Liječnici u Quebecu mladom su pacijentu amputirali dva zdrava prsta s lijeve ruke, no nije riječ o medicinskoj ili ljudskoj pogrešci, nego je pacijent patio od disforije tjelesnog integriteta, piše People Magazine.
Iz izvješća o njegovu kliničkom slučaju može se vidjeti da je dvadesetogodišnjak tvrdio da proživljava konstantnu tjeskobu i neprestano razmišlja o četvrtom i petom prstu lijeve ruke.
Liječnicima je objasnio da je od djetinjstva imao traumatizirajući osjećaj da prsti ne pripadaju njegovu tijelu, što je dovelo do konstantnog osjećaja boli, razdražljivosti, smanjene spretnosti i noćnih mora o prstima koji trnu ili gore.
Dr. Nadia Nadeau s odjela za psihijatriju Sveučilišta Laval napisala je da je čovjeku dijagnosticiran poremećaj disforije tjelesnog integriteta.
Ovo je iznimno je rijetka pojava koju karakterizira snažna i ustrajna želja za stjecanjem tjelesnog invaliditeta. To uzrokuje da se osoba osjeća kao da zdravi ud ne bi trebao biti dio njezina tijela.
Kao rezultat toga, pacijent će zatražiti od liječnika amputaciju zdravog uda ili pokušati samoamputaciju, što je potencijalno opasno po život. Dostupne su mogućnosti liječenja koje pomažu u upravljanju stanjem i izbjegavanju amputacije zdravog uda ili pomažu pacijentu da si sam ne naškodi.
Dr. Nadeau tvrdi kako ovaj mladi pacijent nije podijelio svoju zabrinutost zbog svojih prstiju s obitelji jer mu je bilo neugodno nakon što je često maštao o tome da ih sam amputira.
"Radeći u pilani, razmišljao je o gradnji male giljotine kako bi si odsjekao prste. Bio je svjestan da samoozljeđivanje nije sigurno rješenje i da može imati posljedice za njegove prijateljske i obiteljske odnose, ugled i zdravlje, no nije mogao zamisliti da s tim prstima živi još godinama", rekla je dr. Nadeau.
Pacijentova slika mozga bila je normalna, pa su mu ponuđeni neinvazivni tretmani koji uključuju kognitivno bihevioralnu terapiju, antidepresive, antipsihotike i terapiju izloženosti. Međutim, svi su, navodno, bili neuspješni.
"Smatrajući se sposobnim zatražiti amputaciju, upućen je na ortopediju i prestao je uzimati psihotropne lijekove u suradnji sa psihijatrom", stoji u izvješću.
Šest mjeseci poslije muškarac je bio podvrgnut elektivnoj amputaciji koju je izvršio ortopedski kirurg u njegovoj lokalnoj bolnici.
"Nakon operacije, noćne su more odmah prestale, kao i emocionalni stres. Pacijent je imao je konstruktivne životne planove, smanjio je ljutnju i poboljšao odnose s obitelji i kolegama na poslu te nije izrazio nikakvo žaljenje zbog operacije", završila je liječnica i dodala da pacijent sada živi sretno i u skladu sa svojim percipiranim identitetom.