U nastavku donosimo:
- iskustva zaposlenika i posljedice otkaza na identitet, rutinu i mentalno zdravlje, uz stavove profesorice psihologije Darije Jakovljević
- što čini korektno priopćenje otkaza i zašto je povjerenje ključno, uz komentare Lane Novaković iz područja ljudskih potencijala
- primjer tehnološke kompanije Canva i paket podrške koji otvara pitanja odgovornosti poslodavca i reputacije
- koje opcije poslodavci u Hrvatskoj imaju: outplacement, prekvalifikacije, psihološka podrška i interna zbrinjavanja
- sindrom “preživjelih” među onima koji ostaju i konkretne prakse koje ublažavaju strah, pad produktivnosti i urušavanje kulture
Bila je srijeda. Sjećam je se i danas, petnaest godina poslije. Imala sam dvoje male djece, veliki stambeni kredit i posao za koji sam vjerovala da je siguran. Tog sam jutra na posao donijela kavu za idući tjedan, ni ne sluteći da je ondje više neću piti. Iako se mjesecima šuškalo o otkazima, nisam mislila da bih i ja mogla biti među njima. Oko deset sati zazvonio je fiksni telefon. Tajnica mi je rekla da me šef čeka u prostoriji na katu niže, u kojoj inače nismo održavali sastanke. Odsjekle su mi se noge. Za velikim stolom dočekalo me dvoje ljudi i priopćilo mi da sam tehnološki višak. Osjećala sam kako gubim tlo pod nogama.
Prema meni su postupili s razumijevanjem, dobila sam dobru otpremninu, ali rekli su mi i da već sutradan ne moram dolaziti na posao. Iako ni sama ...
