U listopadu 2013. tri su žene spašene iz stana u južnom Londonu. Ispostavilo se da su u zatočeništvu bizarnog oblika provele više od 30 godina, a za jednu od njih to je značilo - cijeli život.
Svoju su priču podijelile s novinarima BBC-a.
Toga dana, točno u 11.15 otvorila su se vrata stana u Brixtonu. Dvije su žene izašle na ulicu. Mlađa od njih, 30-godišnja Rosie, neobično je hodala. Njezine kretnje bile su nezgrapne i djelovala je kao da nije navikla na kretanje dulje od nekoliko koraka. U tom trenutku postalo je jasno da je 30-godišnjakinja cijeli život provela u zatočeništvu i da joj je nužna medicinska pomoć. Rođena u tzv. 'zajednici', bila je zatočena do te mjere da joj je bila onemogućena liječnička pomoć, nije joj bilo dopušteno da izvan stana boravi sama, a uvjerili su je i da će se, pokuša li pobjeći, spontano samozapaliti i umrijeti.
Ipak, bojeći se za svoje zdravlje, Rosie se u pratnji 57-godišnje Josie 25. listopada iskrala van. U obližnjoj ulici čekali su ih pripadnici neprofitne organizacije koja pomaže zlostavljanim ljudima, a koji su, u suradnji s policijom, organizirali njihov bijeg.
Ubrzo se saznalo da Rosie i Josie nisu jedine osobe koje su živjele u ukletom stanu. Otišavši u njega, policija je naišla na 69-godišnju Aishu, ženu porijekom iz Malezije. Ona čak nije ni željela otići, no nakon policijskog uvjeravanja, žena se predomislila.
U idućih nekoliko tjedana njihova je priča poprimila zastrašujuće detalje o životu koje su proživjele u 'zajednici'.
Sve tri žene djelovale su prestravljeno, učestalo spominjući ime Jackie za koje se ispostavilo da predstavlja silu koje su se bojale, 'biće' koje će ih potražiti i učiniti im strahote. Bojale su se i struje, a kućanski aparati predstavljali su im ogroman izvor straha - bile su uvjerene da će eksplodirati.
Otkrivajući detalje o svom zatočeništvu, Rosie je postepeno postajala čvršća, hrabrija i odlučnija u želji da počne živjeti. Čak je i promijenila ime, za koje je inspiraciju pronašla u pjesmi Roar Katy Perry. Stihovi posvećeni ženi koja prevailazi teške trenutke u vezi i oporavlja se dotakli su Rosie u toj mjeri da je odlučila svoje dotadašnje ime zaboraviti i postati - Katy.
Poremećeni um
Bizarno kućanstvo u Brixtonu vodio je Aravindan Balakrishnan. Žene su ga zvale Comrade Bala. Opisujući suživot s njim, Katy objašnjava BBC-u kako je Comrade imao potpunu vlast nad njima.
- Rekao bi: Ja sam Bog, ja vladam svijetom, besmrtan sam. Vaš sam vođa i morate mi služiti - prisjetila se Katy.
Njegov potpuno poremećen um natjerao ga je da vjeruje da mu je ranije spomenuti nevidljivi stroj Jackie pomagao da upravlja svijetom iz svog stana, pa je tako smatrao da baš on ima veze sa svim bitnim događanjima, pa čak i ratovima i prirodnim katastrofama.
Katy se prisjetila i bizarnog događaja iz 1995. godine, kad je dostavljač pizze zabunom pozvonio na njihova vrata.
- Bala je tad bio uvjeren da je dostavljač zapravo bio britanski fašist koji ga je želio isprovocirati i omesti u radu. Istog tog dana Japan je pogodio razoran potres, a Bala je tvrdio da je to odgovor na raniji događaj koji se odvio na vratima stana. Na japanskom Kobe, grad koji je stradao u potresu, znači Božja vrata. Njegovom umu to je bilo dovoljno da stvori povezanost - prepričala je Katy događaj novinarima BBC-a.
Nesretna žena novinarima je opisala svakodnevan život. Bile su prisiljene ustajati rano kako bi obavljale kućanske poslove, pripremale hranu i služile Balakrishnanu. Velikom čašću smatrano je otvoriti mu vodu na tušu i potom ju zatvoriti, kad bi njihov 'vladar' završio s kupkom.
U prvim godinama ove bizarne zajednice, neki od članova čak su i radili u vanjskom svijetu kako bi zaradili za kult. 69-godišnja Aisha tako je jedno vrijeme radila u trgovinama, dok je Josie radila u lokalnoj praonici rublja. Nevjerojatno je povjerovati da je jedna od članica kulta svojevremeno čak radila kao medicinska sestra.
