Freddie Figgers svoje je prvo računalo dobio kao devetogodišnjak. Bilo je staro i nije radilo, no on se zahvaljujući njemu zaljubio u tehnologiju koja ga je pretvorila u izumitelja, poduzetnika i milijunaša. S obzirom na to koliko mu je teško bilo na početku života, malo tko bi se okladio da će se njegov život razviti u tom smjeru.
"Ne dopustite da vas okolnosti definiraju kao osobu", rekao je 32-godišnji Figgers u velikom intervjuu za BBC.
Kada je imao osam godina, Figgers je svoga oca Nathana pitao o okolnostima svoga rođenja. "Rekao mi je, 'slušaj, bit ću iskren s tobom'. Tvoja te biološka majka odbacila. Betty Mae i ja nismo htjeli da završiš u centru za socijalnu skrb pa smo te udomili i moj si sin", otkrio je Figgers.
Figgers je bio nedonošče kada je u ruralnom dijelu američke savezne države Floride pronađen pored velike kante za smeće. "Kada mi je to rekao, pomislio sam si, 'OK, ja sam smeće'. Osjećao sam se neželjeno. On me, međutim, zgrabio za rame i rekao, 'slušaj, nemoj dopustiti da te to smeta'", dodao je Figgers.
Nathan Figgers radio je na održavanju, a Betty Mae Figgers bila je zaposlena u poljoprivredi. Živjeli su u Quincyju, selu na sjeveru Floride koje broji oko 8.000 stanovnika. I Nathan i Betty Mae bili su u 50-ima kada je Freddie rođen.
Bračni par Figgers već je bio udomio mnogo djece, a Freddieja su u svoj dom donijeli kada je imao svega dva dana. Kasnije su ga posvojili.
Freddie je rekao da su Nathan i Betty Mae bili brižni roditelji, ali da su ga starija djeca u selu stalno zadirkivala. "Govorili su mi da sam 'dijete iz kante za smeće' i 'prljav' te da me nitko ne želi", rekao je. "Sjećam se da su me druga djeca znala zgrabiti kada bih izašao iz školskog autobusa i baciti u kantu za smeće."
Neispravni Macintosh
Figgers kaže da su njegovi roditelji za njega bili heroji i uzori. "Moj je otac stalno pomagao ljudima, donosio hranu beskućnicima. Bio je nevjerojatan čovjek. Želim biti poput njega", dodao je 32-godišnjak.
Freddie i Nathan vikendima bi se vozili po selu i u kantama za smeće tražili korisne stvari koje su drugi odbacili. Freddie je priželjkivao da će tijekom jedne od tih vožnji pronaći - računalo. "Znate kako se kaže, 'nečije smeće nečije je blago'", rekao je. "Računala su me uvijek zanimala. Htio sam imati Gatewayjevo računalo, no tada si ga moja obitelj nije mogla priuštiti."
Jednog dana, kada je Freddie imao devet godina, on i njegov otac ušli su trgovinu rabljenom robom u kojoj su uočili neispravno računalo Macintosh. "Nagovorili smo trgovca da nam ga proda. Platili smo ga 24 (američka) dolara. Bio sam presretan", rekao je Freddie za BBC.
Freddie je rastavljao i popravljao stare radije, satove i videorekordere. Kako Macintosh nije radio, Freddie ga je odmah rastavio. Nakon što je uočio u čemu je problem, uzeo je dijelove iz očevog sata i zalemio ih je za matičnu ploču računala. Pedeset je pokušaja bilo potrebno kako bi se računalo napokon upalilo. Freddie je u tom trenutku odlučio da će svoj život posvetiti tehnologiji.
"To je računalo odagnalo svu bol koja mi je nanijeta zadirkivanjem. Kada god bi me zadirkivali, ja sam pomislio, 'jedva čekam doći kući kako bih se mogao igrati sa svojim računalom'", rekao je Freddie.
Kada je napunio 12 godina, drugi su počeli primjećivati njegovu umješnost. Dok su se druga djeca poslije škole igrala na školskom igralištu, Figgers je popravljao neispravna računala u učionici za informatiku. "Ako je tvrdi disk bio neispravan, zamijenio bih ga. Ako bi mu zatrebalo memorije, dodao bih mu nešto RAM-a. Ako bi ostao bez napajanja strujom, popravio bih i to", pojasnio je.
