Alexandra Ratković, Irena Barišić, Petra Bukić, Ivana Butić, Dina Lordan, Domina Butić, Emmi Miljković, Tereza Balić, Matea Skelin, Lea Saftić, Gloria Badžim, Leonarda Pavić i Mia Topić - ovo je 13 najboljih hrvatskih vaterpolistica koje su prošli tjedan otputovale na Europsko prvenstvo u Barceloni, gdje u skupini A igraju protiv reprezentacija Italije, Grčke, Izraela, Francuske i Nizozemske.
Prije njihova odlaska u Španjolsku, posjetili smo naše mlade i perspektivne sportašice te razgovarali s kapetanicom Dinom Lordan (23) i Dominom Butić (17), jednom od najmlađih hrvatskih reprezentativki, koje na ovogodišnjem EP-u srčano brane boje Lijepe Naše.
Domina u rodnome Splitu igra za ženski klub POŠK, nedavno je završila treći razred Pete gimnazije Vladimira Nazora, a od nastupa u Španjolskoj očekuje najmanje prolazak u top osam. Kapetanica Dina iz Tisnoga na otoku Murteru u Zagrebu studira matematiku na PMF-u, lani je dala zadnji ispit, treba još samo diplomirati, a to je, kaže, malo odgodila zbog vaterpola, ali namjerava sve završiti već u rujnu ove godine.
A kako su se i kad ove dvije djevojke uopće zaljubile u vaterpolo, za koji će mnogi reći da je više muški, prvenstveno zbog njegove grubosti?
Presudili geni
Domini je ovaj sport očito u krvi, on joj je zapisan u genima, jer igraju ga apsolutno svi u njezinoj obitelji, njih čak sedmero! Prije mene trenirali su dva brata i sestra, a meni je bilo zabavno ljeti dolaziti na bazen, kupati se i zafrkavati s dobrom ekipom. Počela sam igrati s osam godina, a već godinu ili dvije poslije krenula sam s pravim nastupima - govori nam srednjoškolka iz Splita.
I Dinina je priča slična - prvi je počeo trenirati njezin brat, i to na vaterpolskom igralištu treće lige, koji se nalazi baš ispred njihove kuće u Tisnom.
Dečki su trenirali, a ja sam se isprva samo kupala, sve dok jedne godine s njima nisam zaigrala ligu. Poslije su me pozvali u Šibenik, gdje postoji ženski vaterpolski klub. Ondje sam krenula s pravim treninzima tijekom cijele godine, sve ostalo je povijest - kaže kapetanica Lordan.
A da je vaterpolo puno više od kupanja u bazenu, potvrđuju nam obje reprezentativke. Naime, dok su trajale pripreme za EP, tempo treninga zbilja je bio udarnički - poslije sat i pol intenzivnih fizičkih priprema u teretani, slijedilo bi minimalno sat vremena plivanja, a onda još 60 minuta rada isključivo s loptom - razrađivala se taktika, od pucanja do vježbi s posebnim utezima za bazen. Ni navečer nije bilo poštede - djevojke bi dan završavale s još dva sata treninga - najprije pola sata plivanja, a onda bi odigrale i trening utakmicu s dečkima...
- U teretani najviše volimo raditi vježbe s vlastitim tijelom; sklekove, čučnjeve, zgibove... Imamo različite treninge snage, od nabačaja, izbačaja, bencha, a odrađujemo, naravno, i vježbe za eksplozivnost, preskačemo vijaču, radimo specijalne vježbe za trbuh i leđa - objašnjavaju nam Domina i Dina.
Borbene ispod vode
Naše reprezentativke svaki dan otplivaju maksimalno tri kilometra - amaterima se od ove brojke vjerojatno zavrti u glavi, ali djevojke skromno kažu da to čak i nije puno, iako u ovaj podatak nije uključeno vrijeme provedeno u “pravoj” igri u bazenu, a i tu se još nakupi metara, ako ne i kilometara! - Kad su pripreme bile tek u povojima, najviše smo plivale da bismo dobile snagu i ušle u kondiciju. Sad su dionice ipak kraće, do dva kilometra dnevno. Više se radi na eksplozivnosti i brzini, dionice jesu teže, ali i kraće, umjesto 400 metara, plivamo na 50 - govore nam mlade sportašice.
