O ljubavi i povjerenju između čovjeka i psa ispričano je već nebrojeno priča, a novi nastavak u tom serijalu dolazi iz Čepinskih Martinaca nedaleko od Osijeka, gdje je malena kujica Mrvica u opožarenoj kući spasila život svojoj vlasnici, ili bolje rečeno prijateljici Jeleni Krasnić (68).
Jer njihov je odnos doista pun ljubavi, pažnje i brige pa se to može nazvati pravim i iskrenim prijateljstvom. Mrvica je, naime, u ponedjeljak u gluho doba noći svojim lavežom probudila Jelenu dok joj je kuća već bila potpuno ispunjena dimom, a vatra gutala tavanski prostor.
- Bilo je to negdje oko 3.30. Nas dvije već 13 godina, otkako sam je našla na ulici, spavamo zajedno. I te noći ona je bila sa mnom pod poplunom, kada je odjednom usred noći počela glasno lajati, što me, nasreću, probudilo.
Zgarište od doma
Kada sam otvorila oči, nisam mogla ni disati niti išta vidjeti, jer je cijela prostorija bila ispunjena dimom. Nekako sam se uspjela pribrati, zgrabila sam nju i mobitel i bosa istrčala iz kuće - ispričala nam je gospođa Jelena. Primila nas je u svom domu na kojem su vidljivi tragovi požara koji je umalo progutao cijelu njezinu imovinu. Nasreću, vatrogasci iz DVD-a Čepin bili su brzi i efikasni, pa su vatru vrlo brzo stavili pod kontrolu. Ipak, požar je napravio veliku štetu, pa se tako dio stropa urušio, razbijena su prozorska stakla na uličnoj strani, a crnilo je zahvatilo zidove po cijeloj kući. K tomu, Jelena trenutačno nema ni struje.
- Bila mi je danas jedna žena iz Općine Čepin i rekla mi je da će oni riješiti da mi se ponovno priključi struja i promijene prozori. Puno mi to znači - rekla nam je Jelena dok je Mrvica, nenaviknuta na goste, pomalo nervozno hodala po jedinoj prostoriji koju vatra nije bila zahvatila i u kojoj ona i Jelena praktički žive.
- Zlato moje. Neću ja tebe ostaviti. Nikamo ne idem bez nje. Ona mi je kao dijete - kaže gospođa Jelena, koja je Mrvicu udomila prije 13 godina.
- Došla sam u trgovinu, a ona je bila ispred. Imala je možda 3-4 mjeseca, bila je mršava i sva je drhtala. Trgovkinja me nagovarala da je uzmem, a ja nisam baš bila tomu sklona. Ipak, sažalila sam se nad njom, pa sam joj kupila paštetu i mlijeko, a kada sam krenula kući, ona je pošla za mnom i otad smo nerazdvojne. Uh, što sam se napatila dok sam je očistila od čičaka i buha koje je imala po sebi - sa smijehom se Jelena prisjetila dana kada je prst sudbine spojio nju i Mrvicu.
- Ja sam onda spasila nju, a sada ona mene.
Osim što je morala gledati kako joj vatra guta dom, gospođi Jeleni te je noći dodatno teško bilo i što jedno vrijeme nije znala što je s Mrvicom. Policajci su nju, naime, smjestili u svoj automobil, a Mrvica se negdje bila izgubila.
- Bojala sam se da nekamo ne odluta, da je ne rastrgaju seoski psi, pa sam plakala za njom, a jedna policajka me umirivala govoreći da će se ona vratiti. Kada sam je ugledala, rasplakala sam se od sreće - rekla nam je gospođa Jelena dok nam je pokazivala što je ostalo od njezina doma. Ljudi su joj predlagali i da ode živjeti u neki dom za starije i nemoćne osobe, ali ona to ne želi.
Traži pomoć
- Ovdje sam rođena. Ovdje su sve moje uspomene, a ovdje je i Mrvica koju ne bih mogla ostaviti. Nas dvije ostajemo zajedno - odlučna je gospođa Jelena, koja živi od 1100 kuna mirovine i, kaže, uredno podmiruje sve svoje režije. Sada se, pak, našla u nevolji i svaka pomoć i njoj i Mrvici bit će dobrodošla, a oni koju mogu pomoći, pronaći je mogu u Ulici Stjepana Radića 106 u Čepinskim Martincima ili je kontaktirati na 0919149813.