'Novac mi nije bio bitan'
Načelnica Quincyja bila je voditeljica izvannastavnih aktivnosti u školi koju je Freddie pohađao i kada je vidjela da dječak stara računala vraća u život, pitala ga je bi li isto napravio za računala općine. "Kada sam stigao u zgradu općine, vidio sam hrpu od skoro 100 računala naslaganih jedno na drugo. Načelnica mi je rekla, 'ova računala treba popraviti'", rekao je Figgers.
Freddie se prihvatio tog izazova i svaki je dan poslije škole odlazio u općinu popravljati ih. Plaćali su ga 12 američkih dolara po satu. "Novac mi nije bio bitan. Pružila mi se prilika da radim nešto što sam volio i zabavljao sam se dok sam popravljao računala", dodao je Figgers.
Nekoliko godina poslije toga, Quincyju je zatrebao sustav za provjeru tlaka vode u vodovodnim cijevima općine. Jedna je tvrtka procijenila da će izrada takvog sustava općinu koštati 600 tisuća dolara. "Sjećam se da je jedan djelatnik općine rekao, 'Freddie zna s računalima, on bi nam mogao pomoći", rekao je Figgers. "Odgovorio sam mu, 'gospodine, slušajte, ako mi pružite priliku, ja mogu napraviti isti program. Dali su mi priliku i napravio sam točno što je traženo. Nisu me platili 600 tisuća dolara. Dobio sam svoju uobičajenu plaću i otišao sam kući."
Bila je to prekretnica u Freddiejevom životu. Iako je imao samo 15 godina, odlučio je napustiti školu i pokrenuti računalnu tvrtku. Njegovi roditelji nisu bili oduševljeni. "Oni su vjerovali u obrazovanje, rad i mirovinu, a ja sam htio raditi nešto drukčije", objasnio je Freddie.
Figgersova je u narednih nekoliko godina značajno porasla, no onda je njegovu obitelj zadesila nesreća. Njegov je otac Nathan obolio od brzonapredujuće Alzheimerove bolesti. Nathan se znao po noći buditi i rekreirati sve ono što je noć prije vidio na televiziji. To je dovelo do, kako je Freddie rekao, "najtraumatičnijeg događaja u njegovom životu".
"Bilo je oko dva ujutro, a moj je otac volio western seriju 'Gunsmoke'. Ušao je u moju sobu i mislio je da sam ja lik iz serije. U rukama je imao pušku i rekao mi je da 'napustim grad'", rekao je Freddie. Došlo je do hrvanja i Freddie je uspio svome ocu oduzeti pušku. Nakon toga ga je odveo nazad u krevetu i pokrio ga. No, kada se nešto kasnije probudio, njegov otac nije bio u svojoj sobi. To je bio još jedan simptom Alzheimera. Nathan bi se zaboravio obući prije nego što bi odlutao. Međutim, uvijek bi se obuo.
GPS cipele sa zvučnikom i mikrofonom
Freddie se bacio na posao.
"Uzeo sam očeve cipele, razrezao potplat i u njih ugradio zvučnik, mikrofon i mrežnu karticu. Spojio sam sve sa svojim prijenosnim računalom. Bilo je to prije Apple karata i Google karata. Spojio sam ih na platforme TomTom i Garmin. Moj je otac nakon toga smio odlutati jer bih ga mogao kontaktirati preko njegovih cipela. Kada bih uočio da je na nekom neobičnom mjestu, pritisnuo bih gumb i pitao ga gdje je. On bi mi najčešće odgovorio da ne zna. Potom bih ga locirao pomoću GPS-a i otišao bih po njega. To se dogodilo negdje osam puta", otkrio je Figgers.
Nathan Figgers preminuo je 2014. godine. Imao je 81 godinu. Freddie je tada ima 24 godine. "To me slomilo. Htio sam usrećiti svoga oca", rekao je.
Freddie je svoj izum za praćenje preko cipela prodao za 2,2 milijuna dolara. Njegov je otac oduvijek htio imati Fordov kamionet iz 1993. godine i ribarsku brodicu, no sada kada mu ih je Freddie mogao kupiti, Nathana više nije bilo. "To mi je otvorilo oči i otkrilo da je novac alat. Odlučio sam da ću napraviti sve da svijet učinim boljim mjestom prije nego što ga napustim", rekao je Figgers.
