sam trenirati nogomet. U Zagreb sam došao odslužiti vojni rok i nakon toga ostao živjeti u Velikoj Gorici. Obrtnik sam i cijeli život sam u tom poslu. Sa svojom Anom oženio sam se 2010. godine i imamo 4 djece; 8-godišnju Luciju, 6-godišnju Ivu, 4-godišnjeg Petra i 2-godišnju Evu. Moje prve borbe s kilogramima krenule su nakon odsluženog vojnog roka i tada su se počeli gomilati. Pokušao sam raznim dijetama skinuti kilograme.
Međutim, kako sam ih brzo skidao, tako sam ih još brže vraćao. Na promjenu su me najviše potaknule suze moje majke i moje žene. Sve je krenulo kroz šalu, za vrijeme nedjeljnoga druženja. Na nagovor moje žene Ane, sestre Ivane i sestrične Martine krenuli smo ispunjavati prijavu i tako je sve počelo - iskren je Roko.
No, najgore što mu je prekomjerna težina donijela su ozbiljni zdravstveni problemi.
Savjet drugima
- Zbog viška kilograma imao sam povišeni tlak, prije dvije godine dijagnosticirana mi je apneja (poremećaj spavanja u kojem disanje prestaje) te sam morao početi koristiti CPAP uređaj s nosnom maskom za vrijeme spavanja koji trajno održava pozitivan tlak u dišnom traktu. Nisam se mogao igrati s djecom koliko sam htio, kilogrami su me sprječavali u svakodnevnim aktivnostima. Bio je to velik teret koji sam nosio na leđima i samim time postao sam lijena i troma osoba - opisao je život koji je ostavio iza sebe.
Za sve one koji tek kreću u borbu s kilogramima za kraj je uputio savjet.
- Moj savjet svima onima koji kreću u borbu s viškom kilograma jest da je to dug i težak put, ali svaki napor i trud na kraju se isplati. Sav ovaj osvojeni novac ne mogu zamijeniti ono što sam dobio skinutim kilogramima. Kada skineš toliko kilograma, osjećaš se kao da si na vrhu svijeta ili da si ponovno rođen. Za kraj, svima bih poručio da nikad ne odustaju od sebe jer uz naporan trud i znoj te podršku najmilijih - sve je moguće - zaključio je Roko.