Najbolji hrvatski snowboarder Tino Stojak (18) ljeto provodi “radno”.
Treba se pripremiti za sezonu i nove snowboarderske avanture, a Stojak je na dobrom putu da u novoj sezoni uđe u sam vrh svjetske snowboarderske scene.
Najavio je to velikim rezultatom u kanadskom Quebecu prošle zime, gdje je završio kao sedmi natjecatelj u disciplini Big Air FIS Svjetskog kupa, čime je ostvario svoj najbolji rezultat karijere. Za Hrvatsku to je povijesni plasman jer nikad nismo imali muškog natjecatelja u “top 10” vozača na Svjetskom kupu.
Sjajni rezultat
Recimo još jednom - radi se o FIS Svjetskom kupu, dakle o najelitnijem sustavu natjecanja svjetskih snowboardera. Sjećate se Kostelića i njihovih prvih plasmana među deset najboljih skijaša na FIS svjetskim kupovima? Nije pretjerano reći kako je Stojak na dobrom putu da dosegne dio njihovih sjajnih rezultata u daskaškom sportu koji je u posljednjih petnaestak godina iznimno narastao i stekao popularnost.
Stojak je stoga idealni protagonist naše rubrike “Neobični putnici”.
“Ovo mi je drugo ljeto da odlazim na pripreme u Tokio. Radi se, zapravo, o suhim treninzima u Airbagu. Airbag je veliki balon u koji se doskače te se tako uče vrlo zahtjevni i opasni trikovi na dasci. Dakle, zaletiš se snowboardom na tu skakaonicu te doskačeš u veliki, mekani balon u kojem ti se ništa ne može dogoditi ako promašiš svoj trik. Podloga po kojoj se vozi vrlo je slična snijegu, radi se o posebnoj vrsti plastike koja ima kao neke iglice, a na vrhovima tih iglica su kuglice.
Po toj podlozi se skijama i snowboardom može voziti ‘na suho’, a osjećaj je stvarno kao da ideš po snijegu. Možeš rubiti i sve, doživljaj je skroz sličan”, kaže uspješni snowboarder koji će u Tokiju provesti između tri i četiri tjedna u društvu Lee Jugovac i Dantea Brčića, također hrvatskih reprezentativaca, te kolega iz bosanske i srpske reprezentacije.
Top 10
Ta grupa već dugo trenira zajedno pod vodstvom trenera Zlatka Bilena. Ide im prilično dobro, budući da je i Lea Jugovac u Quebecu ostvarila “top 10” rezultat u Svjetskom kupu. Završila je šesta, također u disciplini Big Air, a već nekoliko sezona suvereno vlada i Europskim kupom. Hrvatska je oduvijek imala izvrsne snowboardere, predvođene danas “umirovljenom” olimpijkom Morenom Makar, ali nikada to nije bilo baš na ovako visokoj razini.
Vrlo neobično za jednu državu čija skijališta već dulje od desetljeća odbijaju urediti snowboard parkove, koji su odavno postali standard u svijetu i danas je nemoguće pronaći skijališta bez njih.
Nakon suhih treninga u Tokiju Stojak se na kratko vratio u Hrvatsku da “odmori glavu” te proveo dva ili tri tjedna na moru. Vremena za opuštanje nema jer leti se u zimu, na Novi Zeland.
“Ostat ćemo u Cardroni na Novom Zelandu mjesec dana. Taman u kolovozu se odvija i Svjetsko juniorsko prvenstvo, pa ćemo i tu nastupiti u disciplinama Big Air i Slopestyle, a odradit ćemo i prvu postaju Svjetskog kupa u istim disciplinama. Tamo se odlično provodimo. Unajmimo veliku kuću, s nama su i druge reprezentacije, možda je jedino sve malo skupo, ali snalazimo se.
Tamo je jedno malo jezero, a i gradić je lijep sam po sebi. Ima i skejtpark, to je meni bitno. Bude teška zima, malo nam nedostaje ljeto, ali treba trenirati...”, kaže Stojak i doda da su Novozelanđani druželjubivi i susretljivi ljudi. Žali se na hranu, Japan mu je vrlo čudan po tom pitanju, a u Novom Zelandu je najveći problem, kaže, nabaviti svježi kruh.
Kako se uz taj životni stil rješava škola, pitam.
“Mene nema cijele godine u školi i onda se pojavim u svibnju te pokušavam nadoknaditi sve zaostatke i riješiti sve ispite. Većina profesora me ne poznaje, iako sam treći razred jedne sportske gimnazije, pa me znaju pitati tko sam ja kada im dođem s idejom da želim položiti neki ispit. Na kraju uz puno muka riješim sve. Ocjene mi nisu bitne, samo želim položiti te ispite nakon naporne sezone koju odradim na snowboardu”, odgovara Tino koji snowboarda od devete godine, a otkako je počeo “ozbiljno” voziti, godišnje provede i više od 250 dana na snijegu.
Kao glavni plan za iduću sezonu izdvaja što više ulazaka u prvih deset na svjetskim kupovima. Sramežljivo ne spominje postolja, iako bi ih mogao dohvatiti u idućoj sezoni nastavi li s treninzima i napretkom u trikovima kako je zamislio. Tino sada izvodi sva četiri prestižna doublecork trika u Airbag u Tokiju, a dva od njih radi prilično samouvjereno te sa stilom i na snijegu.
U Quebecu je ostvario povijesni rezultat upravo s ta dva dobro uvježbana “dabla” - backside doublecorkom 1260 i frontside doublecorkom 1080, s kojima sada definitivno može konkurirati na najjačim natjecanjima u svijetu. Radi se o posebno atraktivnim trikovima koji su i izuzetno opasni za izvedbu, budući da je riječ o svojevrsnoj axis rotaciji koja ide preko glave te oko vozačeve osi. Tino se u finalu Quebeca okrenuo za tri i pol pune rotacije oko svoje osi te dva puta preko glave. Istovremeno. Recimo i kako se trik izvodi na dvadesetmetarskom skoku, ako gledamo duljinu skoka, a pri izvedbi trika vozač u najvišoj točki može biti i na više od šest metara visine.
Legende sporta
“Nema straha, sve ove trikove sam dobro uvježbao u Airbag”, naglašava Stojak koji odradi i do dvadesetak natjecanja u sezoni, a konkurenti ga već sada dobro poznaju. Pa i oni stariji, legende sporta.
Kako izgleda proces usavršavanja zahtjevnih, ponekad i vrlo opasnih snowboarding trikova?
“Za sve nove trikove koje učim potreban je velik trud i broj ponavljanja kako bi ih usavršio. Svakim novim trikom penjem se stepenicu više, a pritom mi raste i mogućnost ozljede. Kako bismo smanjili ozljede, putujemo u Japan i treniramo u tom posebnom kampu gdje skačemo u taj balon, a potom kada naučimo trik u balonu, prenosimo to znanje na snijeg, na pravu skakaonicu”, kaže Tino Stojak koji je vozače kojima danas u Svjetskom kupu puše za leđima sve do nedavno gledao na televiziji.
Primjerice, u finalu u Quebecu je skakao rame uz rame s iskusnim Kanađaninom Maxom Parrotom, trostrukim osvajačem velikih XGamesa te osvajačem srebrne olimpijske medalje u disciplini Slopestyle na nedavno održanim Olimpijskim igrama u Pjongčangu.
“Družim se s kolegama iz bosanske i srpske reprezentacije, a velik sam prijatelj i s timovima Italije, Francuske i Austrije. Ma svi smo mi jedna velika obitelj”, završava mladi snowboarder od kojega možemo još puno očekivati.