Mladić je tada već bio izumio još jedan pametan uređaj. I on je bio inspiriran osobnim iskustvom.
Kada je imao osam godina, Freddie je sa svojim roditeljima posjetio majčina ujaka u američkoj saveznoj državi Georgiji.
"Kada smo stigli do njegove kuće, moji mama i tata su pokucali na vrata, no on ih nije došao otvoriti. Otac mi je rekao da kroz prozor uđem u kuću i otvorim vrata. Kada sam ušao, uočio sam mušku osobu kako sjedi u stolici pored kamina. Mislio sam da je sve u redu. Moj je otac zatim došao do njega i sjećam se da je poslije toga moj mami rekao, 'Betty Mae, mislim da je preminuo'", rekao je Figgers.
Freddiejev je rođak pao u dijabetičku komu i umro.
"Dijabetičari moraju voditi dnevnik razine šećera u krvi. S obzirom na to da je majčin ujak živio u ruralnom dijelu Georgije, čak i da je uredno vodio evidenciju, nije bilo nikoga da je provjeri", rekao je Freddie.
Jedini afroamerički teleoperater
Figgers je još s 22 godine napravio pametni glukometar koji mjerenja šalje najbližoj rodbini i u bazu podataka zdravstvenog sustava, kako bi ih liječnici mogli vidjeti. Ako osoba izmjeri abnormalnu razinu šećera, pametni glukometar o njoj obavijesti rodbinu i liječnike.
Figgers je u međuvremenu započeo još veći projekt. Mladić je bio svjestan da mnogi dijelovi ruralne Amerike nemaju pristup 2G i 3G podatkovnoj mreži. Stanovnici Quincyja na internet su se tada spajali putem telefonske žice. Figgers je naumio u te ruralne dijelove donijeti modernu komunikacijsku tehnologiju i 2008. je godine predao zahtjev za osnivanje vlastite telekomunikacijske tvrtke.
"Morao sam pokazati da veće telekomunikacijske tvrtke neće doći u ruralna područja u kojima živi manje od tisuću ljudi", pojasnio je Figgers.
Nakon 394 pokušaja i mnogo utrošenog novca, Figgers je 2011. godine u dobi od 21 godine postao najmlađi teleoperater u Sjedinjenim Američkim Državama. NBC piše da je tvrtka Figgers Communication još uvijek jedini teleoperater u vlasništvu jednog Afroamerikanca.
U ranim danima Figgers Communicationa, Freddie je sve radio sam. Betonirao je temelje za komunikacijske tornjeve i razvlačio optičke kablove. Figgers Communication je u prvih nekoliko godina bio prisutan u ruralnim dijelovima sjeverne Floride i južne Floride, no tvrtka je u međuvremenu narasla.
Tvrtka je 2014. godine lansirala i svoj prvi mobitel, Figgers F1, koji bi se pomoću senzora za brzinu prebacivao na "siguran" način rada kada bi detektirao da se osoba kreće brzinom većom 16 kilometara na sat. Mobitel Figgers F3 lansiran je 2019. godine, a u sebi je sadržao čip za bežično punjenje koji bi korisniku omogućio da ga puni kada bi se našao na udaljenosti od maksimalno pet metara od "super bazne punionice". Taj pak uređaj još uvijek čeka na odobrenje.
Freddiejeva majka Betty Mae, danas 83-godišnjakinja, također je počela pokazivati simptome Alzheimerove bolesti. Ona kaže da je jako ponosna na svoga sina te da je pametni glukometar koji je izumio "nešto posebno".
Freddie se 2015. godine oženio za odvjetnicu Natlie Figgers. Par je u međuvremenu dobio djevojčicu.
Osim svojih tvrtki, Freddie vodi i dobrotvornu fondaciju koja novčano pomaže potrebitu djecu i obitelji te im omogućava pristup zdravstvenoj njezi i obrazovanju.
Freddie kaže da je najvažniji savjet koji će dati svojoj kćerki biti onaj da nikada ne odustaje, bez obzira na to koliko svijet djelovao hladno. "Reći ću joj da pokuša na svačiji život utjecati pozitivno", dodao je Figgers.
Poruka je to s kojom bi se Freddiejev otac Nathan jamačno složio. (Priredio Damjan Raknić)