ISPOVIJEST SAŠE ŠEKORANJE Snobizam, a to je društvo u kojem živiš. Ja obožavam snoberaj! Ne volim kad mi kažu da sam cvjećar, nekako zvuči kao smetlar

Hvale njegovu sofisticiranost, on najviše voli ono što dolazi iz želuca. A slučaj je sretno spojio mjesto, vrijeme i Sašu u njima, možda najviše onom davnom cvjećarnicom u Ilici, na putu prema Britancu, kamo nedjeljom na pomodni buvljak kreću dobrostojeći, fini Zagrepčani. I svi tako doznaju za Sašu Šekoranju, i talent koji se prelijeva iz crteža u cvjetni aranžman, iz slike u uređenje interijera, a onda i iz dara za dopadljiv u dar za biznis.

Razgovarali smo u njegovoj cvjećarnici - ma još zanimljivije, u njenoj stražnjoj prostoriji - u Dežmanovu prolazu. Nekoliko lokala iznad cvjećarnice Bijeli velvet, pa Crni velvet, kojima je suvlasnik. Znate i za njih. A mi smo našli mjesta među cvijećem, ružama, granjem, bobicama, raznobojnim ogromnim kuglicama, perjem, kaktusima; ž...