A kako to zapravo izgleda na pravoj utakmici, kad se u bazenu, pod vodom, doslovce vodi pravi mali rat? - Uh, utakmica je puno, puno gora, trening naspram nje nekad djeluje kao mačji kašalj! Ja znam dobiti batina, a Domina pak više ‘praši’ protivnice - smije se kapetanica.
Bude tu, kažu djevojke uglas, svega, ovisi o tome kakva je druga ekipa.
- Mi sad još nismo najbolje, mlade smo i tek se gradimo, pa kad dođemo na neke preteške suparnice, kad nas one počnu tući, zbilja budemo nikakve, jer nekad im ni ne možemo vratiti, koliko su jače od nas. Ali kad procijenimo da smo sa suparnicama na istoj razini, itekako pokažemo zube, više se tučemo, grizemo, inzistiramo na kontaktu. Trgaju se i pucaju kostimi, ima natezanja, udaraca ispod vode, čupanja... Nekad bude i krvi kad izađemo iz bazena, a o modricama da i ne govorimo! Kad igramo s ekipama koje su klasa iznad nas, a to su one iz top osam, njihove nas cure plivački nadmudre i izmore, pa s njima nema toliko kontakta i tučnjave, ali s ovima koje su nam podjednake, doživjele smo svašta - pokušavaju te uštipnuti, ugristi, ako podroniš, odmah ti krene laktom u glavu, bilo je i puknutih arkada, ma svega - prepričavaju nam Dina i Domina.
A koliko je u vaterpolu moguće odglumiti i iznuditi prekršaj, biti nešto poput Neymara u nogometu?
- Nekad se i to dogodi, pogotovo kad igraju centar i bek, još ako je centar neka zbilja krupnija cura, na koju dođe niža igračica, može se pokušati dobiti neki kontakt faul, ali moramo priznati da to rijetko kad uspije - govore vaterpolistice.
Predrasude
S obzirom na to da se vaterpolo i dalje više smatra muškim sportom, pitali smo djevojke susreću li se s predrasudama i kako se s njima nose. - Bilo je pitanja i komentara poput ‘kako to možeš trenirati, imat ćeš široka ramena’, ali reakcije su, srećom, uglavnom pozitivne - iskreno će Domina i Dina.
Naše “Barakudice”, “Jadranske sirene” ili “Ratnice iz bazena”, kako im tepaju od milja, vjerno prate i mušku vaterpolsku reprezentaciju, za koju imaju samo riječi hvale te se nadaju da će i same jednoga dana ostvariti njihove nevjerojatne uspjehe. Njihov trener Dragan Matutinović (64), pričaju cure, malo se raznježio otkad je došao među žene, ali, kažu, s njim nema šale.
- Međusobno poštivanje, rad, red te disciplina i dalje su njegov moto. Naljuti se ako zakasnimo na trening, dobijemo i jezikovu juhu, ali uvijek s razlogom, znamo da smo zaslužile - hvale Domina i Dina našega izbornika genijalca, osvajača europskih, svjetskih i olimpijskih medalja.
- Odlično mi je raditi s curama, puno lakše nego s dečkima. Cilj nam je na ovom prvenstvu igrati dobro, pokazati napredak; uvjeren sam da ćemo u tome i uspjeti, a rezultat - ako dođe, dobro dođe! - objašnjava nam veliki Matuta. S njim se slažu i naše reprezentativke.
- Iskreno, nadale smo se lakšoj skupini na ovom EP-u, ali ipak smo dobile Francusku i sad nam je glavni cilj što više joj se približiti. Dat ćemo sve od sebe, pa tko bude bolji! - zaključuju. Inače, naša reprezentacija dosad je zabilježila tri poraza, od Francuske, Nizozemske i Grčke, ali čekaju ih još dvije utakmice, a s obzirom na to da borbenog duha u našem taboru ne nedostaje, mi ih možemo samo još ohrabriti i poručiti im “Sretno, cure!”.