Oni koji nisu radili, poput Katy, svakoga su dana bili zatočeni i prisiljeni slušati Balakrishnanova predavanja koja su znala trajati satima. Kako bi im održavao pozornost, bili su prisiljeni stajati cijelo to vrijeme. Ako bi od umora sjeli, bili bi kažnjeni.
Temelj svog bizarnog i izmišljenog svijeta Balakrishnan je pronalazio u Marxovim ili Lenjinovim učenjima. Skupina je, uvjerena da stvara novi svijet, imala za zadatak organizirati veliku komunističku revoluciju i sakriti se od 'fašističke britanske države'.
Život bez medicinske skrbi
Aravindan Balakrishnan vjerovao je u svoju besmrtnost, a članove svoje zajednice uvjeravao je da će i oni postati besmrtni ukoliko će se pridržavati njegovih pravila. Jedna od njegovih češćih rečenica bila je da 'životinje u zatočeništvu žive dulje', a branio im je i odlazak zubaru s argumentom da će im u životnoj dobi od 100 godina svi zubi ionako ispasti, a izrasti će im novi. Kao ni zubara, nisu mogli posjetiti ni doktora.
- Izlječenje smo morali pronaći u slušanju njegovih riječi, i samo bivajući u njegovom prisustvu – prisjetila se Katy.
Zašto su žene toliko dugo ostale u toj bolesnoj zajednici, pitanje je koje zanima mnoge. Aisha objašnjava da je 'ispiranje mozga' jedino objašnjenje koje mogu ponuditi.
- Naši mozgovi su bili prljavi. Isprao ih je od svih ideja koje sam prije znala i nametnuo je svoje. Želio je izgraditi u nama i oko nas novi svijet, a da bi to učinio, svojim nevjerojatnim psihološkim metodama izbrisao je iz naše svijesti sva dotadašnja saznanja - prepričala je 69-godišnja žena.
I Aisha i Katy novinarima su povjerile da je i fizičko zlostavljanje bilo svakodnevna pojava, osobito kad bi Balakrishnan pomislio da planiraju odlazak.
I kad bi im odlazak pao na pamet, ubrzo bih shvatila da nemam kamo. Izgubila sam kontakt sa svojom obitelji, nisam imala novac ni posao i bojala sam se deportacije – objasnila je Aisha razloge svog dugogodišnjeg života u zajednici.
Katy je rođena u zajednici 1983. godine. Njezina majka Sian Davies dobrovoljno se pridružila kultu i u ranim 80-im godinama započela intimnu vezu s Balakrishnanom. Zatrudnjela je, a članovima zajednice pa ni samoj Kate nije otkriveno tko joj je otac. Živjeli su u nametnutom uvjerenju da je Sian zatrudnjela s Jackie, ranije spomenutim 'božanskim računalnim satelitom'.
Tko je Aravindan Balakrishnan i kako je osnovana zajednica
Rođen 1940. godine u Indiji, Balakrishnan je djetinjstvo proveo u Singapuru. U Veliku Britaniju se doselio 1963. godine kada je i započeo sa studijem na Londonskoj školi ekonomije.
U studentskim danima bio je aktivno angažiran u ljevičarskim političkim krugovima i u konačnici je napustio studij. 1974. godine osnovao je svoj pokret, a u iduće dvije godine oko sebe je okupio petnaestak pristaša. Uz njegovu suprugu Chandru i njezinu mentalno bolesnu sestru, Balakrishnan je okupio studente, većinom iz Singapura i Malezije.
Aisha Wahab jedna je od prvih članica njegova kulta.
- Bila sam zaista fascinirana njime. Privlačio me i bila sam zadivljena time što je imao viziju i drugačije razmišljanje - prepričala je novinarima Aisha koja je kultu pristupila sa samo 24 godine.
Balakrishan je tijekom godina preuzeo apsolutnu kontrolu. Psihički ih je zlostavljao, grupno, ali i pojedinačno. Sian Davies, Kateina majka, s godinama se psihički razboljela i na Badnju večer 1996. godine bacila se s kupaonskog prozora stana. Nesretna žena nije momentalno uspjela u pokušaju samoubojstva, no nakon 7 mjeseci kome, preminula je u bolnici u koju su ju odveli prolaznici.
