Smijeh, samo njima blizak i intimni “veloluški” humor ono je po čemu će Jasna Zlokić pamtiti svojeg velikog prijatelja Olivera. Tuga je velika, neopisiva, ali doći će, kroz vrijeme, samo one lijepe uspomene.
- Mozak hoće sve to staviti na svoje mjesto, ali srce ne da. Zaboravili smo se smijati, kao da smo beštije. Emocije su teške, razrovani smo bolom. A s Oliverom je svaki susret bio predstava. S njim se nikad nije znalo što te čeka, takav je čovjek bio. Specijalan po mnogočemu i beskrajno duhovit. Ta naša “veloluška” duhovitost vrlo je specifična jer radi se o pogledu, gesti, dvije, tri riječi i gotovo je bilo.
Jednom je prilikom Zlatko Gall gledao mene i Olivera dok smo nešto gledali na televiziji. Razmijenili bi mot rukom, tijelom i valjali se od smijeha. Gall...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....