IVAN BARAN

‘Majka me ostavila, otac umro, a ja sam umjesto kao narkoman završio kao pisac rekorder‘

‘Kako je sve krenulo, danas sam sretan što nisam narkoman ispod mosta, kaže Ivan koji je kao dječak bio u domu‘
Ivan Baran
 
 Vlado Kos/Cropix

Najpoznatiji "istraživač noćnih mora" na svijetu, Dylan Dog, u jednoj se epizodi popularnog horor stripa suočava s piscem koji se nikako ne može riješiti svojih demona. Opsjedaju ga noćima, ne daju mu mira, a jedini način da ih se otarasi jest da piše. Prvo nam je to palo na pamet kada smo čuli za mladog Ivana Barana, Vukovarca nevjerojatne i potresne životne priče koji je svoje traumatično djetinjstvo odlučio posvetiti književnosti, pa je svoju prvu knjigu napisao sa samo dvanaest godina. Druga je bila već gotova kada je imao 12 godina.

Prije šest godina prva knjiga, roman "Enzolart" ugledao je svjetlo dana, a sada, u dvanaest godina rada, Baran iza sebe ima već četiri objavljene knjige i mnoge neobjavljene. Kako voli reći, sa svoje 24 godine najmlađi je autor epske znanstvene fantastike u Hrvatskoj i drugi najmlađi u svijetu, ali i najmlađi autor filozofskog romana na svijetu.

Ivan sam na svijetu

Baranova životna priča nevjerojatna je mješavina obiteljske tragedije, ratnih vremena, boli i tuge, iz koje je kao dječak bježao u svijet knjiga. Ivan je odrastao u domovima za nezbrinutu djecu jer ga je majka ostavila kada je imao samo tri godine, a prerano ga je napustio i otac Ivan, vukovarski branitelj, pripadnik 204. brigade, te logoraš u zloglasnoj Sremskoj Mitrovici, koji je preminuo 2015. Ivan je navikao biti sam na svijetu, a društvo su mu bili književnici i likovi iz njihovih knjiga.

- Imao sam tri godine kada me je majka napustila, a kako bi napakostila ocu smjestila me je u dom za nezbrinutu djecu. Do sedme godine bio sam u domu u Novom Vinodolskom. Nakon toga, pola godine proveo sam u domu u Vinkovcima. Cijelo to vrijeme otac se maksimalno angažirao kako bi me vratio. Zvao je u dom svake večeri. Kada bi nam dolazio u posjet, svoj domskoj djeci donio bi kolače - prisjeća se mladi pisac.

Nakon vinkovačke epizode Ivan se sa sedam i pol godina napokon vratio u rodni Vukovar, svome ocu. On se o njemu brinuo sve do prerane smrti 2015. Umro je sa samo 47 godina. Brigu o maloljetniku preuzeo je najstariji brat. No, životne su okolnosti natjerale braću da se jedan trajno iseli u Irsku, a drugi se oženio i otišao živjeti u Zagreb. Ivan je sa 18 godina ostao sam u rodnoj kući. Svi pamtimo te tinejdžerske dane, izlaske, pijančevanja i prve ljubavi. No, Ivana to nikad nije zanimalo. Samo - knjige.

image
Vlado Kos/Cropix

- Prvo sam počeo čitati Bulgakova, on me fascinirao. Čitao sam svjetske klasike. A ipak, u osnovnoj školi iz lektire sam imao same jedinice, jer me nisu zanimale te knjige koje su oni propisivali - smije se Ivan.

I dok je odbijao lektiru, Ivan je u to vrijeme neumorno stvarao. "Enzolart", njegova prva epska fantastika, pretvorila se u "Ciklus crnih knjiga", koji zasad ima oko 600 tisuća riječi što je čini, kako Ivan kaže, najvećom epskom fantastikom u Hrvatskoj. Samo ove godine napisao je još 200 tisuća riječi ciklusa koji stvara već jedanaest godina. "Enzolart" je objavljen 2014. Pet godina kasnije tiskan je nastavak "Mord Dur'agemski", koji je kao e-knjiga objavljen još 2015., a treći dio, "Mord Dur'agemski, dio drugi", kao e-knjiga se pojavio 2016. te je ukoričen također 2019. Objavio je 2018. i filozofski roman "Samuel Gide" koji je ušao u natječaj V.B.Z.-a za najbolji roman.

Sam se obrazovao

- Filozofski roman je djelo u kojem autor kombinira svoj roman s filozofskim mislima - objašnjava nam Vukovarac "Samuela" koji, znakovito, također radnjom kreće iz jednog sirotišta.

Čitajući njegove romane, zvuči gotovo nevjerojatno, ali je istinito, da Ivan nema gotovo nikakvog formalnog obrazovanja. Završio je osnovnu školu i upisao strukovnu srednju školu, ali je od nje odustao kako bi se brinuo o ocu. Ipak, elokventan je, savršeno vlada vokabularom i silno ga zanima filozofija te namjerava pisati filozofske disertacije. Otkriva nam da je ljubav prema knjizi otkrio od svog neprežaljenog oca.

- Tata je bio autolakirer po struci, ali nikad se nije odvajao od knjige. Uvijek ga se moglo vidjeti s knjigom u ruci. Mene je, pak, najviše zanimao šah. Tog ljeta, kad sam imao dvanaest godina, trebao sam na natjecanje u šahu, ali sam izgubio svoj broj. Iz očaja jer sam razočarao svog trenera počeo sam pisati. Prvo sam počeo opisivati zamišljeno selo, pa susjedno selo, pa cijelu državu. Do danas sam u glavi stvorio više od tri stotine likova - prisjeća se Ivan. Kaže kako je u početku bio "krajnje nepismen".

- Prva knjiga najprije je bila užasna. Stoga sam počeo čitati gramatičke priručnike, neumorno sam listao leksikone, sam sam se obrazovao. Danas uređujem i lektoriram seminarske radove - smije se mladi književnik.

- Ne izlazim, ne pijem, ne pušim, ne idem po birtijama. Kada tako živiš, onda je moguće preživjeti od književnosti, a to je jedino što me zanima - kaže mladić kojeg zovu "vukovarskim Tolkienom". Za kraj nam otkriva da upravo uči kako se pišu scenariji, jer je u pregovorima da "Enzolart" pretvore u film.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. siječanj 2021 23:03