Pokušaj bijega
Negdje u to vrijeme Katy je počela pretpostavljati da joj je Sian bila majka, no nije imala emocije prema njoj, pa je i prema njezinoj smrti bila indiferentna.
U dobi od 22 godine djevojka je postala izuzetno depresivna. Doslovno promatrajući vanjski svijet kroz prozor, počela je sumnjati u Balakrishnanovo poimanje stvarnosti. Tad je prvi put pokušala pobjeći. Spakirala je stvari i izašla na stražnja vrata stana u kojem su živjeli.
Za pomoć je upitala prolaznika na ulici, a on ju je uputio u policijsku stanicu gdje joj je bilo izuzetno teško objasniti od čega i zašto bježi. Potpuno izgubljena u poimanju vanjskog svijeta, policijskom službeniku djelovala je kao još jedna u nizu mladih buntovnih osoba koja želi otići iz obiteljskog doma. Uvjerio ju je da nazove Balakrishnana, koji je ubrzo došao po nju i vratio ju u morbidnu zajednicu iz koje je otišla.
Katy je u zatočeništvu ostala idućih osam godina.
Spasonosna televizijska emisija
U ljeto 2013. dramatično je izgubila na težini, a Josie se uplašila za njezin život. Odlazak doktoru nije predstavljao opciju, pa su dvije žene smislile plan.
- Početkom listopada na televiziji smo vidjele priču o prisilnom braku u kojoj je bio objavljen broj za pomoć onima koji se nalaze u sličnoj situaciji. Zapamtila sam taj telefonski broj i mjesecima prikupljala novac koji bi mi ostajao od redovnog odlaska u obližnju trgovinu – prepričala je Josie detalje plana koji je prethodio bijegu.
Žene su potajno nabavile mobitel i u jednom trenutku, kad je Balakrishnan gledao televiziju, okrenule su broj za pomoć koji su mjesecima ranije vidjele.
Pozivi upomoć urodili su plodom. Ubrzo nakon poziva, Gerard Stocks i Yvonne Hall, djelatnici neprofitne organizacije za ljudska prava, u organizaciji s lokalnom policijom organizirali su spašavanje nesretnih žena.
Katy je jako dobro poznavala Balakrishnanove dnevne navike te je znala kad će se ukazati dobra prilika za bijeg. Točno u 11:15, nakon što je Balakrishnan otišao u trgovinu, žene su napustile stan. Yvonne i Gerard čekali su ih iza ugla.
Katy je bila oduševljena, no Josie malo manje.
- Znala je da će se policija umiješati i bojala se za Balin život. Razvila je svojevrsni stockholmski sindrom - pojasnila je Katy novinarima.
S druge strane, Katy je bila uvjerena da više ni sekunde ne želi živjeti u tim uvjetima.
Novi život
Josie i Aisha bile su smještene u lokalnom skloništu za žrtve zlostavljanja, ali Katy je željela i mogla više. Više od godinu dana živjela je kod svojih spasioca Yvonne i Gerarda, s kojima je razvila odnos prepun razumijevanja i povjerenja. Pomogli su joj da razvije sve vještine nužne za samostalan život.
Aravindanu Balakrishnanu je suđeno 2015. godine te je optužen za seksualne prijestupe, kao i za zatočeništvo nad kćeri. Smatra se kako je seksualno godinama zlostavljao dvije žene, članice svoga kulta. Uz te optužbe, pripisuje mu se i okrutnost nad djetetom kao i tzv. lažno zatočeništvo.
Balakrihan je osuđen na 23 godine zatvorske kazne.
Njegova supruga Chandra, ali i Josie koja je pobjegla s Kate, i dalje ga podržavaju i vjeruju u njegovu nevinost.
Aisha trenutno ima 72 godine i živi u skloništu za žrtve zlostavljanja. Ne osporava surove uvjete u kojima su živjeli, ali i dalje vjeruje u neke od Balakrishnanovih metoda i razmišljanja.
Katy pak, svom snagom pokušava ostvariti novi život. Studira engleski jezik i matematiku i nedavno je preselila u svoj stan.
DNA test dokazao je da joj je Balakrihan otac, a ona, bez obzira na sve, ne osjeća mržnju.
- Nekoć sam ga mrzila. Više ne. Povodim se za riječima Nelsona Mandele koji je rekao - u zatvoru si, ako osjećaš mržnju i ogorčenost prema nekome. Ja nemam mjesta za to u svome životu. Štoviše, ako će on htjeti, voljela bi jednom u budućnosti porazgovarati - završava svoju ispovijest 30-godišnja Katy.